Sud BiH nema procedure nadziranja "vrućih" ili posebno teških predmeta, kaže Jasminka Džumhur, ombudsmen za ljudska prava u BiH.
Upozorava da zatvori nisu puni i da sudove treba pitati zašto su njihovi osuđenici na slobodi. Ističe i da odvojenost sigurnosnog rentgena i prijavnice slabi bezbjednost i otvara mogućnost za kršenje ljudskih prava zbog čega je u krugu Suda BiH nedavno došlo do nasilja.
NN: Kako je moguće da se osuđena osoba, koju za počinjene zločine čeka teška kazna, brani sa slobode?
DŽUMHUR: Nastojanja država da praksu i zakonodavstvo usklade s principima Evopske konvencije o zaštiti ljudskih prava ponekad idu u krajnost. Mjera pritvora i način kako je on utvrđen u Zakonu o krivičnom postupku je egzaktan primjer da smo preširoko otišli u determinisanju prava osuđenih lica. Ranije je zakonodavstvo nametalo obavezu da se osuđenik na pet ili više godina zatvora zadržava u pritvoru do pravosnažnosti presude i to je bila dobra mjera koja se nije kosila s konvencijom. Slučaj "Kučević" je pokazao da tu mjeru treba vratiti, a treba razmotriti i druge uslove pod kojima se može izreći mjera pritvora.
NN: Da li se prečesto odobrava odbrana sa slobode i da li bi se sudovi trebali bolje zaštititi?
DŽUMHUR: Za mene je problematičan odnos prema predmetu u samom sudu. Ako imate predmet kome je u prvostepenoj presudi izrečeno 12 godina zatvora i radite objavu presude i ta osoba u sud dolazi sa deset pratilaca, a vi nemate dodatne mehanizme kontrole od strane Sudske policije, to znači da nemate dovoljno razvijene procedure nadziranja ozbiljnih ili "vrućih" predmeta. U tim slučajevima morate imati dodatne mjere. Druga zabrinutost za Sud BiH je odvojena kapija na kojoj se vrši rentgenski prolaz i prijavnica suda jer to dozvoljava da određene osobe prođu rentgen, a da nisu identifikovane, dakle, da uđu u krug suda prije prijavnice. To je bezbjednosni efekt i ugrožavanje ljudskih prava. Zbog toga smo u slučaju "Kučević" imali čak žestoko nasilje.
NN: Ko je odgovoran u tom konkretnom slučaju - Sud BiH, Sudska policija, procedure...
DŽUMHUR: To je pitanje nepostojanja harmonizacije sistema. Nelogično je da je Sudska policija pod ingerencijama Ministarstva pravde, a ne suda i na taj način je upitna sigurnost jer Sud BiH treba da upravlja Sudskom policijom. Specifičnost Suda BiH daje dodatnu važnost potrebi da Sudska policija bude pri tom sudu.
NN: Da li su preširoko postavljena i prava osuđenika i zatvorenika?
DŽUMHUR: Neharmoniziranost sistema i različite procedure daju različite slike. Osuđeni za ratne zločine u Zenici nema iste uslove kao zatvorenik zavoda poluotvorenog tipa kao što je "Kula" ili u Banjaluci gdje je zavod trebao biti specijaliziran za određene kategorije zatvorenika. U tim institucijama imate i različite kategorije zatvorenika u istom prostoru. Zatvori bi se morali specijalizirati za određene kategorije zatvorenika jer je opasno imati optužene za blaža krivična djela zajedno sa onim optuženim za teža djela.
NN: Šta treba uraditi?
DŽUMHUR: Postoji minimum prava koja proizlaze iz evropske konvencije, a druge pogodnosti za zatvorenike su najčešće u nadležnosti direktora i različito su riješene. U Banjaluci imate i Vijeće osuđenih lica koje ima uticaj na rad zavoda, u Zenici pak imate 800 zatvorenika i najteže slučajeve poput Nermina Ćupine i Ferida Okića i tu je teško napraviti vijeće osuđenika, ali tamo moćni zatvorenici prave paralelizme. Zatvor mora uložiti dodatne mjere da se to ne osjeti, ali je često nemoguće otkloniti strah koji se javlja kod zatvorenika zbog ponašanja tih moćnika.
Istovremeno vlasti ne rade dovoljno sa zatvorskim osobljem i uposlenicima, ne brinu o njihovim osposobljenostima i edukaciji jer minisitarstva pravde nemaju dovoljno ljudi.
NN: Trenutno je na slobodi veliki broj osoba s pravosnažnim presudama jer u zatvorima nema mjesta. Kako to riješiti?
DŽUMHUR: Nakon našeg obilaska zatvora otvara se dilema da li je to tačno jer su nam u Banjaluci rekli da nisu vratili nikoga ko je došao da izdržava kaznu, a u Zenici nisu popunjeni. Možda je u pitanju i nepreglednost presuda i nepostojanje evidencija osuđenika. Centralizovana evidencija pokazuje prioritete i s njom neće biti preskoka u zavisnosti od ažurnosti sudova.
Svjedoci nezaštićeni
NN: Kako je u BiH riješena zaštita svjedoka?
DŽUMHUR: Izmjene Zakona o krivičnom postupku nisu orijentisane prema žrtvama. Žrtve i svjedoci instrument su sudskog sistema jer samo daje izjavu, a time postaje meta odbrane ili same optužene osobe i samo je pitanje da li se koristi plaćanje za nesvjedočenje ili ugrožavanje sigurnosti. S tim nema mehanizma za uspostavu vladavine prava, pogotovo u toku sudskog postupka. Mehanizmi promjene identiteta su neprimjenljivi jer smo mi mala država, a ni u jednom slučaju nije korišten ni Zakon o programu zaštite svjedoka jer nemamo sporazume sa državama koje bi nam tu mogle pomoći.