Direktor Centra za uklanjanje mina BH MAC Dušan Gavran tvrdi da država, iako je to jedan od njenih prioriteta, ove godine nije izdvojila novac za deminiranje.
Napominje da je zbog mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava u BiH ugroženo oko 900.000 građana.
"Postoji Strategija deminiranja BiH, po kojoj bi BiH do 2019. godine bila potpuno očišćena od mina. Za to je potrebno oko 80 miliona KM godišnje. Dio treba da obezbijede donatori i to su obećali, a dio država direktno odvajajući u budžet i finansirajući Vladine institucije, kao što su vojska, Civilna zaštita", dodao je Gavran.
NN: Ministar civilnih poslova BiH Sredoje Nović rekao je da ih je ekonomska situacija onemogućila da izdvoje značajnija sredstva za deminiranje. Do kada ćemo se oslanjati na pomoć stranaca?
GAVRAN: Država i entiteti vrlo malo, skoro ništa, odvajaju direktno za deminiranje. Nešto odvajaju opštine pojedinačno, do 100.000 KM, i pojedine firme, pojedini kantoni, distrikt Brčko odvaja oko milion KM godišnje. Vlade entiteta finansiraju civilne zaštite, a Savjet ministara BiH odvaja novac za nas i vojsku. Ali za deminiranje ne. Ove godine bilo je planirano da država izdvoji 32 miliona KM. Donatori su trebali da daju 15 miliona dolara i imam informaciju da su obezbijedili oko pet miliona KM više. Država bi sad trebalo da da oko 23 miliona KM. U okviru Prijedloga budžeta sredstva za deminiranje u ovoj godini nisu odvojena. Strahujemo za narednu godinu, da donatori ne smanje donacije jer BiH nije sada izdvojila ništa.
NN: Koliko ćete ove godine imati sredstava za deminiranje? Koja su područja u planu?
GAVRAN: Imaćemo 20 do 25 miliona KM, ali preko Međunarodnog fonda za deminiranje u Sloveniji. Područja za čišćenje su tamo gdje su bile linije razgraničenja zaraćenih strana i tamo gdje se narod vratio. Imamo projekte za oko 50 kvadratnih kilometara. Očekivati je da bude očišćeno 15 do 20 kvadratnih kilometara.
NN: Godišnje se čisti u prosjeku 12 do 15 kvadratnih kilometara, a ostao je još 1.631 kvadratni kilometar da deminiramo. S takvim tempom kada realno možemo biti bez mina?
GAVRAN: Sumnjiva površina je 1.600 kvadratnih kilometara. Ona se svakodnevno izviđa i stalno se smanjuje. Očekivati je da od ovih 1.600 treba da bude deminirano još 300 do 400 kvadratnih kilometara. Naš plan je čišćenje 30 kvadratnih kilometara godišnje i to je neka procjena da BiH možemo očistiti za 10 godina. Planirali smo tri puta raditi reviziju Strategije. Kada bismo obezbijedili sredstva i prije bi BiH bila očišćena. Moraju se naći izvori finansiranja. Da li će se država zadužiti ili nešto drugo - ne znam. Hrvatska je digla kredit kod banaka i čisti svoju zemlju.
NN: Za 12 godina deminirali smo 100 kvadratnih kilometara, a za 10 godina planira se očistiti četiri puta veća površina.
GAVRAN: Prije 10 godina sumnjiva površina bila je 4.200, a sada je to 1.600 kvadratnih kilometara. Ima prostora gdje narod sam vrši deminiranje - čovjek sam izvadi pet mina i preda ih Civilnoj zaštiti. Ima slučajeva da ne znaju za mine pa stradaju ili da, iako su obilježena minska polja, narod zbog krize siječe šumu i aktivira mine.
NN: Kradu li građani i dalje trake za obilježavanje minskih polja?
GAVRAN: Kradu trake, oznake, stubove, trajne ograde... Sigurno da je to manje prisutno, ali više je prisutno da ne poštuju oznake. To je sada problem u BiH.
NN: Da li je ta neodgovornost uzrok 1.666 stradalih od mina od završetka rata?
GAVRAN: Poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma nisu ni bila obilježena minska polja, narod edukovan, ko zna da li je i ko kome podmetao mine. To je otvorena priča za sva vremena. Ali 80 odsto nastradalih prošle godine stradalo je zbog sječe šume. Prije dvije godine kod Tuzle je čovjek ušao u livadu pored kuće i poginuo, a sam nam je dao informaciju da je tu minsko polje i 10 godina tu nije ulazio.
Poginula 42 deminera
NN: Koliko su demineri plaćeni?
GAVRAN: Kada su u pitanju Vladine institucije, vojska, Civilna zaštita, to je riješeno - imaju Zakon o platama i sve je regulisano.
Kad su u pitanju kompanije koje učestvuju na tenderima, demineru ništa nije riješeno jer radi ako kompanija ima posla. Imamo više od 3.000 deminera, ali ih je pola aktivno. Ljudi više neće da se time bave. Posao im je neizvjestan, težak, stradaju. Imamo 90 stradalih deminera, od čega su 42 poginula. Sa druge strane, dva deminerska tima koštaju 10.000 do 15.000 KM mjesečno, a država ne može garantovati da će dobiti posao.