U bajramskim danima se i meleki na zemlju spuštaju, da dijele radost sa ljudima, da im daju podršku. To je veličanstven i svečan čin za muslimana koji kruniše radost izvršenja propisa u ramazanu. I naravno, musliman je od Boga upućen da svoja dobra, svoje radosti dijeli sa najbližima, kako porodicom, tako i komšilukom i životnom sredinom, rekao je Ismail Smajlović, muftija banjalučki, u bajramskom intervjuu za "Nezavisne novine".
Smajlović je istakao da muslimani, pored toga što misle o propisima vjere i čuvaju lijepu tradiciju predaka, bajramske ugođaje dijele sa svojim komšilukom i sa svojim najbližima.
U bajramskom intervjuu muftija Smajlović govorio je i o vjerskom životu na području Muftijstva banjalučkog, važnosti mira i dobra, ali i otvaranju džamije Arnaudije, koje je planirano za 7. maj, na dan kada je i srušena.
NN: Nakon provedenog mjeseca posta, šta dolazak Bajrama znači za vjernike i kako je najbolje obilježiti ovaj radosni praznik?
SMAJLOVIĆ: Muslimani Bajram doživljavaju i kao obrednu aktivnost, prije svega krunu svog ramazanskog ugođaja, života, izvršavanja propisa posta, učenja Kur'ana, sadekatul-fitra i drugih ramazanskih obaveza. Ono što je ušlo nekako u ovo posljednje desetljeće kao popularna aktivnost i u ramazanu, a ranije je bila uglavnom vezana za Bajram, jesu iftarska druženja muslimana, dakle, izvan porodičnog i ličnog, što je u ranijim vremenima bilo uglavnom svedeno unutar porodice, sada je već prisutno i u javnosti, tako da se počesto iftari organiziraju i na javnim mjestima. Ta iftarska druženja dobijaju i kontekst jednog društvenog događaja, koji čak organiziraju i nemuslimani za svoje komšije, prijatelje muslimane. Ranije smo se uglavnom družili u ovim bajramskim radostima. Mi muslimani prije svega mislimo o propisu, ali i čuvamo tu lijepu tradiciju naših predaka, da te bajramske ugođaje dijelimo sa svojim komšilukom, dijelimo sa svojim najbližima. Ramazanski bajram je slatki Bajram, pa evo, nadam se da ćemo uživati u tim našim slatkišima.
NN: Kada bi trebalo da uporedite Bajram ranije i danas, ima li razlika?
SMAJLOVIĆ: U obrednom smislu nema. Dakle, muslimani su uvijek Bajram obilježavali počev od namaza, pa i čestitanja. Dakle, obično je to vezano uz obredni prostor, džamije, mesdžide ili druge prostorije, nekada se i na musallama, na javnim prostorima, što bi danas rekli veliki parkovi ili stadioni, gdje se izlazilo na jedno mjesto, Bajram obavljao i tu se razmijene čestitke u većem broju prisutnih. To je svedeno u neka kasnija vremena na porodično i džamijsko i vrlo skromno komšijsko razmjenjivanje bajramskih radosti. U ovo vrijeme globalizacije, kada su otvoreni razni kanali komunikacije, pa evo i mediji, mi imamo sad i bajramske programe, bajramske koncerte, mi imamo sad razne sadržaje koji ipak donose jednu novinu, ja bih kazao pozitivnu novinu. Ne treba se kritički osvrtati sad na to da li je to, kako neki vjerski autoriteti hoće kazati, novotarija. Mi trebamo dati odgovor na potrebe ljudi u svome vremenu, ali najvažnije je da je bajramska poruka svečana i vezana za pozitivnu tradiciju muslimana.
NN: Bajram podrazumijeva i dijeljenje radosti sa prijateljima, porodicom, komšijama. Da li danas ljudi dijele tu radost jedni sa drugima?
SMAJLOVIĆ: Kada muslimani žele skrenuti pažnju na Bajram, oni se uglavnom osvrću na izvore islama, od Boga Uzvišenog datu objavu za uputu ljudima. Oni imaju informaciju da se u bajramskim danima i meleki na zemlju spuštaju, da dijele radost sa ljudima, da im daju podršku. To je veličanstven i svečan čin za muslimana koji kruniše radost izvršenja propisa u ramazanu. I naravno, musliman je od Boga upućen da svoja dobra, svoje radosti dijeli sa najbližima, kako porodicom, tako i komšilukom i životnom sredinom. Dakle, nema razloga da muslimani tu budu suzdržani. Lijepo je primijetiti kada muslimani dobijaju čestitke i budu prepoznati sa svojom radošću u svojim sredinama, životnim, radnim i drugim, pa dijele tu bajramsku radost sa svojim radnim kolegama, sa svojim komšilukom, dijele te vrijednosti, jer je to naš običaj i u Ramazanskom bajramu koji mi zovemo slatki Bajram ili kada je to Veliki bajram, Kurban bajram, Hadži bajram, kada dijelimo kurbansko meso sa svojim komšilukom, muslimanima i nemuslimanima.
