Husein Karaić zvani Aga pronađen je mrtav 18. oktobra 2006. godine u napuštenoj kući u Ulici Mladena Stojanovića na keju u Gradišci.
Nakon obdukcije utvrđeno je da je Karaić mrtav bio više od pola godine, te da je njegova smrt bila nasilna.
Naime, obdukcija je otkrila da je nesretni Karaić ubijen sa dva udarca čekićem po glavi i ostavljen u sobi napuštene kuće u kojoj je privremeno boravio.
Policija je tokom istrage privela veći broj osumnjičenih, koji su sprovedeni na kriminalističku obradu, no ubica do danas nije pronađen i osuđen.
Zanimljivo je da je identitet pokojnika utvrđen nekoliko mjeseci nakon zločina i to na osnovu DNK.
Kako je Karaić posljednje godine svog života proveo skitajući se po Gradišci, policija je tokom istrage pronašla njegovu bivšu suprugu i sina Srđana K., koji danas živi u Sarajevu, a na osnovu čijeg DNK je utvrđen identitet pokojnika.
Istraga: Policiji u Gradišci je 18. oktobra 2006. godine u jutarnjim časovima dojavljeno da je u napuštenoj kući na keju pored Save, u Ulici Mladena Stojanovića, pronađen leš nepoznatog muškarca, nižeg rasta i starosti između 55 i 60 godina.
Mrtvozornik koji je izvršio vanjski pregled leša utvrdio je da je on u poodmakloj fazi raspadanja, te je vrijeme smrti najvjerovatnije bilo mart ili april iste godine.
Na lobanji pokojnika uočene su dvije teške povrede, nastale udarcima tupog tvrdog predmeta.
Pokraj tijela pronađen je čekić, a kasnija obdukcija samo je potvrdila da je u pitanju ubistvo, što je čitavu istragu okrenulo u novom smjeru.
Policija međutim nije imala identitet pokojnika, pa je jedan dio istrage krenuo u pravcu da se utvrdi ime žrtve.
Nakon nekoliko mjeseci policija je dobila potvrdu da se radi o Huseinu Karaiću, kojeg su u Gradišci svi poznavali kao Agu i osobu koja je živjela po napuštenim kućama.
Zbog čega bi neko ubio skitnicu, ni danas nije poznato.
Motiva je bilo više, a policija i istražioci samo su mogli nagađati razloge.
Ono što se znalo sigurno jeste da je Karaić rođen u Velikoj Kladuši te da je u međuvremenu došao u Gradišku, oženio se s Jovankom G. iz Donjih Podgradaca, s kojom je imao sina Srđana K., a koji danas živi u Sarajevu. Srđan K. je odbio da komentariše bilo šta u vezi sa svojim pokojnim biološkim ocem.
Ljubiša Cvišić, šef Odsjeka za krvne i seksualne delikte u CJB Banjaluka, koji, pored ostalog, radi i na rasvjetljavanju neriješenih ubistava na području Banjalučke regije, naveo je da se kao motiv tog neriješenog ubistva spominju konfliktna ličnost pokojnika, o čemu postoje ranije prijave u gradiškoj policiji protiv Karaića.
"Kao skitnica, pokojni Karaić je dolazio u dodir s narkomanima, pa je moguće da je neko od njih počinio ovo ubistvo nakon svađe s pokojnikom", rekao je Cvišić.
Dodao je da je ovaj slučaj, kao i svaki drugi, za policiju otvoren i aktivan sve dok ne bude pronađen ubica.
Nakon što je policija utvrdila identitet pokojnika, u narednim danima saslušano je više osoba koje su poznavale Agu.
Većina je pokojnika opisala kao konfliktnu ličnost, zbog koje su često pozivali policiju.
Jedino je Ismet T. za pokojnika rekao da je bio siromašan, ali vrijedan građevinski radnik.
"Kada je bilo posla, uvijek sam Agu vodio sa sobom na građevinu kako bi i on zaradio koji dinar. Sjećam se da sam ga često viđao na klupama u parku 'Sloboda' u Gradišci, nedaleko od kuće u kojoj je pronađen mrtav", ispričao je policiji Ismet T.
Drugi su potvrdili da je pokojnik živio gdje je stigao, da je radio za sitnu paru, pomažući u cijepanju drva.
Vrijeme i mjesto zločina: Napuštena kuća u kojoj je ubijen Karaić danas više ne postoji. Ovo mjesto uz kej na Savi danas je veliko gradilište i u narednom periodu na njemu će biti izgrađen velelepni hotel.
Gradiščani koje smo zatekli u šetnji ispričali su nam da su na mjestu sadašnjeg gradilišta ranije bile četiri stare bosanske kuće u kojima su uglavnom živjele skitnice.
"Sjećam se da su u jednoj od tih kuća prije više godina pronašli nekog čovjeka i da su utvrdili da je ubijen. Nema u ovom gradu puno skitnica i narkomana, čudi me kako to nije riješeno dosad", ispričao je stanovinik Gradiške koji je zamolio da mu ne navodimo ime.
U parku "Sloboda" nismo zatekli ljude koji bi mogli poznavati pokojnika, jedino su žene iz Savske ulice, u kojoj je Karaić kratko živio, rekle da su ga poznavale iz viđenja, ali da je ubrzo otišao da živi u napuštenu kuću u gradu.
Sin pokojnika Srđan K., koji danas živi u Sarajevu, odbijao je naše pozive, a Jovanku G., bivšu suprugu pokojnika, koja navodno živi u Donjim Podgradcima, nismo uspjeli pronaći.
Tačno vrijeme ubistva Karaića takođe je nepoznanica. Mrtvozornik je potvrdio da je leš bio star više od šest mjeseci, a zvanična izjava policiji koju je dao jedan od poznanika pokojnika jeste da je Karaić posljednji put viđen živ 5. januara 2006. godine.
Iz policije su uputili apel građanima koji imaju bilo kakve informacije o ubistvu Karaića, a koje iz nekih razloga do danas nisu željeli iznositi u javnost ili govoriti policiji, da to potpuno anonimno mogu prijaviti na telefonski broj "Krimolovaca" 080 020 505, koji je u nadležnosti Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), ili na broj policije 122. Svi pozivi su anonimni i identitet onih koji dojave ovakve informacije neće biti provjeravan.
DOSSIER
CJB Banjaluka aktivno je počeo raditi na rasvjetljavanju neriješenih ubistava koja datiraju od devedesetih godina. U cilju otkrivanja ubica, "Nezavisne novine" dobile su ekskluzivno pravo da kao prvi štampani medij javnost podsjete o kojim slučajevima se radi.
Molimo sve koji imaju informacije o neriješenim ubistvima o kojima budemo pisali da to anonimno dojave na dežurni broj policije 080 020 505, odnosno 122 ili na mail adresu [email protected].