Potrošnja struje u industriji u Federaciji BiH pala je za oko 30 posto u odnosu na isti period prošle godine, tvrdi Amer Jerlagić, direktor "Elektroprivrede BiH" (EP BiH).
On kaže da ovaj podatak pokazuje da je velike privredne subjekte u FBiH pogodila recesija.
Najavljuje da, iako "Elektroprivreda BiH" ulazi u velike projekte poput sanacije rudnika i gradnje novih objekata "teške" oko milijardu KM, ne bi trebalo doći do poskupljenja struje.
NN: U kojoj fazi je proces pripajanja rudnika "Elektroprivredi BiH"?
JERLAGIĆ: Usvojili smo operativni plan i prve aktivnosti na uvezivanju očekujemo krajem aprila ili početkom maja. Raspisali smo tendere za reviziju poslovanja rudnika, procjenu njihove vrijednosti i za konsultanta za proces restrukturiranja EP BiH, računovodstveno i pravno razdvajanje biznisa, a onda i restrukturiranje rudnika.
NN: Za ovaj proces potrebno je oko 400 miliona KM i glavni teret bi trebalo da ponese EP BiH. Da li je to rizično za ovo javno preduzeće?
JERLAGIĆ: Za modernizaciju rudnika nam treba 380 miliona KM, ili 320 bez Banovića. Možemo se nositi sa gradnjom novih hidroenergetskih objekata i vjetroelektrana. Ali, pošto cijena struje na međunarodnom tržištu pada sa 80 eura za megavatsat na 40 do 45 eura, nemam argumenata da mogu lako reći da ćemo iz viškova odvojiti sredstva za rehabilitaciju rudnika, što je ranije bila zamisao. Kako za sve te poslove treba prvo uvezivanje, da postanemo jedno preduzeće i dobijemo projekte iz rudnika, a to bi moglo biti na jesen, nadam se da će i cijena struje na međunarodnom tržištu porasti.
NN: Kako je moguće da samo jedan rudnik u FBiH, onaj sa 30 posto privatnog vlasništva, bude profitabilan, a ostali ne?
JERLAGIĆ: Banovići su prije devet godina dobili pozajmicu od EP BiH za kupovinu nekoliko dampera. Ta injekcija je pomogla da iz negativnog poslovanja pređu u pozitivnu, a imaju isporuku i mimo EP BiH. Imamo i kop Gračanica koji je 100 posto državni i profitabilan. NN: Nakon usvajanja Strategije razvoja energetskog sektora u FBiH, sve aktivnosti oko gradnje novih objekata i izbora strateških partnera "padaju" na EP BiH?
JERLAGIĆ: U planu poslovanja do 2011. godine imamo plan investiranja oko 1,4 milijarde KM i imamo plan za značajno kreditno zaduženje, do 550 miliona KM za nove kapitalne projekte: Neretvica, Vranduk, Ustikolina i Podveležje. Već sada imamo pregovore sa IBRD-om i mi smo tu garant, iza nas ne stoji država.
NN: Hoće li te investicije povećati cijenu struje za građane?
JERLAGIĆ: Ne mora biti da će doći do poskupljenja. Nismo pravili elaboracije, ali mislim da neće doći do toga.
NN: Podnijeli ste i zahtjev za koncesiju za gradnju dvije HE na Drini, na granici sa Srbijom. Jeste li prije toga razgovarali sa Srbijom?
JERLAGIĆ: Nismo razgovarali ni sa Republikom Srbijom, ni sa "Elektroprivredom Srbije". Zakoni iz ove oblasti nalažu da se pogranične rijeke dijele po principu pola-pola među zemljama između kojih teku i mi smo ocijenili da bi Srbija bila partner kao jedan od investitora. Ne treba da gubimo vrijeme, važan nam je svaki kilovat koji proteče jer to su izvodivi projekti.
NN: U parlamentarnoj proceduri je zakon o električnoj energiji, a HDZ BiH traži da se njime bude definisano da jedna elektroprivreda u FBiH ne može izvoziti višak dok drugoj ne pokrije manjak?
JERLAGIĆ: Onda treba spojiti elektroprivrede. Imamo međunarodne sporazume o otvaranju tržišta i ne može nas neko ucjenjivati da je prodamo jednom kupcu. Spajanjem elektroprivreda bi riješili sve probleme jer EP BiH snabdijeva veliki broj velikih gradova, a "Eelektroprivreda HZHB" ima razuđenu mrežu i malo kupaca, pa bi smo ujedinjenjem to izbalansirali. Oni imaju 100 posto vodnu energiju, a mi 22 posto iz vode, a ostalo iz uglja, pa bi i tu uspostavili ravnotežu i imali jak energetski sektor i jedinstvene cijene u cijeloj FBiH i to su čisto privredna mjerila.
Koncesije "na lijepe oči"
NN: Mnogo se govori o gradnji malih hidroelektrana. Da li ih zaista može graditi ko god hoće?
JERLAGIĆ: U FBiH je do sada na kantonalnom nivou dato oko 200 koncesija za HE. Petnaestak je izgrađeno, oko 15 je u fazi gradnje, a sve ostale čekaju bolje dane, jer je problem investiranja. Kako razumijem, neke koncesije su date zaslužnim ljudima ili "na lijepe oči" i ne grade se, neke vjerovatno nikada neće ugledati svjetlo dana. Nerealno je očekivati da će sve biti izgrađene jer gradnja male elektrane je, u ovisnosti od snage elektrane i snage rijeke, od milion do dva miliona eura, a povrat investicije između sedam i 10 godina.