NN: Nedavno ste preuzeli dužnost muftije banjalučkog. Kakav je Vaš doživljaj ramazana i Bajrama u Banjaluci i kakve su Vaše impresije o gradu na Vrbasu?
SMAJLOVIĆ: Banjaluka je meni poznata od mladosti. Radno sam zadnjih desetak godina intenzivno bio prisutan ovdje i vjerski život muslimana i organizacija Islamske zajednice na prostoru Banjalučkog muftiluka su mi poznati. Nisam znao neke finese kako muslimani u džematima, poput Šipraga, Gradiške, Dubice i slično organiziraju svoj vjerski život. To su određene finese koje sam sada, posebno u ramazanu, upoznao i moram priznati da sam zadovoljan. Nije mi iznenađenje što muslimani svoju vjersku praksu žive na jedan dostojanstven način, primjeren način. Ne osjeti se kod njih neko opterećenje za svoje vjersko identificiranje, čuvaju muslimanski identitet, imaju jednu potrebnu građansku kulturu života sa različitošću u svom životnom okruženju. Banjaluka ima imidž već desetinama godina, da ne kažem vjekovima, grada kulture, grada civilizacije, a to što je Banjaluka kao grad, grad ljepote opjevana, vjerovatno ćemo i u bajramskim danima slušati možda neke numere iz tog opjevanog perioda banjalučkih ljepota, Vrbasa, zelenila, svjetla…
NN: Kada bi trebalo da uputite poruku vjernicima i svim građanima, koja bi to poruka bila? Pogotovo ako uzmemo u obzir to da živimo u vremenu kada mir nije vodilja svima?
SMAJLOVIĆ: Sa aspekta ljudskih kvaliteta, mi imamo jednu činjenicu koja je prirodna, koja je utemeljena i kroz objavu od prvostvorenog čovjeka Adema do posljednjeg koji ne znam kada će biti, da su mir i dobro pravilo života. Nemir u bilo kojem izrazu do najbrutalnijeg ratnog stanja je vanredna situacija i ona ne može biti pravilo. Što bi kazali stariji, od kojih sam ja kao mladić učio, svaki rat se završi mirom, svaki nered se završi redom. I zašto bi sad razborite, intelektualno jake osobe, kulturno osviještene, u bilo kojem svom izražavanju identiteta i vjerskog i nacionalnog, bile zainteresirane za nemir, za vanredno stanje, kada je ono nešto što bi korespondiralo više sa nastranošću negoli sa mirom, prirodom i skladnošću koja upućuje na promociju dobra. Ja bih postavio izazov pred ovu generaciju, prije svega odgovornog rukovodstva, pa onda i svih građana koji sebe drže obrazovanim, kako mogu da šute pred narušavanjem reda, kako mogu da stoje skrštenih ruku kao nezainteresirani. U našem vjerskom smislu kod muslimana, kad vidimo na putu, a dogodi se sada kada se i ja u toku ramazana krećem po putevima Muftijstva banjalučkog, da je pao kamen, trebamo zastati, skloniti ga, ne čekati putara. Možda će to spasti nečiji život, a mi muslimani vjerujemo da ukloniti s puta ono što može ljudima učiniti neugodnost je dio vjere. I zato taj doprinos miru, doprinos dobru, treba biti opredjeljenje čestitih, razboritih i učenih.
NN: Pored bajramske radosti, građani i vjernici Banjalučkog muftijstva imaće još jednu radost, a to je otvaranje džamije Arnaudije. Da li je sve spremno?
SMAJLOVIĆ: U finalu smo određenih administrativnih procedura kada je u pitanju finalizacija pripreme za njeno otvorenje koje je planirano 7. maja. Imamo obećanja iz državnih organa da će i ta administrativna procedura biti upotpunjena. Građevinski se još neke finese dotjeruju, više estetske nego funkcionalne. Džamija kao objekat je vraćena u ono stanje, čak stručnjaci kažu izvornije nego što je bila prije njenog rušenja 7. maja. Ova njena ponovna izgradnja je pratila relevantnu dokumentaciju iz osmanskog perioda kada je ona 1595. godine izgrađena i pratila je raspoloživu dokumentaciju koju smo mi imali u svojim arhivima. Naša Arnaudija je jedna od ljepotica koje će krasiti ovaj grad. Muslimanima je interesantna kao obredni prostor, a naravno da ima i muslimana koji znaju njenu monumentalnu vrijednost. Mi ćemo kroz programske sadržaje otvorenja Arnaudije u danima koje obilježavamo kao Dan džamija već od 3. maja krenuti sa hutbom, porukom vezano za to, onda izložbom da predstavimo kako je i nastala i kako se gradila, kako je danas pred nama Arnaudija. Biti će to otvoreno za javnost. Biti će to jedan značajan kulturni događaj.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.