Političari u BiH bi umjesto dizanjem tenzija kroz nemarno izražavanje trebalo da se bave prioritetima građana, uključujući i bezbjednosna pitanja, rekao je u intervjuu za "Nezavisne" Gari D. Robins, šef Misije OEBS-a u BiH.
"Globalna ekonomska situacija predstavlja još jednu komponentu potencijalnog nedostatka bezbjednosti, koja poziva na vizionarsko vođstvo i dobru vladavinu. Građani BiH treba to da zahtijevaju i ništa manje od toga", rekao je on.
NN: Neki smatraju da je BiH najveći problem u Evropi kada se radi o bezbjednosti. Kakvo je Vaše mišljenje?
ROBINS: Ova država se sasvim sigurno susreće s izazovima, ali njih treba posmatrati u pravom svjetlu. Bezbjednost, s pravom, ne može nikada biti daleko u mislima građana u jednoj državi koja je tako nedavno propatila zbog dugog oružanog sukoba. Međunarodno prisustvo ovdje ima svoju ulogu, ali su demokratska i institucionalna sredstva kojima se osigurava miroljubivo rješenje političkih i drugih sporova sve više u rukama ljudi iz BiH i oni moraju da koriste ta sredstva da bi izgradili bezbjednu i stabilnu budućnost. Često me razočaraju vođe koje podižu tenzije nemarno se izražavajući, koje se neozbiljno odnose prema svojoj odgovornosti ka građanima ili koje se ne bave prioritetima građana, uključujući bezbjednosna pitanja od značaja. Globalna ekonomska situacija predstavlja još jednu komponentu potencijalnog nedostatka bezbjednosti koja poziva na vizionarsko vođstvo i dobru vladavinu. Građani BiH treba to da zahtijevaju i ništa manje od toga.
NN: Ima li EU u nekim segmentima pogrešan pristup BiH? Recimo, vizni režim za građane BiH dodatno getoizira mlade.
ROBINS: Ne sumnjam da bi ukidanje zahtjeva EU za izdavanje viza građanima BiH povećalo optimizam u vezi s budućnošću ove države, prije svega među mladim ljudima. Time bi bilo konkretno pokazano da proces reforme može da donese opipljive rezultate i poboljša svakodnevni život. To bi, takođe, dokazalo da je kretanje ka EU moguće za ovu državu i siguran sam da je EU svjesna takvih pozitivnih efekata koje bi donio bezvizni režim. Međutim, evropske institucije i pojedinačne države članice moraju prvo da budu uvjerene da ova država posjeduje institucionalni kapacitet koji bi opravdao ukidanje viza i da bezvizni aranžman ne bi bio zloupotrijebljen. "Mapa puta" je jasna. Ako ljudi u BiH žele da se ona provede, oni treba da zahtijevaju da njihove političke vođe preduzmu neophodne aktivnosti.
NN: Ipak, neki uslovi za ukidanje viznog režima postavljeni pred BiH nisu bili uslov za neke druge zemlje, poput uvođenja biometrijskih pasoša i povratka izbjeglica. Zašto su uslovi toliko teški?
ROBINS: Naravno da ja ne mogu da govorim u ime EU niti to činim. Iako mi se zaista čini da su uslovi postavljeni pred BiH i druge države zapadnog Balkana zahtjevni, oni su razumljivi. Države članice EU imaju legitiman interes da osiguraju ispunjenje primjereno visokih standarda i uslova prije nego što ukinu zahtjeve za vize. Sjetite se da je krajnji cilj postizanje određenog nivoa kvaliteta i većeg povjerenja u domaće institucije, a to će biti veoma dobro za BiH uopšte, ne samo u sferi viza. "Mapa puta" za viznu liberalizaciju je dogovorena zajedno s organima vlasti BiH, koji su se obavezali da će se pozabaviti nizom pitanja. Oni to treba da učine bez odlaganja.
NN: Bolonjski proces u BiH još nije profunkcionisao u punoj mjeri, a postoje i značajni otpori. Slažete li se s tom ocjenom?
ROBINS: Izvršiti promjenu može da bude teško, a to je takođe slučaj u oblasti obrazovanja. Ljudi često preferiraju sistem koji poznaju u odnosu na nešto novo, naročito ako je njihovo razumijevanje te novosti ograničeno. Međutim, promjena je neophodna ako ova država hoće da napreduje, uključujući napredak u oblasti obrazovanja. Cilj bolonjskog procesa je stvaranje Evropske oblasti visokog obrazovanja (EOVO), zasnovane na međunarodnoj saradnji i akademskoj razmjeni atraktivnoj za evropske studente i nastavno osoblje, kao i za studente i nastavno osoblje iz drugih dijelova svijeta. EOVO će omogućiti mobilnost studenata, postdiplomaca i visokoškolskog osoblja, pripremiti studente i u smislu stručnosti i kao aktivne građane u demokratskim društvima, dati podršku njihovom ličnom razvoju i pružiti široki pristup visokokvalitetnom visokom obrazovanju, zasnovanom na demokratskim principima i akademskoj slobodi.
NN: Imate li Vi recept ili preporuke kako u ovoj zemlji promovisati civilno društvo?
ROBINS: Ne postoji unaprijed pripremljeni model ili recept koji odgovara u svakoj situaciji, ali vrijednosti koje predstavljaju vodilju takvih napora su jasne: demokratija, uzajamno poštovanje, odbrana ljudskih prava i vladavine prava, sloboda govora i otvorena debata, kao i miroljubivo rješavanje sporova. Naravno, razvoj civilnog društva predstavlja naročit izazov u jednom postkonfliktnom okruženju kakvo je današnja BiH. Jedan način da se promoviše taj razvoj jeste putem koncentrisanja na konkretna pitanja od značaja za lokalne zajednice. Od ključne je važnosti da se angažuju građani, da se osigura da oni budu svjesni svojih prava, da se njeguje duh mogućnosti, da se pokaže da su oni gospodari svoje sudbine, da oni mogu da zahtijevaju rezultate i čak da "zapošljavaju" i "otpuštaju" izabrane vođe iskorištavajući svoje pravo da glasaju. Može biti teško uvjeriti građane da oni stvarno posjeduju tu moć, da oni mogu stvarno da doprinesu i da su njihovi interesi zajednički s interesima drugih ljudi, koji se možda ne identifikuju s istom nacionalnom ili etničkom grupom. Međutim, to je istina. Mnogi građani mnogih drugih država su već išli tim putem.
Razviti institucije koje će spriječiti rat
NN: Koji će biti Vaši prioriteti u narednom periodu?
ROBINS: Mi ćemo nastaviti da pružamo podršku razvoju odgovornih institucija i procesa koji će spriječiti budući sukob, ojačati institucije, promovisati toleranciju i uzajamno poštovanje i podstaći kontinuirani razvoj države kao živopisnog demokratskog društva. Mi to činimo kroz četiri oblasti na koje se usredsređujemo - demokratizaciju, obrazovanje, ljudska prava i bezbjednosnu saradnju - i putem mreže od 14 kancelarija u čitavoj državi. Naše rašireno prisustvo omogućava nam da blisko sarađujemo s ljudima i zvaničnicima u opštinama, kantonima, entitetima i u glavnom gradu zemlje, kao i s centralnim institucijama države.