Prva godina 21. vijeka za najveći grad Republike Srpske i okolinu ostaće upamćena po najvećem broju izvršenih ubistava.
Statistika je okrutna i govori da je na području Centra javne bezbjednosti Banjaluka 2000. godine izvršeno čak 17 ubistava, od kojih je više od 60 odsto bilo riješeno.
No, pet ubistava i danas je otvoreno i predstavljaju enigmu za inspektore koji su u međuvremenu naslijedili svoje "uspješne" kolege, koji su ranije radili na tim ubistvima.
Jedan od "zaboravljenih" slučajeva te 2000. godine dogodio se 19. jula u večernjim časovima, gotovo u samom centru Banjaluke.
Ubijen je vojni penzioner i osoba koja je bila omiljena u društvu, kako zbog svog vedrog duha, tako i zbog onog narodnog epiteta "ni mrava ne bi zgazio".
U pitanju je Omer Kreso, koji je u vrijeme mučkog ubistva imao 74 godine.
Uviđaj: Tijelo Omera Krese pronađeno je u njegovom stanu u Gundulićevoj 7 u Banjaluci, u zgradi mnogo poznatijoj kao "Pentagon", u kojoj je i živjela većina vojnih penzionera, ali i osoba koje su radile u bišoj JNA, a kasnije i u Vojsci Republike Srpske.
Gotovo 11 godina nakon ubistva Kresova porodica i prijatelji i dalje čekaju da inspektori CJB Banjaluka otkriju njegove krvnike, koji su mu uskratili da nakon preživljenih ratnih sukoba u Banjaluci u miru penzionerskog života dočeka svoju prirodnu smrt.
Motiv ubistva nikada nije jasno utvrđen, a pretpostavlja se da je bio koristoljublje, odnosno pljačka.
Podstanari
Tijelo vojnog penzionera u stanu pronašli njegovi podstanari
Prema izjavama članova porodice i prijatelja pokojnika, ubica je poznavao Kresu i upravo se zahvaljujući tom poznanstvu neometano "uvukao" u njegov stan i ubio ga, tačnije ugušio.
Kreso je, naime, ugušen jastukom, a detaljniji pregled mjesta zločina i leša otkrio je razbijenu pivsku flašu i prelom više rebara kod žrtve.
Naime, Kresino tijelo pronašli su njegovi podstanari i ujedno supružnici S.N. i N.N., koji su sa dvoje maloljetne djece živjeli u stanu zajedno s Kresom od 1994. godine.
Sumnja je odmah skinuta s Kresinih podstanara jer je utvrđeno da su svi živjeli kao skladna porodica, a S.N. i N.N. su, između ostalog, imali i dvoje maloljetne djece.
Kobnog dana, 19. jula 2000. godine, supružnici su sa djecom bili u Gradišci i vratili su se u stan oko 21.15.
Za dvoje supružnika uslijedili su šok i nevjerica, a ubrzo su alarmirane ostale komšije iz zgrade i policija, koja je obavila uviđaj.
Zanimljivo je da tokom uviđaja nisu pronađeni otisci, iako se pretpostavlja da je motiv ubistva bilo koristoljublje.
Istraga: Tokom višegodišnje istrage inspektori CJB Banjaluka priveli su na desetine osoba koje su na neki način bile povezane s Kresom, od kojih su neke po već ustaljenoj proceduri bile sprovedene na poligraf, no ništa nije dalo rezultate.
Iako su inspektori ispitali više od 30 osumnjičenih, ubica nije pronađen.
Ono što je utvrđeno iz više različitih iskaza svjedoka jeste da je Kreso kobnog dana na klupi, nedaleko od svoje zgrade, pio pivo s prijateljima i jeo lubenicu, jednom riječju uživao u životu, ne sluteći da će mu to biti posljednji trenuci. Između 17 i 18 časova kobnog dana krenuo u svoj stan.
U trenutku kada je ulazio u zgradu, jedan od komšija je primijetio da su za Kresom u stubište krenula i dvojica nepoznatih muškaraca.
Tokom detaljnog pregleda mjesta zločina, pored leša je pronađena razbijena pivska flaša.
Odmah je utvrđeno i da je nepoznati ubica Kresu tom flašom udario po glavi, a zatim ga pretukao i ugušio jastukom.
Na mjestu zločina ubica je ostavio i vlasi kose, koje su odmah poslate u institut u Beogradu i još čekaju dan kada će pomoći dugogodišnjoj istrazi.
Inspektori su nakon ubistva istragu u jednom momentu suzili na jednu osobu, na čijoj odjeći su otkriveni tragovi krvi. No, kasnije vještačenje je osumnjičenog oslobodilo svake povezanosti s ubistvom vojnog penzionera.
