Tijelo 31-godišnje Meksikanke Selene Margarit Grasijano Masedo (Graciano Macedo) pronađeno je 22. avgusta 2012. godine na marjanskom predjelu Pod Kosom u Splitu, zakopano u stjenovitom procjepu i skriveno pod granjem.
Zločin koji je šokirao region i danas izaziva jezu, a pravi motiv napada nikada nije otkriven jer se osuđeni Edi Mišić tokom procesa branio ćutanjem.
Nestala tokom šetnje Marjanom
Selena je u Split stigla tri dana ranije zajedno sa bratom Emanuelom.
Kobnog dana zajedno su krenuli u šetnju Marjanom, ali se brat zbog umora vratio, dok je Selena nastavila sama i nestala.
U blizini mjesta zločina potražni pas Gorske službe spasavanja, Deks, pronašao je skriveni ruksak sa ključnim dokazima:
- krvavi kuhinjski nož
- ljepljive trake
- okrvavljeni peškir
- radne rukavice
- Selenine fotoaparate
- autobuske karte
Najvažniji trag bio je dres AC Milana sa brojem pet i tragovima žrtvine krvi.
Iako je na predmetima izolovan DNK ubice, policija u početku nije imala podudaranje u bazi podataka.
Preokret nakon dojave iz komšiluka
Početkom septembra policija je objavila fotografiju dresa sa djelimičnim natpisom „REK_I“.
Prva sumnja pala je na jednog Novosađanina koji je boravio u Splitu, ali je DNK analizom ubrzo isključen iz istrage.
Preokret se dogodio u oktobru nakon dojave djevojke iz komšiluka, koja je policiji rekla da u Ulici Kroz Smrdečac živi muškarac koji često trči Marjanom upravo u Milanovom dresu.
Uhapšen je tada 28-godišnji Edi Mišić, porijeklom iz Ljutog Doca kod Širokog Brijega, čija se porodica tokom rata doselila u Split.
Pretresom njegovog stana pronađen je set noževa iz kojeg je nedostajao upravo nož sa mjesta zločina.
Jezivi detalji zločina
Rekonstrukcija je pokazala da je Mišić u blizini vrha Telegrin napao Selenu, vezao joj usta i ruke trakom, odvukao je pedesetak metara dalje, skinuo joj donji veš i prerezao vrat.
Seksualno zlostavljanje nije dokazano jer vještačenjem nije pronađen trag sperme.
Kasnije je utvrđeno da se natpis „REKSI“ na dresu odnosio na psa njegovog djeda.
Poznanici u šoku
Psihijatri iz bolnice Vrapče opisali su Mišića kao emocionalno hladnu osobu bez osjećaja krivice, koja je odbijala da govori o zločinu.
Iako je radio kao zaštitar i važio za sportistu opsjednutog treningom i zdravom ishranom, njegovi poznanici tvrdili su da su bili šokirani kada su saznali za ubistvo.
Bivši školski drugovi opisivali su ga kao fizički dominantnog i agresivnog mladića sklonog tučama.
Njegov otac Branko tokom suđenja izjavio je:
„Ne mogu da vjerujem da je to moj sin uradio, a ako jeste, onda to pripisujem pomračenom umu.“
Osuđen na 15 godina zatvora
Patologinja dr Marija Definis Gojanović izjavila je tokom procesa da u karijeri nije vidjela tako ekstreman rez na vratu, navodeći da je do potpune dekapitacije nedostajalo svega nekoliko centimetara.
Ipak, vještačenje je dijelom išlo u korist odbrane jer nije dokazano „posebno okrutno ubistvo“.
Zbog toga je djelo prekvalifikovano u „obično“ ubistvo, za koje je maksimalna kazna iznosila 15 godina zatvora.
Sudija Vladimir Živaljić izrekao je upravo tu kaznu, uprkos zahtjevu tužilaštva da Mišić bude osuđen na 40 godina zatvora.
Vrhovni sud kasnije je potvrdio presudu.
Edi Mišić bi, prema dostupnim informacijama, na slobodu trebalo da izađe 2027. godine, prenosi Avaz.