BANJA LUKA Goran Kotaran, osuđen za dvostruko brutalno ubistvo, otkriva u razgovoru iza rešetaka zatvora na Tunjicama kako je ubio svoju prvu, i tvrdi, jedinu žrtvu. Kotaran (23), nekada talentovani rukometaš, sljedećih 16 godina provešeće iza rešetaka zbog ubistva Predraga Vrbana, zvanog Pedi Lopov, i Seada Kanurića, zvanog Steva Mucavi.
Otkriće njihovih tijela, skrivenih u tajnoj grobnici na Kotaranovom imanju u Dubici, svojevremeno je zgrozilo cijelu državu. U šokantnoj ispovijesti Kotaran, svojevremeno optužen i za dva ubistva u Švedskoj, ispričao je svoju verziju priče, koja, između ostalog, otkriva nevjerovatne propuste našeg sistema.
Počeo je od ubistva Vrbana, prijatelja i komšije.
`Pozvao sam ga kući da se ispričamo. Sjedili smo i pili, a nekoliko trenutaka kasnije Vrban mi je opsovao sestru i majku. Udavio sam ga odmah`, priča Kotaran. Tvrdi, međutim, da nije kriv za ubistvo Seada Kanurića, kojeg je, prema optužnici, drogirao i onda sahranio na svom imanju.
Iako je prije izricanja presude očekivao da će ga osuditi na kaznu dugotrajnog zatvora, Kotaran je ipak nezadovoljan izrečenom presudom. Jer, tvrdi, odgovoran je za jedno, a ne za dva ubistva. Ubistvo Kanurića je odbacivao i tokom cijelog toka suđenja, punog uzbudljivih obrta i šokantnih svjedočenja.
Kanurića je tog 22. maja prošle godine, tvrdi, prvi put vidio kad je rano ujutro izašao na kapiju i čuo da psi laju na nekoga:
`Otvorio sam vrata i ugledao ga. Bio je u dosta lošem stanju. Kako bi pomogao, dao sam mu nekoliko tableta koje sam koristio za smirenje. Dao sam mu i više nego što mu je trebalo, kako bi ih ponio i svome bratu koji je bio narkoman, kao i on. Međutim, nekoliko trenutaka kasnije, kad sam mislio da je otišao kući, vidio sam ga kako se koprca pred vratima. Lice mu je bilo modroplave boje, a na usta je izlazila pjena. Shvatio sam odmah da je popio sve tablete koje sam dao. Ne znam zašto u tim trenucima nisam pozvao Hitnu pomoć. Sjećam se da sam zvao prijatelje, ali oni nisu mogli doći. Kasnije sam pozvao prijatelje Miroslava Gligića i Aleksandra Dabića da mi pomognu.`
Za to vrijeme, kako tvrdi, tijelo Kanurića pokrio je dekom i čekao nekoga da mu pomogne. Prvi i jedini koji su se odazvali bili su Gligić i Dabić, no za to vrijeme, kaže, Kanurić je prestao disati. Gligić i Dabić, braća po majci, koji su još ranije priznali krivicu i kao pomagači Kotarana osuđeni su na tri godine, odnosno godinu i po dana zatvora, zakopali su tijelo Kanurića u kokošinjac iza porodične kuće. Ipak, danas im ne zamjera na tome što su svjedočili protiv njega:
`Oni su to morali učiniti jer ih je policija primorala i ja im ne zamjerim, jer su to moji prijatelji.`
Posebnu pažnju i dileme tokom suđenja izazvala je odluka Suda da prihvati svjedočenje Nere Zivlak-Radulović, banjalučkog psihijatra koji je Kotarana proglasio mentalno zdravim. To je učinjeno uprkos nalazima švedskih neuropsihijatara kod kojih je devet mjeseci ispitivan zbog dvostrukog ubistva u Geteborgu, počinjenog u tamošnjem kriminalnom miljeu. Njihovo mišljenje je bilo da je Kotaran bolestan.
Kotaran se u Švedskoj našao s nepunih 17 godina, kad je, nakon ubistva oca počinjenog u kafani u Dubici pred njegovim očima, otišao kod majke. Tamo je počinio dva ubistva, ali je, poslije psihijatrijskih pregleda deportovan u BiH sa dijagnozom mentalno bolesne osobe:
`Očekivao sam da će me po povratku u BiH neko sprovesti na liječenje u psihijatrijsku bolnicu, ali umjesto toga jedan policajac me odvezao kući i niko se više nije pojavljivao pred mojim vratima.`
Zbog svih nedoumica vezanih za njegovo mentalno stanje, Kotaran sada ima samo jednu želju - da se podvrgne novom psihijatrijskom vještačenju i to sa psihijatrom s kojim bi mogao komunicirati.
`Ja sam bolesna osoba i ako mi u narednih 16 godina u zatvoru omoguće liječenje, na slobodu ću izaći normalan`.
Želi susret s ubicom oca
Goran Kotaran za sebe tvrdi da je bio normalna osoba sve dok mu pred njegovim očima Rodoljub Bijelić nije ubio oca.
`Od tog trenutka ja više nisam isti`, kaže Kotaran, ističući da `živi za trenutak kada će se sresti sa ubicom oca`.
`Kada se budemo vidjeli, čućete šta će se dogoditi`, rekao je Kotaran.
Bijelić je trenutno na izdržavanju zatvorske kazne za ubistvo Kotaranovog oca. Uhapšen je u inostranstvu, gdje se sklonio poslije ubistva.
Odbio psihijatra
Ružna sjećanja na ubistvo oca javila su mu se, kako kaže, onog trenutka kada je čuo da će psihijatar, čiji nalaz je ubicu njegovog oca proglasio neuračunljivim, doći i razgovarati s njim u prostorijama banjalučkog zatvora.
`Kada me Nera Zivlak-Radulović počela ispitivati, nisam želio da pričam s njom, niti da joj bila šta drugo odgovaram. S njom su bile još dvije žene, psiholozi i s obzirom da sam slab prema ženama, nisam želio da pravim scene, niti da ih napadam`, rekao je Kotaran.