Nasilje u porodici je u porastu i u 99 posto slučajeva je učinjeno nad ženama ili djevojčicama, upozorava direktorica Gender centra FBiH Ana Vuković.
Samo prošle godine u sigurnim kućama širom FBiH, kako ističe, boravilo je 265 žrtava. Nijednu od šest sigurnih kuća u FBiH, u koje se sklanjaju žene-žrtve sa svojom djecom, nisu osnovale vlasti.
Vukovićeva očekuje da će novim Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici FBiH, koji je na dnevnom redu sjednice Zastupničkog doma Parlamenta FBiH u utorak, svi nivoi vlasti biti obavezni da izdvajaju novac jer za održavanje sigurnih kuća treba oko 960.000 KM godišnje.
NN: Kakva su saznanja Gender centra FBiH o prisutnosti nasilja u porodici?
VUKOVIĆ: Nasilje u obitelji je u porastu, ali najvažnije je da je ono postalo javni problem i da su se osobe koje su pretrpjele nasilje ohrabrile da to prijave. Ranije je bilo normalno da muž tuče suprugu, mada ti stereotipi postoje i danas.
NN: Prema aktuelnim zakonima, nasilje u porodici može prijaviti i neko ko nije član porodice u kojoj se ono dešava.
VUKOVIĆ: Tačno. To će pokazati koliko je razvijena naša svijest, koliko smo osviješteni da shvatimo da se to sutra i nama može desiti. Predviđene su i zakonske odredbe za neprijavljivanje, a mediji mogu pomoći da shvatimo da treba prijaviti nasilje u komšiluku ili okruženju.
NN: Šta donosi novi Zakon o zaštiti od nasilja u porodici?
VUKOVIĆ: Od 2005. godine imamo taj zakon, ali on nije bio usaglašen sa Zakonom o prekršajima, što je sudijama i sutkinjama predstavljalo problem kod izricanja sankcija. Nevladine organizacije su na to ukazivale i očekujemo da ćemo ovim zakonom koji je lex specialis popraviti stanje. On više obraća pažnju na žrtve nasilja i njihovo smještanje u sigurne kuće ili druge obitelji. Predviđene su i iste zaštitne mjere kao sada, ali su propisani rokovi kako bi se brzo djelovalo da bi se žrtva nasilja mogla izmjestiti u sigurnu kuću gdje će joj biti spasen život ili sačuvano zdravlje.
NN: Koliko FBiH ima sigurnih kuća i ima li novca za njih?
VUKOVIĆ: Imamo ih šest, ali nijednu od njih nisu osnovali organi vlasti. No, usvajanjem strateškog plana za prevenciju nasilja stiče se utisak da se svijest na lokalnoj razini podigla. Opština Jajce je izdvojila dva stana za smještaj žrtava nasilja, Goražde ima jedan stan. Sigurne kuće sada finansiraju donatori, ali Vlada FBiH je prepoznala problem i prošle godine, prvi put od kako imamo zakon i sigurne kuće, izdvojila 200.000 KM. Tako će biti i ove godine. I Kanton Sarajevo već dugo vremena izdvaja novac, lani je to bilo oko 220.000 KM, a to će se najvjerovatnije desiti i u ostalim kantonima.
NN: Koliko novca kantoni sada izdvajaju za sigurne kuće?
VUKOVIĆ: Oko 400.000 KM.
NN: Kanton Sarajevo je prošle godine gradu Sarajevu samo za kafilerijsku službu dao grant od 500.000 KM.
VUKOVIĆ: Nisam to znala, ali ako je toliko dato za kafileriju, mogli su dati barem milion KM za ove kategorije. No, mi smo novim zakonom predvidjeli izdvajanje novca za njegovu provedbu jer trenutno za održavanje ovih šest kuća u Sarajevu, Zenici, Mostaru, Bihaću i Tuzli treba oko 960.000 KM godišnje i predviđeno je da ga izdvajaju i FBiH i kantoni i općine, iz donacije i na druge načine. Tamo žene dobivaju hranu, odjeću, obuću i druge vidove pomoći. Prošle godine je u ovih šest kuća bilo 256 žrtava nasilja, uključujući i djecu. Tamo su boravili u prosjeku po tri mjeseca, a dan boravka košta oko 40 KM. Problem su djeca koja smještanjem u sigurnu kuću moraju promijeniti školu.
NN: Aktuelni zakoni iz ove oblasti predviđaju i izmještanje nasilnika iz zajednice u kojoj se vrši nasilje?
VUKOVIĆ: To je najteže pitanje, jer nemamo mjesta u kojima možemo smještati te osobe. U Odžaku ima jedan sabirni centar koji se može koristiti i za tu svrhu, ali generalno je to veliki problem jer žene još nisu toliko osnažene, posebno one koje su ekonomski ovisne o mužu ili njegovoj obitelji. Recimo, u ruralnoj sredini žena živi sa muževljevom obitelji i šta ako izmjestite nasilnika, kako će ta žena živjeti? Na to pitanje ne može odgovoriti niti jedan zakon.
NN: Koje vrste nasilja su najprisutnije?
VUKOVIĆ: Najlakše se prepoznaje fizičko nasilje, ali ima raznih drugih oblika od ekonomskog, do psihološkog i socijalnog. U 99 posto slučajeva je nad ženama, djevojčicama i djevojkama, ali je sve prisutnije i nasilje nad roditeljima. Imamo porast maloljetničke delinkvencije i moramo biti svjesni da ona vuče korijenje iz obitelji jer će zlostavljano dijete prihvatiti takvo ponašanje i tako se počne ponašati van kuće.