Transplantacija organa u RS trebalo bi da se počne raditi u septembru, a do tada treba da se stvore tri osnovna uslova: prostor, kadar i oprema.
Ivo Komljenović, nacionalni koordinator za dijalizu i transplantaciju RS, rekao je da bi uskoro trebalo da bude usvojen zakon o transplantaciji organa, ali da oni nisu jedina prepreka.
NN: Već duže vrijeme se najavljuje da će se raditi transplantacija organa u RS, ali nikako da krene. Šta je sporno?
KOMLJENOVIĆ: Iako je početkom godine najavljeno donošenje zakona o transplantaciji ljudskih organa, tkiva i ćelija (koji je bio pripremljen) zbog obaveza usklađivanja zakona RS sa zakonodavstvom Evropske unije, pristupilo se izradi dva zakona i to Zakona o transplantaciji ljudskih organa i Zakona o transplantaciji ljudskih tkiva i ćelija.
Nakon što su oba zakona prošla parlamentarnu proceduru nacrta, obavljena je javna rasprava, a samo usvajanje zakona očekuje se u narednih nekoliko dana. Dodatno prolongiranje donošenja ovih zakona bilo je uslovljeno i donošenjem krovnog zakona o zdravstvenoj zaštiti. Zakonom o transplantaciji ljudskih organa i Zakonom o transplantaciji ljudskih tkiva i ćelija ostvaruju se realni preduslovi za razvoj i primjenu transplantacijske medicine kao vrhunske medicinske procedure u RS.
Glavne karakteristike ovih zakona su jasno definisani uslovi postupka i načina uzimanja i ugrađivanja ljudskih organa, tkiva i ćelija, pravna i medicinska zaštita donora i primalaca i njihovo pravo na zdravstvenu zaštitu.
Ovi zakoni definišu formiranje institucija zdravstvenog sistema koje će provoditi program transplantacije, uslove i način dobijanja kadaveričnih organa tkiva i ćelija (od moždano umrle osobe), što je osnovni uslov za uspjeh ovakvog projekta. Poseban benefit je uključivanje u "Eurotransplant".
NN: Da li to znači da je neusvajanje ovih zakona bilo prepreka da se radi transplantacija?
KOMLJENOVIĆ: Ne. Zakoni nisu osnovni i jedini razlog. Imali smo mi stare zakone i mogli smo raditi transplantaciju jer ona nije bila zabranjena. Ovi novi zakoni su samo poboljšanje za transplantaciju jer obezbjeđuju socijalnu zaštitu za pacijente, sigurnost organizacije i slično. Zakoni takođe omogućuju da se formira koordinaciono tijelo i koordinacioni centar u kome će biti svi podaci za transplantaciju organa svih pacijenata. To će omogućiti da imamo liste pacijenata, imunološki status onoga ko čeka organ i slično.
Za transplantaciju su potrebna tri uslova: prostor, oprema i kadar. U ovom trenutku mi nemamo sve te uslove. Potrebne su nam dovoljno sterilne sale, koje moraju biti specifične i puno sterilnije od običnih. Rekonstrukcijom Kliničkog centra u Banjaluci dobićemo prostor.
Edukaciju kadra već smo počeli raditi na VMA u Beogradu i to je ono što nam je nedostajalo. Nijedan centar nikad nije radio transplantaciju organa samo sa svojim kadrovima. Pola kadrova ćemo dovoditi iz zemalja regiona, a pola će biti naš domaći kadar. Oprema i dijagnostika moraju biti na višem nivou.
NN: Kada realno možemo očekivati da će biti ispunjeni svi ovi uslovi?
KOMLJENOVIĆ: Najrealnije je reći da ćemo do septembra naredne godine stvoriti ova tri osnovna uslova i tada početi raditi transplantaciju organa i u RS.
NN: Koje konkretno uslove ne ispunjavaju bolnice u RS?
KOMLJENOVIĆ: Klinički centar Banjaluka, iako još nema sve uslove za izvođenje kadaverične transplantacije u smislu prostora, opreme i kadrova, trenutno provodi intenzivne edukacije kadrova kroz već formirane timove. Takođe, u toku je i nabavka savremene opreme, kao i pristup završetku postojećeg i izgradnji novog prostora na Paprikovcu. Time će biti obezbijeđeni svi uslovi za sprovođenje ovog projekta koji je prihvaćen od Vlade RS i Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS, kao nacionalni prioritet.
Zavod za transfuzijsku medicinu RS, kao i savremene laboratorije, su vrlo bitne karike u lancu ovog projekta.
Još ne postoji lista donora, niti lista primalaca organa, tkiva i ćelija, što je sada regulisano ovim zakonima. Međutim, u koordinacionom centru biće uspostavljen jedinstveni registar davaoca koji su dali pisani pristanak i dobili donorsku karticu, kao i jedinstvena lista čekanja za ugrađivanje organa koja obezbjeđuje dostupnost i pravičnost postupka transplantacije.
U RS dosad nisu izvođene kadaverične transplantacije, ali je u Kliničkom centru Banjaluka vršena eksplantacija kadaveričnih organa, što predstavlja bitni dio procesa transplantacije.
NN: Koliko pacijenata čeka na transplantaciju organa u RS i na koje organe?
KOMLJENOVIĆ: Tačan broj osoba u RS koje čekaju na transplantaciju znaće se kada bude formirana jedinstvena lista čekanja, na čemu se trenutno radi. Najviše pacijenata čeka na transplantaciju bubrega. Od 1.000 pacijenata koji su trenutno na dijalizi, njih 40 odsto će biti stavljeno na listu čekanja.
Što se tiče doniranja ljudskih organa, tkiva i ćelija, na nivou BiH je formirana donor mreža, kao nevladina organizacija, u kojoj su ravnopravno zastupljeni interesi svih članova, kao i sve aktivnosti koje doprinose promociji postmortalnog darivanja.
NN: Da li će osiguranici Fonda plaćati transplantaciju?
KOMLJENOVIĆ: Nikakvih nema plaćanja. Transplantacija se radi na trošak društva i zajednice. Biće ravnopravna, ravnomjerna i dostupna svima uz poštovanje pravila.