U rudnicima se radi po metodama iz prošlog vijeka, a poboljšanje uslova za rad rudara se nije pomaklo s mrtve tačke, tvrdi Jakub Ljubović, predsjednik Sindikata rudara BiH.
On brigu nadležnih za rudarsku populaciju ocjenjuje kao katastrofalnu.
Tragedija u Rudniku Stranjani kod Zenice, u kojoj je na dubini od oko 600 metara, usljed eksplozije metana, život izgubio rudar, a povrijeđeno ih je još 14, ponovo je aktuelizirala problem nesigurnosti u rudnicima.
Ljubović smatra da je investiranje u radne mašine i zaštitnu opremu jedini izlaz.
Kaže da svaki dan pišu nadležnima, mole ih i upozoravaju da će modernizacijom i opremanjem rudnika biti izbjegnute tragedije, a višestruko povećana produktivnost rada.
"Kada govorimo, ili još jasnije, kada najavimo proteste ili izađemo na ulice, svi nas slušaju. Kada treba direktno realizovati dogovor, svi se ućute", tvrdi Ljubović.
NN: Da li je posljednja tragedija u jami Stranjani mogla biti izbjegnuta?
LJUBOVIĆ: Ne bih komentarisao taj događaj. To treba vidjeti s tehničkim rukovodiocima u toj jami. Investiranje u radne mašine i zaštitnu opremu jedini je izlaz. Sada se radi po metodama iz prošlog vijeka.
NN: Šta je do sada konkretno urađeno na poboljšanju uslova za rad u rudnicima u kojima se za egzistenciju bori oko 69.500 rudara u BiH?
LJUBOVIĆ: Poboljšanje uslova i sigurnosti rada u rudnicima nije se pomaklo s mrtve tačke. Tražili smo opremanje i modernizaciju, obećano nam je mnogo, ali konkretno je vrlo malo urađeno ili gotovo ništa nije urađeno. U pojedinim rudnicima raspisani su tenderi za određene poslove, međutim, nikada ništa nije dovodeno do kraja. Novca za rješavanje tih stvari nema, rekao bih, pa ni na vidiku. To i jeste problem. Kada govorimo, ili još jasnije, kada najavimo proteste ili izađemo na ulice, svi nas slušaju. Kada treba direktno da bude realizovan dogovor, svi se ućute. Mislim na one koji mogu pomoći da situacija u rudnicima bude drastično popravljena.
NN: Ko je odgovoran što nije došlo do implementacije Zakona o finansijskoj konsolidaciji rudnika u FBiH?
LJUBOVIĆ: Prema tom zakonu, Vlada FBiH preuzela je obavezu investicija u visini od 320 miliona KM, dok je 780 miliona KM teških obaveza u modernizaciji rudnika preuzelo Javno preduzeće "Elektroprivreda BiH". Nikada ništa od strane "Elektroprivrede BiH" nije uloženo. Za sada ništa nije urađeno ni na najavljenom uvezivanju rudnika u jedinstven elektroenergetski sektor. Rudari su životno zainteresovani za to uvezivanje, zbog čega se valjda to i odugovlači.
NN: Kolika su trenutno primanja rudara?
LJUBOVIĆ: Sa premijerom Nedžadom Brankovićem i ministrom Vahidom Hećom 2. oktobra prošle godine dogovorili smo da plaće za rudnike Zenica, Kakanj i Breza budu veće za 17 odsto. Tada je prosječna plaća bila 650 KM, a povećanjem je porasla na 790 KM. U tu prosječnu plaću računa se i minuli rad, što nije u redu. Starosna struktura zaposlenih u rudnicima je preko 20 godina, tako da je prosječna plaća po našim računicama oko 690 KM. Zavisno od preduzeća, rudari imaju topli obrok od osam do devet KM, što je poražavajuće. Treba kazati da zaposleni u "Elektroprovredi BiH" imaju duplo veće prosječne plaće i to je dovoljan pokazatelj koliko Vlada i resorno ministarstvo vode brigu o rudarima. Više od 70 odsto proizvedene električne energije dolazi iz uglja. To je, po našem mišljenju, katastrofalna briga, odnosno nebriga o jednoj poštenoj populaciji.
NN: Kada se dese tragedije u kojima život izgube rudari ili budu povrijeđeni, političari se prvi jave i nude pomoć. Zašto tek tada reaguju?
LJUBOVIĆ: Oni vole voditi brigu o rudarima kada smo mi retardirani, ubogi i siromašni. Onda o nama svi vode brigu. Kada nam treba pomoći, onda se svi ogluše. Svaki dan im pišemo, molimo ih i upozoravamo da će modernizacijom i opremanjem rudnika biti izbjegnute tragedije, a višestruko povećana produktivnost rada. U rudnicima danas radi 15 do 30 odsto rudara koji su invalidi rada i invalidi rata. To je ogroman teret na pleća rudara. Paradoks je da imamo veliki broj nezaposlenih, a nama u rudnicima nedostaje kvalifikovane strukture, NK radnika, bravara i električara.
NN: Koliko opterećenje predstavljaju tužbe rudara zbog duga po osnovu starog kolektivnog ugovora?
LJUBOVIĆ: Sindikat i Vlada više od dvije i pol godine su potrošili na pregovore o tom problemu i ništa nismo napravili. Sva ta nebriga opet se svaljuje na pleća rudnika koji su i bez toga u katastrofalnom položaju. Utuživanja radnika kako to sada ide, bukvalno će staviti katance na rudnike. To su ogromna potraživanja i niko ne želi da se uhvati u koštac s tim problemom. Prema našim podacima, za izmirenje dugova za tri godine i to za sve rudnike, potrebno je oko 400 miliona KM. Pokušavamo da u ime svih zaposlenih izdejstvujemo ta sredstva i dobijemo dio satisfakcije. Međutim, kada dođe do rješenja, do isplate, onda nastaje najveći problem, jer para nema. Kada budžetski korisnici naplaćuju svoja potraživanja po kolektivnom ugovoru, onda pare nisu problem, međutim, kada to rudari pokušaju uraditi, onda je to najveći problem u državi.