ZENICA - Nezapamćena tragedija u zeničkom kraju danas je na gradsko groblje "Prašnice" dovela hiljade građana, koji su došli da prisustvuju posljednjem ispraćaju sestara Prusac.
Sedmogodišnju Ninu i sedamnaestogodišnju Emili iz još nepoznatih razloga prošlog je četvrtka u ranim jutarnjim časovima hicima iz malokalibarske puške u glavu ustrijelio njihov otac Emil Prusac (47).
Njihova majka Lejla, školski drugovi, prijateljice iz Jalije, naselja u kojem su odrastale i gdje im je otac prekinuo živote, Fikret Plevljak, premijer ZDK, kantonalni ministri, Husejin Smajlović, načelnik zeničke opštine, sugrađani, ljudi iz okolnih mjesta koje je pogodila tragedija, suznih očiju, pognutih glava, kao skamenjeni stajali su pored grobnica u kojima će počivati Nina i Emili.
Majka djevojčica, shrvana tugom i bolom, nije mogla podnijeti odlazak svojih mezimica i pala je u nesvijest.
"Ovo je tragedija iz koje ne možemo izvući nikakvu poruku niti pouku. Pred nama su mnoga pitanja i enigme, ali nećemo tražiti odgovore niti rješenja jer ugašena dva nevina mlada života govore više od svih naših pitanja i odgovora. Svjesni smo da iz ove realnosti ne možemo pobjeći. Draga lica Emili i Nine trajno će ostati upisana u naše knjige i povijest i s ponosom ćemo ih se sjećati, kao svih lijepih dana koje smo zajedno proveli radujući se svakom uspjehu", rekao je don Anto Ledić, direktor Katoličkog školskog centra "Sveti Pavao".
Nina, koja je od zadobijenih povreda podlegla četiri dana nakon ranjavanja, bila je učenica 1. razgreda osnovne, dok je Emili pohađala 3. razred Opšte gimnazije KŠC "Sv. Pavao". Njihovi učitelji i profesori organizovali su komemoraciju, kojoj su, osim rodbine, prijatelja i školskih drugova, prisustvovali i Smajlović i Plevljak sa svojim saradnicima.
"Dragi prijatelji, pozivam vas na dostojanstven odnos prema živima i na još dostojanstveniji odnos prema mrtvima. Svjesni smo da iz ove realnosti života ne možemo pobjeći i zato molim dobrog Stvoritelja da svima nama, osobito uplakanoj majci Lejli i ožalošćenim porodicama, podijeli snage i hrabrosti podnijeti ovaj teret života. Čitavim svojim bićem cijela naša školska zajednica vapi dobrom Bogu iz ove boli i tuge da smo dušom i tijelom s ožalošćenim porodicama", rekao je tom prilikom Ledić.
Profesor Nebojša Vasić bio je razrednik pokojne Emili.
"Pripremali smo se za eksurziju u Španiju, svakodnevno pričali i radovali se tome, a evo šta se dogodi. Rođena u Njemačkoj, Emili je prije dvije godine došla u našu školu i vrlo brzo se privikla. Zadnji čas sjedila je u drugoj klupi i tada sam je pohvalio pred cijelim razredom, samo da izmamim njen osmijeh. Ovo se nikada nije desilo i nije trebalo da se desi. Djeca dolaze na svijet da ih mi odrasli čuvamo i odgajamo...", drhtavim je glasom govorio profesor Vasić dok se školskim amfiteatrom prolamao plač.
O maloj Nini, za koju je rekla da je odlično crtala i lijepo pisala, govorila je njena učiteljica Sanja Boras.
"Tvoji drugari te traže pogledom, a tvoja klupa još te čeka. Divni crteži koje si crtala, prva tek naučena slova, riječi, tu su na školskom panou. Tiha, poslušna i draga djevojčica, zauvijek će ostati s nama. Draga Nina, tvoj I-B", plačući je jedva dovršila učiteljica.
Knjiga žalosti koja je otvorena u ovoj školi začas je postala puna citata i stihova kojima su drugari, profesori, sugrađani, među kojima i brojne javne ličnosti, pokazali koliko ih je pogodio prerani odlazak Emili i Nine.
"Bila si moje jutarnje sunce, s tobom mi je dan počinjao i bivao ljepšim", prijateljici Emili napisala je Darija.