Svaki Vaskrs, pa i ovogodišnji, budi veoma pozitivna osjećanja i posebnu radost. To su, prije svega, ona pozitivna hrišćanska osjećanja, osjećanja čovjeka koji se raduje konačnoj pobjedi dobra nad zlom, kazao je Episkop bihaćko-petrovački Hrizostom.
On je rekao da, ako pratimo Gospoda do Golgote i groba i sagledavamo svu tu dimenziju zla koja se tokom strasne sedmice sručila na apsolutno dobro, Bogočovjeka Hrista, te razumijemo svu tu golgotsku tragediju u kojoj su zlo i ogrjehovljeni čovjek "trijumfovali" nad dobrom, onda Vaskrsenje Hristovo i njegov trijumf nad tim i takvim čovječanstvom i zlom, uistinu raduje čovjeka, vjernika, hrišćanina te ga oslobađa od osjećanja nemoći pred zlom i nepravdom.
NN: Koja je Vaša poruka vjernicima povodom Vaskrsa?
VLADIKA HRIZOSTOM: Radujte se! Hristos vaskrse! Neka se srca vaša ispune vječnom radošću i snagom Vaskrsenja, a najvažnije je da Hristos Vaskrsli bude novi život našeg života. Ne divimo se samo drugima, već sami učinimo nešto kako bismo postali dio te djece vaskrsenja, tog vaskršnjeg naroda koji živi i raduje se Hristu vaskrslome. Za Hristovu radost uvjek je vrijeme i uvijek su prilike. Ne izgovarajmo se na situaciju. Promijenimo sebe pa ćemo promijeniti prilike. Ako nastavimo i dalje sa svojom starom praksom kuknjave, a iznad svega sa svojim neradom, kako mislimo da promijenimo tu i takvu situaciju, te i takve prilike?
NN: Kako danas Srbi u BiH dočekuju najveći hrišćanski praznik i u kakvim okolnostima?
VLADIKA HRIZOSTOM: Različito Vaskrs dočekuju oni koji su uistinu vjernici, a različito oni kojima je to samo običaj i tradicija. Dakle, ne može se govoriti o jedinstvenom načinu dočeka i slavlja. Vaskrs dočekujemo u okolnostima kakve smo zaslužili, jer šta činimo da ih promijenimo? Promijenimo sebe, pa će se promijeniti i okolnosti.
Neka se srca vaša ispune vječnom radošću i snagom Vaskrsenja, a najvažnije je da Hristos vaskrsli bude novi život našeg života
NN: Vaskrs je praznik pobjede života nad smrću, svjetlosti nad tamom i ljubavi nad mržnjom. Koliko je pravoslavni živalj na ovim prostorima svjestan svega ovoga?
VLADIKA HRIZOSTOM: To zavisi od toga koliko smo, kao narod, edukovani u vjeri. Nažalost, decenijama je naš narod živio bez vjerskog obrazovanja. Štaviše, edukovan je u negaciji Vaskrsenja, Hrista, pa i samoga Boga. Srbi su služili kao avangardi ateizma i etičkog liberalizma, a veći dio našeg naroda je po tom pitanju u neravnopravnom položaju u odnosu na druge narode koji su se edukovali u svojoj religiji i tradiciji i mlađe generacije našeg naroda koje imaju vjersko obrazovanje. Pitam se kako bez obrazovanja i samoobrazovanja u vjeri i pobožnosti, u ljubavi božjoj, srpski narod misli stati u red hrišćanskih naroda Evrope i svijeta. Pazite Srbi, vremena je malo, a vi nikako da se dozovete pameti.
NN: Vjera, nada i ljubav su najvažnije hrišćanske vrline. Na koju od njih, pritisnut problemima, čovjek najlakše zaboravlja?
VLADIKA HRIZOSTOM: Nažalost, često lični i svakodnevni problemi i iskušenja istovremeno "neutrališu" ove hrišćanske vrline. Teško je reći kako neko vjeruje, a da pri tom nema nadu i ljubav u sebi, ili da neko ima ljubav, a da nema nadu i vjeru... Trojičnost ovih hrišćanskih vrlina je nerazdjeljiva i njihova sveza je ljubav prema Bogu i bližnjem. U ljubavi se, kao u ogledalu, vide i vjera i nada i zato je najvažnije steći ljubav božiju. Blago onom ko ju je stekao, jer ljubav pokriva mnoštvo naših grijeha.
NN: Da li ste zadovoljni procesom povratka izbjeglih i raseljenih Srba, uslovima ostanka povratnika, ali i procesom vraćanja imovine na području eparhije? Kakvo je uopšte stanje iz Vašeg ugla?
VLADIKA HRIZOSTOM: Daleko od toga da sam zadovoljan povratkom Srba na ognjišta, jer je presječen opstrukcijama i diskriminacijama sa svih strana. Kada se o povratku govori iz Sarajeva i Zagreba, misli se isključivo na povratak muslimana i Hrvata u RS, pri tome uopšte ne misleći na povratak Srba u FBiH, odnosno Hrvatsku. To rade jer hoće da ostave "svjedočanstvo", iako lažno, kako i nije bilo prognanih Srba iz Hrvatske i FBiH, a i žele se dokopati njihove dragocjene imovine, pritom ne prodajući svoju imovinu u RS. Sa druge strane, iz Banjaluke i Beograda o povratku Srba na njihova ognjišta skoro da se i ne govori, što je jako žalosno. Prateći situaciju i rad nadležnih, primjećujemo neskrivenu zlu namjeru da se Srbi definitivno odvrate od povratka. Takva licemjerna politika nas vrijeđa i boli. Srpski povratnici se osjećaju ostavljenim, zaboravljenim i degradiranim i sad smo mi "nešto manji Srbi" u odnosu na "one koji svoju imovinu budzašto prodaju" i onda idu na vrata Vlade, ministarstava i drugih službi i prose milostinju, govoreći kako su im sve oteli, a gle čuda, oni sve to budzašto muntaju! Sramno je to što se radi sa našim narodom od Dejtona. Trebali bi se ne malo stidjeti zbog toga, a sam narod je djelimično kriv što prihvata i pristaje na ovakva nemoralna rješenja i djelovanja.
Mi smo u FBiH lišeni čak i tog osnovnog prava na egzistenciju, jer se iole nekakvo radno mjesto unaprijed rezerviše za nekog muslimana ili Hrvata pa makar on morao dolaziti iz druge opštine. I pored svega, koristim priliku da ponovo pozovem srpski narod, naročito mlade, na povratak.
Daleko od toga da sam zadovoljan povratkom Srba na svoja ognjišta
NN: Koliko ste zadovoljni obnovom vjerskih objekata na području eparhije i šta je još potrebno da se uradi?
VLADIKA HRIZOSTOM: Bogu hvala, mnogo je urađeno, ali ostalo je još mnogo toga da uradimo. Smatram da je sada najvažnije pažnju posvetiti čovjeku, svakom pojedincu. Crkva mora svoje aktivnosti da usmjeri na duhovnu obnovu našeg naroda, na obrazovanje, na otvaranje škola, dječjih vrtića, kampova i slično. Postojeći sistem obrazovanja je, sudeći po rezultatima, apsolutno nezadovoljavajući.