To što Iran ima dobru privrednu saradnju sa Srbijom i Hrvatskom, ali ne i u zadovoljavajućoj mjeri i sa BiH, slabost je bosanskohercegovačke strane.
Ovo je u intervjuu za "Nezavisne" kazao Ahmad Fard Hoseini, ambasador Irana u Bosni i Hercegovini.
Hoseini tvrdi da je za poboljšanje privredne saradnje potrebno međusobno poznavanje i da je od svog dolaska u BiH upravo angažovan na povezivanju privrednih subjekata dvije zemlje. Naglašava da neki od prijedloga čekaju saglasnost bh. vlasti, među kojima je i projekt izgradnje hidrocentrale u BiH, za koji je Iran obezbijedio sredstva.
NN: Nedavno je potpisan Ugovor o preferencijalnom režimu u trgovini između Irana i BiH. Ima li ovaj sporazum efekte na trgovinsku razmjenu i da li se privredna saradnja poboljšava?
HOSEINI: Nakon naših višegodišnjih zalaganja ovaj sporazum je potpisan za vrijeme nedavne posjete ministra spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mladena Zirojevića Iranu. Sporazum je u fazi ratifikacije u parlamentima dvije zemlje. Takvi sporazumi su preduslov za jačanje privredne saradnje. Jedan od najvećih problema kad su u pitanju odnosi dvije zemlje je međusobno nepoznavanje naroda, te na tom planu moramo napraviti pomake. Ako ne bude međusobnog poznavanja, onda ni sporazumi neće biti iskoristivi. Ja sam nakon dolaska u BiH počeo aktivnosti za jačanje ekonomske saradnje, prvo na državnom nivou, pa na nivou entiteta i kantona. Tako smo uspjeli povezati sedam kantona iz FBiH s iranskim provincijama. Interesuje nas da uspostavimo isti vid saradnje i sa RS. Imam dobre odnose sa Slobodanom Puhalcom, sadašnjim minstrom privrede RS, i u telefonskom razgovoru izrazio sam želju da ga pozovem da s privrednom delegacijom posjeti Iran.
NN: Stručnjaci kažu da je za bolju privrednu saradnju najveća smetnja velika razdaljina, što poskupljuje troškove transporta i onemogućava veću trgovinsku razmjenu. Kako tu razdaljinu skratiti?
HOSEINI: U pravu ste. Mi imamo veliku udaljnost i u odnosu na SAD i druge zemlje. Ali, bitni su napori i zalaganja, jer se onda mnoga pitanja riješe. Na primjer, naše auto samand izvozimo u BiH. Trentuno su obje zemlje zainteresovane za saradnju u auto-industriji jer posjeduju dobre kapacitete. Kad imate te kontakte onda se javlja potreba da se uspostavi direktna avio-linija, da se osnuje zajednička banka, da se potpišu sporazumi za olakšice u privrednoj saradnji. Nedavno je jedna iranska delegacija od 70 privrednika bila na sajmu u Beogradu. Zašto jedna takva delegacija ne bi došla u Banjaluku ili Sarajevo?
NN: Ipak, saradnja Irana s BiH nije na istom nivou kao sa Srbijom i Hrvatskom. Zašto je to tako?
HOSEINI: To je slabost bh. strane. Mi smo uvijek bili otvoreni za saradnju. Vi ste jedno vrijeme bili zauzeti sami sobom. Mi smo u mnogim sektorima davali prijedloge za saradnju. Naše kompanije su predložile gradnju hidrocentrale u BiH, ali još nismo dobili odgovor vlasti. Na nedavnoj međunarodnoj konferenciji o prirodnom gasu u Sarajevu upoznao sam vaše vlasti da imamo tehnologiju za izgradnju rezervoara za prirodni gas i dao sam prijedlog za saradnju na tom planu. Spremni smo i za izvoz gasa i na sve ove prijedloge čekamo odgovor. Naravno, korijen dobre saradnje sa Srbijom i Hrvatskom leži u našoj dobroj saradnji s bivšom Jugoslavijom. Kompanije iz Srbije i Hrvatske i nakon rata uspjele su u dobroj mjeri da vrate pozicije u Iranu, ali BiH to nije uspjela. Treba postojati obostrana zainteresovanost da bi se saradnja uspostavila.
NN: Zašto se hidrocentrala ne gradi? Nakon ranijeg upozorenja Vaše ambasade obećano je da će ovaj projekt realizovati "Hidrogradnja" i "Farab", ali do toga nije došlo.
HOSEINI: Za vrijeme posjete gospodina Hatemija BiH, ja sam kao šef odjela za ovaj dio regiona predložio da Iran kao vid pomoći BiH realizira projekat izgradnje hidrocentrale. Razgovarali smo s premijerom Nedžadom Brankovićem i ministrom Vahidom Hećom i oni su izrazili spremnost za saradnju. Hećo je u dopisu naglasio da projekt mora sačekati političke odluke, budući da se energetska oblast mora urediti s političkog aspekta. I dalje očekujemo njihov poziv i odgovor. Ako nas prihvate, mi ćemo taj projekt realizovati. Čini se da je ovdje problem nesuglasica između određenih političkih stranaka oko (ne)objavljivanja tendera za elektroenergetske projekte.