Osumnjičeni
Iako su inspektori ispitali desetine osumnjičenih, ubica nije pronađen
Nakon ovoga, istraga je postajala sve komplikovanija, jer je utvrđeno da Kreso nije imao puno neprijatelja, čak naprotiv - bio je omiljen u društvu.
Možda mu je upravo ova osobina i došla glave.
Tokom istrage inspektori su utvrdili da je Kreso nekoliko dana prije ubistva došao iz Njemačke, gdje je bio u posjeti svom sinu, koji i danas živi u ovoj zapadnoevropskoj zemlji.
Ovaj podatak nagnao je inspektore da posumnjaju kako je ubica najvjerovatnije tražio novac, misleći da ga je taj penzioner imao više nego obično.
Komšije: Gotovo 11 godina nakon zločina Kresine komšije odlično se prisjećaju dana kada je ubijen, kako kažu, jedan od rijetko dobrih ljudi koji su živjeli u Banjaluci.
Komšije su nažalost jednoglasne u stavu da je policija mogla i morala uraditi više, te da bi to vjerovatno i bilo tako da je Kreso bio neko od "poznatijih".
Jednoglasne su komšije i u stavu da je ubica morao poznavati Kresu, jer niko tog ljetnog dana kada je Kreso ubijen nije čuo ništa neobično na stubištu, nikakvu galamu, lupanje, ništa.
Kresine komšije i danas pričaju o događaju kao da se desio prije sat vremena, a ne prije gotovo 11 godina.
Kresina bivša komšinica, čiji je pokojni suprug s njim radio u vojnoj kasarni u Zalužanima tokom osamdesetih godina prošlog vijeka, prisjetila se tako u detalje trenutka kada je saznala za ubistvo koje se dogodilo nekoliko spratova niže od njenog stana.
"Vraćala sam se s groblja i u liftu srela uplakanu komšinicu. Znala sam da joj suprug nije dobrog zdravlja pa sam pomislila da se njemu nešto dogodilo", počela je priču Kresina porodična prijateljica, koja je željela ostati anonimna.
Dodaje da joj je komšinica odgovorila da plače jer je neko ubio komšiju Omera Kresu, čovjeka koji je bio njen porodični prijatelj i koji je radio s njenim pokojnim suprugom.
"Ne samo to, naše porodice su bile bliske jer je i Omerov sin išao s mojim sinom u osnovnu školu", ispričala je ona.
Prisjetila se i kako je Omer tokom prošlog rata u Bosni i Hercegovini cijelo vrijeme bio u Banjaluci, te da nije zaslužio da završi onako kako je završio svoj život.
"Pa čak je i njegov sin govorio da je Kreso poznavao ubicu, jer ga je tako pustio u stan. Mislim da se ovdje moglo daleko više uraditi, ali eto čovjek je bio običan, kao i mi, i nikome se izgleda nije radilo prekovremeno kako bi riješio ovaj slučaj", ispričala je komšinica.
Ujedno je potvrdila da je Kresin sin, koji živi s porodicom u Njemačkoj, u međuvremenu prodao stan u kome je ubijen njegov otac, a da su se podstanari S.N. i N.N. sa djecom odselili u Gradišku.
Nada: Inspektori CJB Banjaluka koji su nedavno pokrenuli taj slučaj, u kojem ubici nema ni traga više od decenije, nadaju se da će imati uspjeha više nego njihove ranije kolege.
Dodaju da su s mjesta ubistva izuzeti biološki tragovi, među kojima je najbitnija vlas kose.
Oni se nadaju da bi im ta vlas kose mogla pomoći u povezivanju osumnjičenog s mjestom zločina.
Inspektori planiraju i da ponovo saslušaju osobe koje bi mogle biti dovedene u vezu s Kresom.
Pored ovoga, i građani koji imaju bilo kakve informacije o tom slučaju mole se da anonimno dojave o tome na dežurni broj policije 080 020 505, odnosno 122 kako bi pomogli u rješavanju tog "zaboravljenog" slučaja.
DOSSIER
CJB Banjaluka aktivno je počeo raditi na rasvjetljavanju neriješenih ubistava koja datiraju od devedesetih godina. U cilju otkrivanja ubica, "Nezavisne novine" dobile su ekskluzivno pravo da kao prvi štampani medij javnost podsjete o kojim slučajevima se radi.
Molimo sve koji imaju informacije o neriješenim ubistvima o kojima budemo pisali da to anonimno dojave na dežurni broj policije 080 020 505, odnosno 122 ili na mail adresu [email protected].
Statistika 2000. godine
17 ljudi ubijeno u Banjaluci
60 odsto tih ubistava neriješeno
5 slučajeva još otvoreno
74 godine imala žrtva
11 godina prošlo od ubistva
30 osumnjičenih ispitano