HAG - Optuženi Radovan Karadžić sugerisao je u četvrtak pred Haškim tribunalom da je granata mogla biti bačena na sarajevsku pijacu Markale, u zimu 1994. godine, sa okolnih krovova ili podmetnuta na tlo, dok je svjedok optužbe Berko Zečević odgovorio da je, uz rizično i zabranjeno prepodešavanje upaljača granate, to teoretski "bilo moguće, ako je čovjek lud ili terorista i želi da ubije sebe i sugrađane".
"Hvala vam, to ni ja ne bih bolje rekao", odvratio je Karadžić, koji je takođe sugerisao da jedna granata nije mogla da ubije i rani više od 200 osoba. Zečević je uzvratio da je to moguće i da se upravo to desilo.
Tadašnji predsjednik Republike Srpske optužen je za terorisanje stanovništva Sarajeva artiljerijskim i snajperskim napadima, uključujući i eksploziju na Markalama u kojoj je 5. februara 1994. poginulo 66 osoba, a ranjeno više od 140 građana.
"Fragmenti granate od jednog grama mogu ubiti čovjeka... Pokušaj minimalizovanja efekata minobacačke granate usred pijace je besprizoran", kazao je Zečević, sarajevski profesor tehnologije naoružanja.
On je precizirao da se fragmenti minobacačke granate od 120 milimetara, kakva je pogodila Markale, kreću brzinom od 1.200 metara u sekundi, a da je, poređenja radi, 30 metara u sekundi jednako brzini od 108 kilometara na sat.
S obzirom na mali prostor, jedan fragment je na Markalama, po njegovim riječima, mogao da pogodi dvije osobe.
Dok ga je Karadžić unakrsno ispitivao, Zečević je potvrdio da je istragom, koju je sproveo dan poslije eksplozije, 6. februara 1994, označio šest mogućih lokacija sa kojih je granata mogla biti ispaljena.
Pet lokacija bilo je na teritoriji pod kontrolom Vojske Republike Srpske, a jedna na teritoriji koju je kontrolisala Armija BiH.
Zečević je kazao i da je, zato što je u izvještaj uključio lokaciju na teritoriji ABiH, bilo naređeno njegovo ubistvo, a da ga nisu naručili Srbi.
Na poziv haškog tužilaštva, Zečević je 2003. godine napravio, kako je rekao, precizniju analizu eksplozije na Markalama za suđenje generalu Stanislavu Galiću, komandantu trupa VRS oko Sarajeva. Po toj analizi, granata je mogla biti ispaljena sa tri lokacije na području VRS.
Upitan od Karadžića zašto granata nije mogla biti ispaljena sa teritorije ABiH, vještak je odgovorio da bi zbog male udaljenosti tih položaja granata morala imati slabije pogonsko punjenje, a da u tom slučaju stabilizator granate ne bi bio nađen zabijen u asfalt na Markalama, kao što jeste.
Na primjedbu optuženog da je stabilizator neko mogao "zabiti" u asfalt, Zečević je uzvratio da "nema tako jakog čovjeka".
"Znači, on je trebalo da zabije stabilizator u zemlju, a da niko na pijaci to ne primjeti... I da prethodno ubije sve te ljude i zamrzne cijeli taj prizor", kazao je svjedok.
Prepravljanja
Karadžić je sugerisao da je svjedok "prepravljao ono čime tužilaštva u BiH i u Hagu nisu bila zadovoljna u prethodnim dokazima u vezi sa istragama na Hrasnici, na Markalama i u Tuzli".
Zečević je, međutim, naglasio da "odbija pomisao da je išta pokušao da falsifikuje", jer to "nije njegov način rada".
Sati
Karadžić je za unakrsno ispitivanje svjedoka tražio 25 sati, ali mu je vijeće odobrilo šest.
Bivši predsjenik RS izrazio je zabrinutost da neće imati pravedno suđenje i da je, "ako veće odluči da odbaci ovog svedoka u celini, onda to u redu".