BANJALUKA - Ostoja Sremac, svjedok Specijalnog tužilaštva RS i bivši predsjednik Upravnog odbora (UO) Rafinerije nafte Brod, izjavio je u srijedu u banjalučkom Okružnom sudu da se odmah nakon prve isporuke sirove nafte od strane firme "Vitol" u januaru 2004. godine vidjelo da Rafinerija prerađenu naftu ne prodaje prema željenom planu na tržištu u BiH, a što je kasnije uslovilo da ovo strateško preduzeće u RS zapadne u još veće dugove koji su se mjerili u desetinama miliona maraka.
Sremac je tokom višeasovnog svjedoenja ispriao da je UO Rafinerije dobio na uvid kopiju spornog ugovora tek pet mjeseci nakon što je optuženi Drpa u Londonu potpisao ugovor sa "Vitolom".
Odmah nakon prve isporuke sirove nafte vidjelo se, prema navodima svjedoka, da se ona ne prodaje, a što je bio dovoljan razlog "Vitolu" da obustavi dalje isporuke.
Sluaj "Vitol" tako bi se, prema Sremevoj prii, mogao sažeti u nekoliko reenica.
Stanje u Rafineriji tokom 2003. godine bilo je teško, Rafinerija je bila opterećena milionskim dugovima i potraživanjima, pa je rukovodstvo tražilo "pozitivna rješenja".
Drpa je u decembru 2003. godine otišao u Londonu i potpisao tada "izrazito pozitivan" ugovor sa "Vitolom", koji je garantovao da Rafinerija u Brodu mjeseno "primi" od 60.000 do 80.000 tona sirove nafte, proda je, a zatim dobije sljedeću isporuku.
"Vitol" je pak u ugovor, između ostalih, unio i preduslov da Rafinerija u roku važenja potpisanog ugovora, odnosno dvije godine, samo i isljuivo od ove firme može nabavljati sirovu naftu.
No, odmah nakon prve isporuke sirove nafte u januaru 2004. godine vidjelo se da se prerađena nafta na tržištu BiH ne prodaje "onako kako je to bilo planirano".
Glavni razlog za ove "neplanske" propuste bila je injenica da su u BiH, odnosno u RS i Federaciji BiH tada vladali "dvostruki porezi", za šta, kako je pojasnio Sremac, nije bila kriva Rafinerija, već politika.
Kako se nafta nije prodavala željenim tempom, "Vitol" nije želio isporuivati nove koliine nafte, a kako Rafinerija sirovu naftu nije mogla nabaviti od drugih dobavljaa, krah je bio neminovan. Rafinerija je, naime, radila "u prazno", troškovi su se nagomilavali, a zarade koja bi ih barem pokrila nije bilo niotkud.
Svjetlanka Bijelić, specijalni tužilac RS, posebno je istakla problem da se prije potpisivanja spornog ugovora sa "Vitolom" u itav sluaj nisu ukljuile tehnike i strune službe u Rafineriji, koje su, prema mišljenju tužioca, morale uvidjeti da ugovor sa "Vitolom" ne donosi ništa pozitivno strateškom preduzeću u RS, već naprotiv, milionske dugove.
Sremac je odgovarajući na pitanja specijalnog tužioca pojasnio da je "Vitol" nakon potpisivanja ugovora uplatio dva miliona maraka za saniranje postrojenja, koja pak, poput onog najbitnijeg "Hidrokreninga", nisu popravljena odmah, već 2005. godine. Upravo ovo "odugovlaenje" sa popravkom postrojenja "Hidrokrekinga", koje je bilo jako bitno u daljoj preradi, bila je jedna od niza zamjerki iz "Vitola".
Svjedok Specijalnog tužilaštva RS prisjetio se i da je na sjednici UO održanoj 30. jula 2004. godine, prvoj nakon što je Pedi Ešdaun, visoki predstavnik za BiH, smijenio sa tadašnjih funkcija optužene Drpu i Bogićevića, ustanovljeno kako su ukupni rashodi tokom šestomjesenog poslovanja sa "Vitolom" premašili cifru od 25 miliona maraka ukupnog gubitka.
Sremac je zakljuio da je ugovor sa "Vitolom" "u datom momentu" bila dobra ideja, ali se jue nije želio izjasniti da li bi i on postupio isto kao njegov nadređeni Drpa.
Optužnica:
Specijalno tužilaštvo RS je 12. decembra prošle godine podiglo optužnicu protiv Ilije Drpe, bivšeg direktora Rafinerije nafte Brod, i Milana Bogićevića, bivšeg ministra privrede, energetike i razvoja RS, koji se terete za zakljuivanja štetnog ugovora sa firmom "Vitol", odnosno nesavjesno poslovanje.
Drpa i Bogićević su se 19. januara ove godine izjasnili da nisu krivi ni po jednoj taki optužnice.
Drpa se tako tereti da je kao zastupnik Rafinerije nafte a.d. Srpski Brod u svojstvu direktora ovog preduzeća 5. decembra 2003. godine u Londonu sa licem ovlaštenim za zastupanje firme "Vitol S.A" Ženeva zakljuio ugovor o uslužnoj preradi nafte, prihvatajući uslove ugovora za koje je optuženi unaprijed znao da su štetni po Rafineriju i da ne mogu biti ispoštovani.
Bogićević je optužen da je u svojstvu ministra svjesnim kršenjem zakona odobrio izdavanje garancije od strane resornog ministarstva u ime Vlade RS iako nije imao saglasnost Vlade.
Bogićević je optužen da je znao da zakljuenjem ovog ugovora i davanjem garancije, zbog objektivnih nemogućnosti ispunjenja ugovora, može za RS i Rafineriju nafte nastupiti veća imovinska šteta.