Ivan Del Vechio, novoimenovani ambasador Republike Hrvatske u BiH, kaže da Hrvatska ulaskom u EU nije otišla iz regije, već naprotiv - sada je njen predstavnik u institucijama EU.
On ističe da je BiH dobila direktan kontakt s EU te da je to prednost koju treba zajedno iskoristiti, naglašavajući da probleme s hrvatskom robom u BiH treba što prije rješavati, jer sadašnje stanje ne pogoduje ni privredi Hrvatske niti BiH.
NN: Koliko je za Republiku Hrvatsku otežavajuća okolnost što u svom neposrednom susjedstvu ima nestabilnu zemlju s latentnom političkom krizom?
DEL VECHIO: Hrvatski je interes stabilna i sigurna regija, a naša je odgovornost, kao članice NATO-a i EU, da aktivno radimo i pridonosimo regionalnoj stabilnosti i sigurnosti, posebno kada je riječ o BiH, jer je to, zbog zemljopisnih, ekonomskih, povijesnih i demografskih činjenica naš neposredni interes. Građenje dobrosusjedskih odnosa te podrška i pomoć zemljama u regiji u njihovim euroatlantskim integracijama je najbolji put. Hrvatska to radi kroz Centar izvrsnosti Ministarstva vanjskih i europskih poslova, u kojem smo okupili stručnjake koji su radili u hrvatskom pristupnom procesu i to znanje i iskustvo dijelimo sa zemljama regije kroz seminare za državne službenike na raznim područjima, od pravosuđa, upravljanja granicama pa do fitosanitarnih standarda.
NN: U vezi s granicom postoje veliki sporovi, a čini mi se da posljednji nesporazumi zbog gubitka statusa CEFTA za hrvatsku robu u BiH nikako ne doprinose prijateljskim odnosima.
DEL VECHIO: Dobro bi bilo da se taj problem što prije riješi, jer sadašnje stanje ne pogoduje gospodarstvu niti Republike Hrvatske niti BiH. Međutim, treba naglasiti da se ne radi više o bilateralnim odnosima i pregovorima, već odnosima između zemalja Europske unije i BiH, a pregovore o zadržavanju tzv. tradicionalne trgovine između BiH i RH vodi Europska komisija. Kada je riječ o granici, podsjećam da je sporazum potpisan još 1999. godine i da se od tada privremeno primjenjuje. Osim toga, u lipnju smo potpisali i Ugovor o graničnim prijelazima, kojim je omogućen normalan protok ljudi i robe nakon što je Hrvatska postala članica EU. U svakom slučaju, ulaskom u Europsku uniju Hrvatska nije otišla iz regije, upravo suprotno - mi smo, među ostalim, i njen predstavnik u europskim institucijama. Sa druge strane, našim ulaskom u Europsku uniju i BiH je dobila direktan doticaj s EU i to je prednost koju zajednički možemo i treba da koristimo.
NN: Mnogo Srba izbjeglih iz Hrvatske se i dalje žali da povratak ide jako sporo, a neki čak govore i o opstrukcijama na strani Hrvatske. Možemo li barem približno postaviti rokove rješavanja problema tih ljudi?
DEL VECHIO: Hrvatska kontinuirano radi na povratku svih svojih građana bez obzira na njihovu nacionalnost. Za poticanje povratka izbjeglica iz državnog proračuna dosad smo izdvojili ukupno 5,5 milijardi eura, a to uključuje sredstva za obnovu, infrastrukturu, stambeno zbrinjavanje, povratak i razminiranje. Dakle, ne postoji opstrukcija povratka. Podsjetio bih, također, da je Hrvatska jedna od četiri partnerske zemlje u Zajedničkom regionalnom programu o trajnom rješavanju za izbjeglice i interno raseljene osobe. Cilj programa je osigurati trajna stambena rješenja za 27.000 kućanstava u petogodišnjem razdoblju, za što su potrebna sredstva u iznosu 583,6 milijuna eura.
Ne radi se više o bilateralnim odnosima i pregovorima, već o odnosima između zemalja Europske unije i BiH
NN: Može li Hrvatska iskoristiti svoj status u EU i pokrenuti prekogranične projekte kako bi pokušala zaposliti barem onaj dio hrvatskog stanovništva u siromašnijim područjima koji se vratio?
DEL VECHIO: Prema podacima kojima raspolažemo, za vrijeme ratnih djelovanja Republiku Srpsku je prisilno napustilo preko 152.000 Hrvata, a sada ih se ovdje nalazi oko 12 odsto od ukupnog prijeratnog broja. Zajednički je interes da se što više Hrvata vrati u mjesta ranijeg življenja. Od obnove kuća važnije je otvaranje radnih mjesta. Zato smatramo da je moguće kroz prekogranične projekte i uz korištenje EU fondova, kao i stranim investicijama, posebno u pograničnim područjima oživjeti gospodarstvo i otvoriti nova radna mjesta, koja će onda potaknuti i ubrzati proces povratka, što je u interesu obje države.
NN: Jedna od zemalja u kojoj ste služili je i Poljska, a ocjene su da se radi o zemlji koja je veoma uspješno iskoristila članstvo u EU. Šta možemo od njih naučiti?
DEL VECHIO: Poljska je odličan primjer brzog procesa tranzicije iz komunističkog sustava u zemlju tržišne ekonomije. Poljaci su uspjeli u razdoblju od dvadesetak godina najprije politički stabilizirati zemlju, a potom zastarjelu industrijsku i agrarnu strukturu reformirati u vrlo otvorenu i dinamičnu tržišnu ekonomiju. Ulazak Poljske u EU i NATO ubrzao je te procese. U posljednjih pet, šest godina iz EU fondova za realizaciju različitih projekata prosječno je godišnje povučeno preko 10 milijardi eura. Dodatnih 10 milijardi eura prosječno godišnje u Poljsku je ušlo kroz izravna strana ulaganja. U tom pogledu Poljska je zaista odličan primjer, koji na nabolji način pokazuje svrhu i smisao euroatlantskih integracija.
NN: Hrvatski predsjednik Ivo Josipović boravio je u RS i obišao mjesta stradanja sva tri naroda. Ima li planova da hrvatski premijer ili neki drugi viši član Vlade Hrvatske posjeti RS?
DEL VECHIO: Kako sam već rekao, hrvatski je interes stabilna, sigurna i prosperitetna regija, što znači da smo uvijek otvoreni za dijalog i razvoj dobrosusjedskih odnosa, a to u konačnici znači i boljitak građana obje države.
Za most na Savi potrebna dodatna dokumentacija
NN: Kakav je status izgradnje mosta na Savi kod Gradiške, koji je od vitalnog značaja za banjalučki region? Kada se može očekivati početak njegove gradnje?
DEL VECHIO: S obzirom na to da Hrvatska planira dio projekta financirati iz europskih fondova, potrebno je izraditi i dodatnu dokumentaciju i tada će biti moguće krenuti u realizaciju ovog značajnog projekta. Kao što znate, krajem 2011. godine potpisan je sporazum između Vlade RH i Vijeća ministara BiH o izgradnji međudržavnog mosta preko rijeke Save kod Gradiške te priključnih graničnih dionica. Tim sporazumom precizno su definirane zadaće jedne i druge strane, a dosad su osigurane lokacijska i građevinska dozvola, studije opravdanosti, glavni projekti, kao i elaborati za otkup zemljišta. Rekao bih, dakle, da smo na dobrom putu.