Najveće pravno i političko nasilje prema Hrvatima, kao jednom od tri ravnopravna i konstitutivna naroda u BiH, učinjeno je 11. oktobra 2000. godine, kada je mjesec uoči parlamentarnih izbora Robert Beri, tadašnji šef Misije OEBS-a u BiH, naprasno izmijenio, odnosno nametnuo izborna pravila prema kojim sve delegate u Domu naroda Federacije BiH, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost, mogu predlagati i birati izabrani poslanici u kantonima i parlementu FBiH.
To praktično znači da hrvatske delegate u Domu naroda FBiH i BiH mogu birati Bošnjaci i obrnuto. Pošto su Bošnjaci brojniji narod, to je već u startu značilo da je nametnutim pravilima grubo narušena ravnopravnost i konstitutivnost hrvatskog naroda u Federacije BiH. Tim činom je obesmisleno postojanje Doma naroda, jer se načinom izbora delegata pretvorio u neku novu verziju predstavničkog tijela, odnosno paralelnog Predstavničkog doma Federacije BiH.
Zbog grubog narušavanja i nasilne promjene statusnog položaja koji imaju po Ustavu Federacije BiH i Ustavu BiH, predstavnici hrvatskog naroda su bili prisiljeni da traže izlaz iz novonastale situacije tako što su 28. oktobra 2000. u Novom Travniku održali zasjedanje Hrvatskog narodnog sabora, na kojem je za predsjednika izabran Ante Jelavić, tadašnji hrvatski član Predsjedništva BiH i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH.
Taj iznuđeni, ali legitiman čin predstavnika hrvatskog naroda u Federaciji BiH je naišao na najoštrije osude bošnjačkih lidera i medija u Sarajevu, pa je proglašen kao podrivanje ustavnog poretka i narušavanje teritorijalnog integriteta BiH, što je imalo za posljedicu da tadašnji visoki predstavnik u BiH Volfgang Petrič, 7. marta 2001. godine, smijeni Antu Jelavića sa dužnosti člana Predsjedništva BiH. U kasnijoj medijskoj kampanji prema hrvatskoj samoupravi protiv vodećih hrvatskih političara u BiH na čelu s Antom Jelavićem pokrenut je montirani sudski postupak za navodne zloupotrebe i korupciju u Hercegovačkoj banci i "Hercegovina osiguranju". U tom postupku, sličnom onom koji je vođen protiv Mirka Šarovića za navodne zloupotrebe u Privrednoj banci Srpsko Sarajevo, Jelavić je u odsustvu osuđen na 10 godina zatvora. Međutim, poslije žalbe koju je uložio njegov advokat u drugostepenom postupku, predmet je vraćen na ponovno odlučivanje.
Međutim, pošto nije vjerovao u nezavisnost i objektivnost pravosudnih organa u kojima glavnu riječ vode strani tužioci i sudije, Jelavić je odlučio da napusti teritoriju BiH i da se skloni u Hrvatsku.
Poslije političkog progona i sudskih nepravdi kroz koje je prošao, Jelavić je pristao na prvi intervju za "Nezavisne novine".
NN: Smatrate li da se i danas, deset godina kasnije, ponavlja skoro identična situacija, a neki čak tvrde da je situacija još drastičnija kada je u pitanju izbor vlasti i organa u Federaciji BiH?
JELAVIĆ: I prije deset godina je Zlatko Lagumdžija uzurpirao vlast na nivou FBiH, a koalicije je sastavio sa gubitnicima iz reda hrvatskog naroda. Te stranke, poput NHI, Narodne stranke Radom za boljitik, Jerka Lijanovića i još neke minorne stranke koje su osvojile dva odsto, odnosno sve ukupno oko pet odsto glasova hrvatskog biračkog tijela, ti izborni gubitnici su postali koalicija sa Zlatkom Lagumdžijom.
Ista situacija se ponavlja i danas. Opet je na scenu stupio Zlatko Lagumdžije sa svojim podlim obmanama i grubim podvalama. To što je uradio prilikom nelegalne implementacije i izbora zakonodavne i izvršne vlasti na nivou Federacije BiH predstavlja direktan i najgrublji udar na ustavno-pravni poredak i polažaj Hrvata kao konstituvnog naroda u Federaciji BiH i na razini BiH. Kao odgovor na ovo političko nasilje i bahato ponašanje Zlatka Lagumdžije i njegovih satelita uslijedio je odgovor na Hrvatskom narodnom saboru u Mostaru, na kojem su zauzeti jasni stavovi i donijeta deklaracija, kojom je predviđena nova administrativno-teritorijalna organizacija i uključivanje federalne jedinice sa hrvatskom većinom.
Podsjetiću da je Ustavni sud BiH razmatrao zaključke sa prvog Hrvatskog narodnog sabora i proglasio se nenadležnim, pošto su svoje izdvojeno mišljenje dali i dvoje bivših sudija iz reda srpskog naroda Snježana Savić i Vitomir Popović.
Kao što sam rekao prije toga, ja sam uklonjen iz Predsjedništva BiH odlukom visokog predstavnika Petriča, ali kasnije je Sud BiH utvrdio da nisam rušio ustavni poredak i teritorijalni integritet BiH. Potom su izmislili navodni slučaju "Hercegovačka banka", ali i ta presuda je ukinuta, jer nije ništa dokazano. Ja sa tom bankom nemam nikakve veze niti sam njom upravljao, niti sam bio u vlasničkoj strukturi te banke. Međutim, sasvim je nelogično da visoki predstavnik donosi odluke na osnovu propagande koja je vođena u bošnjačkim medijima protiv mene. Optuživali su me da sam, zajedno sa saradnicima, pronevjerio velike pare iz Hrvatske. To je čista laž. Jer, evo, ja i danas živim u Hrvatskoj pa me ne hapse zbog tih lažnih optužbi o navodnoj pronevjeri finansijskih sredstava. Sve što je protiv mene vođeno bio je plod političke ujdurme u Sarajevu i samo zato što sam se borio za ravnopravan status hrvatskog naroda u Federaciji i BiH.
(Integralni intervju možete pročitati u vikend izdanju "Nezavisnih novina").