Intervju

Amar Kliko: NATO od nas traži stabilnu državu

Amar Kliko: NATO od nas traži stabilnu državu
Foto: Senad Gubelić | Amar Kliko: NATO od nas traži stabilnu državu
Almir Bičakčić

Amir Kliko, doktor istorijskih nauka, govori o jačanju NATO-a od njegovog postanka, aspiracijama naše zemlje, rješenjima za Balkan i odnosu Bošnjaka i Hrvata.

Imajući u vidu političku krizu u državi, koliko je BiH danas udaljena od članstva u NATO-u? Da li bi prijetnje po državu koje slušamo skoro svakodnevno bile moguće da je naša zemlja u Alijansi?

KLIKO: Mislim da nismo udaljeni toliko od NATO-a, jer je prisutan u BiH već 30 godina, gdje postoji i njegova komanda. Aktuelna politička situacija utječe na to, međutim stvar ipak ovisi o zainteresiranosti NATO-a, kada će se definitivno završiti to pitanje. Mi gotovo da i jesmo u NATO-u. Treba imati na umu da su BiH, Srbija i Kosovo jedine zemlje na Balkanu koje nisu članice i one su jedna enklava u širem okruženju zemalja članica NATO-a i EU, neki hermetički zatvoren prostor.

Sve zemlje u okruženju su članice NATO-a i to za NATO čini dodatnu sigurnost da nema neke žurbe i da punopravno članstvo uslovljava nekim bitnim koracima kao što su ekonomija, uređenje države, suzbijanje mita i korupcije. Ta zainteresiranost NATO-a za BiH je pokazana devedesetih godina iako Bošnjaci nisu zadovoljni njihovom intervencijom, a Srbi su ozlojeđeni, jer je NATO borbeno djelovao u BiH kada je u završnici rata bombardirao srpske položaje.

Koliko je sam NATO napredovao od svog uspostavljanja kao izričito vojnog pakta, šta on predstavlja danas i jesu li najbolji pokazatelji benefita ulaska u Alijansu rezultati najnovijih članica?

KLIKO: Ne bih se složio da je NATO izričito vojna organizacija, on je, kao i svaki drugi vojni savez, prvenstveno politički, jer ga formiraju rukovodstva određenih zemalja u svrhu zaštite nekih svojih interesa kako u vlastitim zemljama tako i u svijetu. Vojska je produžena ruka politike i svaki vojni savez je posljedica političkog djelovanja. Prva svrha NATO-a je bilo objedinjavanje zemalja zapadne Evrope, njih 12, predvođenih sa SAD, da objedine vojni potencijal u suprotstavljanju mogućoj sovjetskoj agresiji. Kažu da ratove ne dobijaju vojske, nego namjenska industrija i to se dokazalo u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Raspadom Varšavskog ugovora 1990, s obzirom na prirodu nastavka NATO-a, bilo bi očekivano da je on odumro, međutim to se nije desilo. Zapravo, postao je još jača i moćnija institucija u vojničkom, političkom i ekonomskom smislu. I da stvar bude zanimljiva, nakon 1990, znatno se proširio i na mnoge zemlje koje su ranije činile Varšavski ugovor. Najveći svjetski investitori, kapitalisti su iz zemalja koje čine okosnicu NATO-a, onih koje su ga formirale. Njima je istočna i jugoistočna Evropa vrlo primamljivo područje za ostvarivanje brzih, dobrih zarada, ali se rijetko upuštaju u to. Strani investitori su prisutni i u BiH, ali u znatnoj mjeri manje nego što će biti kada BiH uđe u NATO.

S kojim se sve izazovima suočavamo kada su u pitanju NATO integracije i jesmo li spremni proći kroz niz ekonomskih reformi, jer se čak 80 posto onoga što od nas NATO zahtijeva ne odnosi na vojsku, već na pravosuđe, ekonomiju...

KLIKO: Poslovanje u ekonomiji zavisi od državnog uređenja, odnosno politike koja je na vlasti. Zapad posluje u uređenim državama gdje se poštuje zakon. Svjedoci smo da se u BiH, negdje u manjoj, ali i u većoj mjeri ne radi tako. NATO želi da se ovdje uspostavi normalna zapadna ekonomija. NATO želi stabilnu državu od njene uprave, koja će provoditi zakone usklađene sa zapadnoevropskim normama, stabilno tržište, način rada njihovih privrednika. Ključ za sve probleme u BiH je stvarni interes Zapada, odnosno zemalja koje čine NATO. Oni mogu zavesti red kao što su utjecali na početak, tok i karakter rata, ali i njegov završetak, tačnije uređenje u BiH koje su uspostavili.

Šta predviđate kao rješenje za Balkan? Do kada Srbija može ostati neutralna, a Rusija i Kina praviti problem i u samoj BiH?

