Darko Despotović, direktor Veterinarskog instituta "Dr Vaso Butozan", kazao je da je trihineloza bolest koja je uvijek tu, ali da je vrlo važno da ljudi nauče da žive s njom, odnosno da obavezno treba da pregledaju meso prije konzumacije.
"Novi slučajevi trihineloze kod ljudi pokazuju koliko su ljudi slabo edukovani o ovoj bolesti. Mogu da kažem da se znalo dešavati da ljudi, koji su naveli da je meso pregledano, nisu bili u pravu", ističe Despotović.
NN: Da li je moguće da meso koje je pregledano i za koje je utvrđeno da je ispravno, bude ipak neispravno?
DESPOTOVIĆ: Uopšteno govoreći, ako se dijagnostika radi ispravno, onda je i dijagnoza sa velikim procentom i velikom sigurnošću tačna.
Međutim, postoje razne metode pregleda na trihineloze, prije svega mislim na vještačku digestiju, koju radi većina veterinarskih stanica kod nas i kompresiju, kao dvije metode koje su uobičajene. Obje metode su po pravilniku o suzbijanju trihineloze dozvoljene i trebalo bi da budu sigurne. Praksa je, nažalost, pokazala da ima slučajeva, a većinom je bila u pitanju metoda kompresija, gdje se male invazije ne mogu otkriti u uzorku koji se uzme za obradu.
NN: Kako pravilno uzeti uzorak mesa za analizu?
DESPOTOVIĆ: Uzorak koji se nosi na analizu mora biti adekvatan, što znači da mora da potiče od dijafragme ili od jezika i isključivo se mora raditi o mišiću. Ne uzima se kompletan uzorak koji se donese već se uzima jedan komadić, mase oko pet grama i tako se može otkriti i jedna jedina larva ako postoji. Nije ispravno pregledati ni manju količinu uzorka, jer se može desiti da manje invazije prođu i ljudi neće oboljeti sa kliničkim znacima, ali će se oni ipak manifestirati sa trihinelama.
Da bi trihinela izazvala kliničke simptome kod ljudi, bar jedna larva trihinele mora da se nađe u jednom gramu.
NN: Koja metoda je najsigurnija za ispitivanje trihinele u mesu?
DESPOTOVIĆ: Svaka metoda kojom se može lako i brzo pregledati tri grama uzorka je stoodstotno sigurna. Mi radimo najčešće sa pet grama uzorka, gdje imamo sigurnost od nekih 690 odsto. Distribucija larvi u uzorkovanom tkivu nije ravnomjerna i ukoliko se ide sa manjom količinom uzorka na ispitivanje, onda se može doći do jedne dijagnoze koja ne daje stoodstotnu sigurnost.
NN: Kako se životinja najčešće zarazi trihinelozom?
DESPOTOVIĆ: Trihinelozom se mogu zaraziti svi sisari, a ne samo svinje. Dokazano je da su čak i kokoši oboljele od trihineloze, kao i konji. Konj se, na primjer, zarazi trihinelozom tako što pojede sasušen leš miša koji ostane na sijenu. Trihineloza je bolest koja se prenosi isključivo konzumacijom zaraženog mesa i to je najvažniji i najčešći put prenosa. Lanac ishrane u prirodi prati i kruženje trihinele. Tako se svinje obično zaraze od miševa koji su trihinelozni. Ljudi se obično varaju da u njihovim svinjcima nema miševa, koji su noćne životinje i životinje sa izoštrenim čulima sluha, pa ih rijetko možemo vidjeti. Međutim, često miševi i štakori dolaze u svinjac gdje uvijek ima razasute hrane, kojom se oni hrane. Oni koji su zaraženi trihinelozom postaju tromi i slabo pokretljivi, tako da postaju lak plijen za svinje, koje neće propustiti priliku da ga pojedu.
NN: Da li je u RS neko područje posebno karakteristično za pojavu trihineloze?
DESPOTOVIĆ: U Bijeljini i njenoj okolini se najčešće pojavljivala trihineloza, ali to nije izgovor ili pravilo da se samo tamo pojavljuje ili da samo odatle dolaze zaražene životinje.
Trihineloze ima i kod divljih svinja na čitavom području RS i BiH i ona je raširena kod divljih životinja. Samo je pitanje kada će i da li će neki zaraženi pacov ili miš doći u nečiji svinjac.
NN: Šta bi trebalo poručiti građanima?
DESPOTOVIĆ: U kontaktu sa kolegama iz veterinarskih stanica širom RS saznali smo da se broj pregleda mesa na trihinelozu bitno smanjio u odnosu na prethodne godine. Mislim da je razlog što su se ljudi opustili jer nije bilo incidentnih situacija pa su pomislili da je sa trihinelozom gotovo. Međutim, trihineloza je uvijek prisutna i moramo znati da ukoliko ne želimo da od te bolesti obolimo, moramo jesti samo meso koje je pregledano.
Mislio sam da su ljudi kod nas više obrazovani i edukovani o trihinelozi i značaju pregleda mesa, ali nove pojave bolesti pokazuju da to nije tako. Moramo naučiti da svaki put kada jedemo svinjsko meso moramo se zapitati da li je pregledano i ukoliko nije uvijek riskiramo da obolimo bez obzira na termičku obradu mesa. Mislim da je pristup stanovništva tome malo zatajio i da bi to trebalo podići na viši nivo.
NN: U Bijeljini je proglašena epidemija trihineloze jer se čitava porodica zarazila jedući meso koje je bilo pregledano u Veterinarskoj stanici "Milevet" iz Ugljevika. Kako to komentarišete?
DESPOTOVIĆ: Najbolje je da se sačeka da inspektori završe svoj dio posla, nakon čega će biti poznato sve o ovom slučaju.
Veterinarska ambulanta, koja se spominje u ovom slučaju, ima dugogodišnje iskustvo u pregledu na trihinelu.
Ali mogu da kažem da se znalo dešavati da ljudi, koji su naveli da je meso pregledano, nisu bili u pravu i da se dešavalo da, na primjer, bude više zaklanih svinja nego pregledanih uzoraka. Sjećam se i jednog slučaja od prije nekoliko godina da je jedna baka donijela dva uzorka za analizu i donijela komad mesa na poklon veterinarima. Utvrđeno je da su oba uzorka bila u redu, međutim nakon nekog vremena baka i njen suprug su završili u bolnici sa simptomima trihinele. Tužili su tu veterinarsku stanicu i tada je utvrđeno da su dva uzorka koja su bila na analizi sušena, a u hladnjaku je bilo još jedno prase za koje nije rađena analiza i koje je bilo trihinelozno.