U ozračju svakodnevnog, često nimalo lakog života, sadržaj božićnog događaja svakome ko ga ispravno doživljava donosi dragocjenu duhovnu korist i snagu da lakše podnosi životne tegobe, rekao je Franjo Komarica, biskup banjalučki, u intervjuu "Nezavisnim", povodom katoličkog Božića.
On je istakao da nije zadovoljan povratkom prognanih i izbjeglih Hrvata, jer ga ni ove godine nije bilo, osim u doista rijetkim, pojedinačnim slučajevima. Međutim, biskup Komarica je zadovoljno da je bezbjednost katolika na području Banjalučke biskupije i RS ove godine bolja nego prethodnih i izrazio nadu da će tako i biti u godinama koje slijede.
NN: Koja je Vaša poruka vjernicima povodom nastupajućeg praznika, katoličkog Božića?
KOMARICA: U rođenju Isusa Krista, mi vjernici kršćani slavimo zorno očitovanje Božje dobrote i čovjekoljublja. Sam Bog se svojim utjelovljenjem uključio u sudbinu rijeke čovječanstva, u kojoj smo i mi i naši suvremenici "kapljice njene vode". On nas je poučio svojim primjerom kakvi treba, a njegovim djelovanjem i možemo da budemo. Možemo i treba da ljubimo i Boga i čovjeka kao bogoliko stvorenje, te tako da budemo istinski sretni, ne samo vremenito nego i vječno!
NN: Koliki je značaj ovog praznika i šta za katoličke vjernike treba da predstavlja Božić?
KOMARICA: Nije dovoljno za istinskog katolika da ovaj najradosniji blagdan kršćanstva slavi samo na izvanjski način. Tijekom predbožićnog vremena, a i na sam blagdan Božića, Crkva potiče sve svoje članove da se i duhovno obnove u svojoj vjeri, nadi i djelotvornoj ljubavi. U ozračju svakodnevnog, često nimalo lakog života, sadržaj božićnog događaja svakome koji ga ispravno doživljava donosi dragocjenu duhovnu korist i snagu da lakše podnosi životne tegobe.
NN: Kako i u kakvim životnim okolnostima katolici u BiH danas dočekuju ovaj praznik?
KOMARICA: I katolici dijele zajedno sa svim ostalim svojim sugrađanima našu aktualnu društvenu, ekonomsku i političku situaciju. Nekima je lakše, a nemalom broju je doista teško, osobito onima koji su prisiljeni i ovog Božića biti bez svoje djece, rodbine i susjeda, jer se oni još nisu uspjeli vratiti u svoj rodni kraj. Mnogi od tih osamljenih su i materijalno u nemaloj oskudici, jer im nema tko štogod donijeti. Mi smo se trudili da uz pomoć dobrih ljudi iz inozemstva svima takvima osiguramo barem skromnu pomoć.
NN: Da li katolici u BiH ove godine Božić dočekuju u boljoj atmosferi nego prethodnih godina?
KOMARICA: Imam dojam da se svake godine javne službe po našim gradovima i gradićima, kao i radnici u sredstvima javnog priopćavanja trude, također i za blagdan Božića po gregorijanskom kalendaru, stvoriti barem vanjsko ugodno ozračje. Tu prepoznajem uvažavanje i katolika u ovoj zemlji, a to znači ujedno i sve očitije pozitivno zrenje naše životne sredine, koju karakterizira ugodna i razveseljavajuća raznolikost stanovništva.
NN: Koliko ste zadovoljni povratkom Hrvata, obnovom njihove imovine i bezbjednošću na području Banjalučke biskupije i RS?
KOMARICA: Niti ja niti jedan drugi odgovorni čovjek u RS ne može reći da je zadovoljan povratkom prognanih i izbjeglih Hrvata, jer tog povratka, nažalost, ni ove godine nije bilo, osim u doista rijetkim, pojedinačnim slučajevima. Agonija dobro isplaniranog i temeljitog, sustavnog iskorjenjivanja ovdašnjih Hrvata, a time i katolika, se i ove godine nastavila, unatoč datim obećanjima od strane političara da će vidljivije i učinkovitije pomoći onima koji su se već uspjeli ovdje vratiti ili su se nakanili vratiti u svoj rodni kraj. Glede sigurnosti katolika, mogu s radošću reći da je ona ove godine po broju incidenata nad katolicima bila još veća nego ranijih godina. Nadam se da će tako biti i idućih godina.
NN: Koliko Katolička crkva može da doprinese daljem povratku Hrvata i koliko je učinila po tom pitanju dosad?
KOMARICA: Sve ove poratne godine mi smo se, kao odgovorni predstavnici Katoličke crkve u našoj zemlji, trudili, ne samo riječima nego i konkretnim socijalnim i odgojno-obrazovnim projektima oko stvaranja pozitivnog ozračja. Uporno smo nastojali na dobrim odnosima s predstavnicima Srpske pravoslavne crkve i Islamske zajednice, s predstavnicima vlasti na svim razinama u zemlji i predstavnicima međunarodnih dužnosnika u našoj zemlji. Za mnoge od tih projekata, koji nisu služili i ne služe samo katolicima, tražili smo materijalnu pomoć i kod predstavnika Katoličke crkve u drugim zemljama. Uspjelo nam je obnoviti oko 3.000 kuća i stanova, ne samo katolicima, nego i velikom broju naših komšija Srba i Bošnjaka. Skrbili smo godinama, a skrbimo i danas za više stotina siromašnih obitelji, pomažemo u školovanju siromašne djece, pokušavamo organizirati zadruge za otvaranje radnih mjesta. Sve to ni izdaleka ne može nadomjestiti funkciju državnih organa, od općinskih, županijskih/kantonalnih, entitetskih i državnih razina kad je u pitanju povratak Hrvata. A te su razine sve ove godine, u mnogim slučajevima, uporno izostavljale pružanje političke, pravne, a osobito materijalne pomoći za održivi povratak izbjeglih i prognanih Hrvata, odnosno katolika. Ja sam tome, zajedno s mojim prvim suradnicima, sve ovo vrijeme neposredni svjedok. Mnogi političari i političke partije su se u međuvremenu promijenili, ali nažalost nebriga za obespravljene Hrvate, odnosno katolike, bila je kod svih njih očita. Velika i mnogostruka šteta, ali i velika sramota za sve te političare.
NN: Ocijenite kakav je danas položaj Hrvata u BiH i da li ima dovoljno tolerancije među ljudima?
KOMARICA: Općenito se u zadnje vrijeme govori o neravnopravnosti, odnosno zapostavljenosti mnogih pripadnika hrvatskog naroda, ne samo u RS, nego i u FBiH. U mnogo slučajeva sam doživio Hrvate da pate od nametnutog im kompleksa manje vrijednosti. Drago mi je da je ipak ogromna većina Hrvata, odnosno katolika, u dobrim odnosima sa svojim susjedima i da te odnose žele njegovati, u čemu ih i mi, predstavnici Katoličke crkve, uporno pomažemo.