KLIKO: Ne mislim da Rusija i Kina prave problem u BiH, to rade velikodržavne politike iz Srbije, a potom iz Hrvatske, koje u pomoć za realizaciju svojih ciljeva uključuju međunarodnu diplomatiju, a u konkretnom slučaju okreću se prema Rusiji i Kini. Odgovor Bošnjaka je da pokušavaju uključiti Tursku na identičan način. Naravno da Rusija i Kina prepoznaju neke svoje utjecaje, neće se one samo za ljubav Beograda i Dodika uključiti, vjerovatno su pronašle neki interes, s obzirom na NATO okruženje BiH. Mislim da su zakasnili s tim utjecajem barem dvadesetak i više godina. A što se tiče najboljeg rješenja za Balkan, to je ulazak u EU i NATO, s tim što zapadne zemlje moraju natjerati rukovodstvo BiH da zaista počne poštovati zakon, da se napravi država i omoguće investicije. Dodiku nije problem stati na kraj, smatram da iza njega postoji još stotinu Dodika koji bi nastavili gdje on stane.

Objavili ste knjigu "Rat u srednjoj Bosni za vrijeme agresije na RBiH", u kojoj opisujete odnos Hrvatske prema BiH, kao i oružani sukob HVO-a sa Armijom RBiH. Kako danas gledate na odnos zvaničnog Zagreba i naše zemlje?

KLIKO: Odnosi BiH i Hrvatske, kao država, relativno su mladi, ali odnosi Hrvata i Bošnjaka u našoj zemlji traju nekoliko stoljeća duže. Izuzmemo li neke u istoriji zabilježene incidente, događaje, možemo reći da su ti odnosi uvijek bili na zavidnoj razini. BiH i Hrvatska su od 1990. do 1996. imale dvostruk odnos, gdje je bilo uzajamne pomoći, a ta saradnja je davala dobre rezultate, naročito u ratu. Istovremeno je vođena i politika Franje Tuđmana prema BiH s ciljem njene podjele. Postoji velika razlika između Srbije i Hrvatske naspram BiH, čak i u vrijeme koje je Haški tribunal označio kao vrijeme udruženog zločinačkog poduhvata Herceg Bosne prema BiH od januara 1993. do marta 1994, postojala je jaka i snažna opozicija među Hrvatima i u Hrvatskoj prema Tuđmanovoj politici. Takvo nešto nije postojalo u Srbiji i tamošnjoj politici prema politici Slobodana Miloševića, niti je postojao takav snažan otpor bh. Srba prema politici kakva je bila kod bh. Hrvata. Čak i u samom HDZ-u BiH postojalo je jako protivljenje politici podjele BiH.

Mislim da je i bošnjačka strana proteklih 20 godina mnogo toga propustila u promicanju bolje saradnje s Hrvatskom. U pokušaju realizacije Tuđmanove politike u BiH su više štete, materijalne i ljudske, pretrpjeli bh. Hrvati, naročito u srednjoj Bosni, nego Bošnjaci, jer su ginuli kao vojnici. Zato kažem da je Milanovićevo poigravanje u nekom lažnom pokušaju provođenja te iste politike zapravo dovođenje u opasnost i iste rizike u koje je Tuđman doveo bh. Hrvate devedesetih godina.

Do kada će predstavnici hrvatskog naroda u bh. institucijama deklarativno biti za članstvo naše zemlje u EU i NATO-u, a činiti sve da dođe do novih podjela unutar zemlje?

KLIKO: Bh. Hrvati nemaju samostalnu politiku i u tom smislu nisu autonoman i samostalan politički narod u BiH. Oni provode politiku iz Hrvatske od početka devedesetih i to je jedan od najvećih problema bh. Hrvata. Stjepan Kljuić, Markešić, Brković, Lasić, Komšić i svi drugi nisu ništa manje Hrvati od svih drugih, ali su i sad Hrvati koji pokušavaju stvoriti bh. hrvatsku politiku. Oni su se suprotstavili političkom potčinjavanju bh. Hrvata interesima Franje Tuđmana i državnog rukovodstva Hrvatske u to vrijeme. Taj otpor, čini mi se, postoji i danas.

Ne znam da li Milanović umišlja da ima Tuđmanovu političku snagu da iznese što on nije, ali mislim da je nema. Smatram da u hrvatskoj akademskoj zajednici, HDZ-u, postoje značajni prijatelji BiH i da se BiH treba više okrenuti ka toj Hrvatskoj. Predstavnici hrvatskog naroda javno podržavaju euroatlantske integracije BiH i njen ulazak u NATO iz razloga što ne žele da pred međunarodnom zajednicom budu obilježeni kao njihovi protivnici. Dok je Hrvatska zaštićena članstvom u NATO-u i EU, te strukture istovremeno ugrožavaju sigurnost bh. Hrvata poticanjem njihovog političkog rukovodstva da opstruira i usporava integracije BiH u te iste sigurne okvire. One političke snage izvan BiH koje upravljaju hrvatskim i srpskim političkim liderima u njoj treba da pomognu BiH da se uspješno uključi u sve euroatlantske integracije ako žele stvarnu korist i sigurnost za bh. Srbe i Hrvate, jer EU i NATO su najpouzdaniji garanti mira i ekonomskog napretka svima, a ne samo Bošnjacima.

Objavljivanje ovog teksta je dijelom finansirano grantom Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije