Treba da se trudimo da živimo kao ljudi nade i povjerenja u Boga. Božićni događaj uistinu je najsretniji, ali i najdramatičniji događaj za ljudski rod. Sin Božji je svojim rođenjem u obličju nejakog djeteta u betlehemskoj štalici srušio sve dotadašnje, ali i sve kasnije ljudske predodžbe o Bogu, kao i o čovjeku. To valja dobro upamtiti.
Ovo je povodom katoličkog Božića poručio banjalučki biskup Franjo Komarica i dodao da "nije teško biti čist među čistima, pravedan među pravednima, pošten među poštenima, dobar među dobrima".
Banjalučki biskup je istakao da još nema političke volje za rješavanje povratka, da nema nikakve ozbiljne strategije za "institucionaliziranje" povratka Hrvata u RS, ali i drugdje.
NN: Šta biste vjernicima poručili povodom najradosnijeg katoličkog praznika?
KOMARICA: Kao kršćani, gdje god i s kim god živjeli, pozvani smo, a to znači i dužni truditi se u svom svakodnevnom životu iz sebe isijavati ljubav, dobrotu, istinito svjetlo Božje nazočnosti koje je zasjalo u Božjoj noći i neće se nad čovječanstvom ugasiti dok je svijeta i vijeka. To znači da treba da se trudimo da živimo kao ljudi nade i povjerenja u Boga, našeg najvjernijeg i najmoćnijeg suputnika, i da ne budemo beznadni, a još manje očajni, da ne budemo crni pesimisti gleda vlastite budućnosti ili budućnosti svoje obitelji, svog naroda, svoje Crkve, pa i cijelog čovječanstva, bez obzira na aktualnu tešku životnu situaciju i dramatične vijesti koje nas svakodnevno zapljuskuju, ali čiji donosioci nisu glasnici neba.
NN: Mislite li da će katolički vjernici u BiH ove godine Božić dočekati u boljoj atmosferi nego prethodnih?
KOMARICA: Jedni da, a drugi moguće i ne. Ovisi o subjektivnim i objektivnim okolnostima u kojima se nalaze. Božićni blagdan sadrži izvanredno duhovno bogatstvo, koje je namijenjeno svakome tko se za njega ozbiljno zanima i koji ga želi posjedovati. To Božje bogatstvo jest utjelovljeni Sin Božji, koji se želi nastaniti u našem srcu i obogatiti ga svojom ljubavlju, mirom, praštanjem. Svi oni katolici koji su se potrudili da ovo predbožićno vrijeme provedu onako kako ih Crkva poučava, tj. u ispitivanju svoje savjesti, u pojačanoj molitvi, u djelima milosrđa i spremnosti na praštanje i izmirenje s drugima, doživjet će uz proslavu blagdana Božića duhovnu radost i sreću, makar im manjkala i obilnija trpeza, ili pak još bili obespravljeni, zakinuti za neka osnovna ljudska prava, kao što je pravo na slavlje Božića u svojoj rodnoj kući, iz koje su nasilno istjerani, i u svojoj župnoj crkvi, u kojoj su kršteni, a ona im je porušena i nakon mnogo godina još nije sagrađena...
NN: Koliko Katolička crkva može da doprinese povratku Hrvata i koliko je učinila po tom pitanju do sada?
KOMARICA: Službeni predstavnici Katoličke crkve u ovoj zemlji su se kontinuirano nebrojeno puta riječima i djelima javili za obranu svakog obespravljenog čovjeka u svojoj sredini, pa tako i za članove svoje crkve, od kojih su ogromna većima Hrvati. Naši su svećenici, redovnici i redovnice godinama takoreći jedini među tim ljudima da slušaju njihove vapaje, da im donesu utjehu, da im čak nabavljaju nužni materijal za obnovu i opremanje porušenih kuća i stanova, da im omogućavaju i liječničke preglede i nabavku lijekova, da im pomažu školovati djecu i otvarati radna mjesta. Jedan od njih je to svoje zalaganje platio čak i vlastitim životom - ubijen je. Međutim, potrebe su daleko veće nego subjektivne i objektivne mogućnosti svih crkvenih djelatnika. Potpuno je pogrešno očekivati pa i zahtijevati od biskupa ili župnika da katolicima zamijene službene predstavnike vlasti u mjesnoj zajednici, u općini ili entitetu pa da im oni poprave put, dovedu struju ili vodu, sagrade ambulantu, uvedu autobusnu liniju, a takvih je slučajeva bilo nemali broj, a i danas ih ima. Dokle će to tako biti i zar se ne može već jednom i tu napraviti reda!? Zašto i katolici, kao građani, ne pripadaju državnim dužnosnicima, koji treba i za njih da se brinu jednako kao i za nekatolike?!
NN: Često ponavljate da je povratak Hrvata u BiH slab, ističući da za to nema političke volje. Možda Hrvati ne žele da se vrate?
KOMARICA: Ni prije nisam mislio niti sada mislim u prvom redu na one prognane i izbjegle bosanskohercegovačke Hrvate za koje velite da se možda ne žele vratiti. Dobro je poznato da nijedan normalan čovjek, pa tako nijedan normalan Hrvat, nije bez tuge napustio svoje rodno mjesto, koje je za svakog čovjeka najsvetije mjesto, jer je to mjesto izabrao sam Bog Stvoritelj za dotičnog čovjeka, i ono ga prati dok je god na zemlji kao neizbrisivi dio njegova identiteta. Zašto i Vi i mnogi drugi poput Vas uporno izbjegavate postaviti pitanje državnim predstavnicima: koje su to sve psihičke i fizičke, sigurnosne i sociološke prepreke koje "prisiljavaju" te ljude da se oni "ne žele" vratiti kamo ih srce vuče i zašto te prepreke ne otklone državni organi vlasti? No, u ovom slučaju ja prvenstveno mislim na one mnogobrojne koji, unatoč opstrukcijama i blokadama - fizičkim, pravnim ili materijalnim - uporno traže da im se omogući povratak i ostanak na njihovoj očevini, na njihovim drevnim korijenima.
NN: Koji su osnovni problemi koji sprečavaju bolji povratak u BiH?
KOMARICA: Za mnoge koji uporno traže poništenje prisilno napravljenog ugovora o zamjeni imovine sudovi uporno odugovlače donošenje pozitivnih rješenja, a vrlo često i kad donesu, novi stanovnici ne žele prepustiti kuće i stanove njihovim prvotnim vlasnicima. Drugi, pak, mnogi čije su kuće i imanja uništeni ili devastirani ne mogu dobiti nikakvu materijalnu pomoć za obnovu. Neki od njih bi i sami sebi nekako popravljali porušeno, ali nemaju ni puta, ni struje, ni vode da im uspije popravak kuće i imanja. A drugi, opet, ako su kojom srećom sve to prebrodili, nemaju od čega živjeti ni na selu - ni krave, ni pluga, ni sjetve, a u prigradskim ili gradskim naseljima nemaju redovito mogućnosti zapošljavanja. O drugim legitimnim potrebama da i ne govorim.
NN: Prema Vašim informacijama, koliko se Hrvata od prestanka rata vratilo u BiH? Kakav je povratak u RS, naročito u ovoj godini?
KOMARICA: Ne mogu reći o broju Hrvata, ali broj katolika se smanjio s oko 820.000 na oko 460.0000. Uzrok tako dramatičnog smanjenja je najvećim dijelom nepovratak prognanih i izbjeglih. Što se tiče RS vrlo, vrlo malen, tek nekoliko tisuća. Ove godine, prema našim saznanjima, tek nekoliko desetina ljudi, uglavnom starijih. U RS nedostaje jedan autohtoni narod, što ni za RS ni za BiH ni za njihovo okruženje ne može nikako biti dobro. To svi kompetentni znaju i odobravaju! Neshvatljivo i neprihvatljivo!
NN: Kakav je odnos Banjalučke biskupije s vlastima u Banjaluci i RS, a kakav s hrvatskom vladom?
KOMARICA: Kao službeni predstavnici Katoličke crkve u ovom gradu i entitetu poštivali smo aktualnu vlast i u ratu i poslije rata. To činimo i danas. Nažalost, vlasti - ni gradske ni entitetske - nisu poštivale uvijek, a ni danas u nekim slučajevima ne poštuju Katoličku crkvu. Znanjem i odobrenjem vlasti nama je uništeno ili oštećeno 95 odsto crkvenih objekata na području gdje nikakvih provokacija od strane katolika nije bilo, a kamoli ratnih sukoba, jer smo uporno propovijedali mir i suživot. Pravda traži da nam se ogromna materijalna šteta nadoknadi. To je do sada uglavnom izostalo. Mnogi su nam sugerirali da i mi, kao Islamska zajednica i Srpska pravoslavna crkva, tužimo državne, odnosno entitetske i lokalne vlasti i tražimo odštetu. Još nismo to učinili. Ove godine je Vlada RS obećala izdašnijom pomoći poduprijeti jedno od naših porušenih crkvenih zdanja - veliku župnu i samostansku crkvu na Petrićevcu u Banjaluci, te saniranje još nekoliko crkvenih objekata u i oko Banjaluke. Hvala joj! Nadam se da će i ubuduće pomoći, jer još nismo dvije trećine srušenih i oštećenih crkava i župnih kuća ni počeli obnavljati, pošto nemamo sredstava. Osim toga imamo u zadnje vrijeme nasilno otuđivanje nacionalizirane crkvene imovine - zemljišta i zgrada, koje će sigurno biti predmet denacionalizacije. Tu prvenstveno mislim na drsko ponašanje vlasti općine Prijedor i njihovo bespravno davanje drugome otuđene zemlje Katoličke crkve, te otuđenje crkvene imovine našeg trapističkog samostana u Banjaluci. Protestirali smo kod vlasti, i lokalnih i entitetskih, a upoznata je i Sveta stolica, čiji su predstavnici izrazili veliko čuđenje. Inzistirat ćemo na potrebi reagiranja pravne države, ustrajat ćemo u traženju zaštite naših prava na uzurpiranu imovinu.
Što se tiče Vlade Republike Hrvatske, zahvalni smo im za svaku materijalnu pomoć, a nje je u zadnjih nekoliko godina bilo u prilično velikoj mjeri, osobito za socijalne i ekonomske projekte našeg biskupijskog "Caritasa".
Crkve su morale "čekati"
NN: Mnoge bogomolje su tokom rata u BiH nažalost porušene. Kako teče njihova obnova i da li Katolička crkva u BiH ima u planu izgradnju nekih novih?
KOMARICA: Ja sam nakon rata najprije tražio financijska sredstva da se ljudima obnove uništeni stanovi i kuće, crkve su morale "čekati". Postepeno smo uspjeli naći nešto sredstava, uglavnom kod crkvenih organizacija u Europi, i za obnavljanje crkava. Tih je sredstava sve manje. Ne znam gdje ću uspjeti još štogod isprositi. Neka nam Bog bude u pomoći da uradimo onako kako se njemu dopada.