Terorističke organizacije izrazito mnogo zloupotrebljavaju moderne tehnologije. Organizacije tog tipa, moderne tehnologije mnogo koriste za komunikaciju, transfere, a zatim i za informisanje i za svoju propagandu, ističe Jovo Marković, načelnik Odjeljenja za sprečavanje visokotehnološkog kriminala MUP-a RS.
On upozorava da je pojava modernih transfera novca mnogo olakšala teroristima prikupljanje finansijskih sredstava.
"Policija ima posebno odjeljenje koje se bavi tom problematikom, odnosno finansiranjem terorizma upotrebom moderne tehnologije. Danas postoje milioni načina kako da se izvrši transfer novca, a da to niko ne sazna. Saznati se može jedino ako se slije velika količina novca", kaže Marković.
Govoreći o vidovima visokotehnološkog kriminala, koji su najčešći u RS, Marković naglašava da je jedan od najprisutnijih oblika sajber kriminala dječja pornografija na Internetu, zatim neovlašten upad u zaštićene baze podataka, a da je zloupotreba kartičnog poslovanja manje prisutna na domaćim prostorima.
NN: Koliko je finansiranje terorizma povezano s kompjuterskom tehnologijom?
MARKOVIĆ: Finansiranje terorizma je poseban problem. Policija ima posebno odjeljenje koje se bavi tom problematikom, odnosno finansiranjem terorizma upotrebom moderne tehnologije. Pojava modernih transfera novca umnogome je olakšala teroristima prikupljanje fondova. Danas postoje milioni načina kako da se izvrši transfer novca, a da to praktično niko ne sazna. Saznati se može jedino ako se slije velika količina novca. Terorističke organizacije izrazito mnogo zloupotrebljavaju moderne tehnologije. Organizacije tog tipa moderne tehnologije, naročito informacione tehnologije, mnogo koriste, posebno za komunikaciju, a zatim i za transfere, za informisanje i za svoju propagandu.
NN: Koliko je sajber prostor povoljan za kriminalne aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa, na šta se sve više ukazuje u razvijenim zemljama svijeta?
MARKOVIĆ: Najviše štete je proizašlo iz krivičnih djela, upravo iz ovog dijela sajber kriminala. Danas u sajber prostoru postoje hiljade primjera pljačke bankovnih računa. Na nedavno održanom seminaru u Sarajevu prezentovan nam je jedan od takvih slučajeva, gdje je čovjek iz evropske banke vršio transfer novca s Amerikom, vješto se krio iza sajber prostora, kroz određene transakcije, mijenjao identitete, ali ipak je imao jednu grešku. Naravno, mi smo tu da tražimo tu grešku i kada je nađemo, počinilac će biti uhvaćen, a naći ćemo sigurno.
NN: Da li je kod nas bilo takvih slučajeva?
MARKOVIĆ: Prijavljenih slučajeva nije bilo. Bilo je slučajeva takozvanih nigerijskih prevara. Naime, dešava se da građani dobiju mejlove, gdje im se, navodno zbog administracije, traži da upišu svoju lozinku i korisničko ime. Tu treba biti oprezan i ne odavati podatke. Drugi vid prevare je onaj gdje vam navodno neki bogataš iz druge zemlje traži broj računa kako bi vam prebacio novac. Jedan naš državljanin je tako izgubio 5.000 evra, međutim, slučaj nije prijavio, samo je anonimno tražio savjet. Vjerovatnoća da se nešto uradi po tom pitanju i da se to nađe je jako mala, naročito kada se uradi na takav način. Građani moraju mnogo da vode računa i ako koriste transfer novca, naročito popularni "vestern junion" transfer novca.
NN: Koliko je za proteklih deset mjeseci, otkako je formirano Odjeljenje za sprečavanje visokotehnološkog kriminala MUP-a RS, nadležnim tužilaštvima podneseno izvještaja protiv osoba koje su počinile krivično djelo iz oblasti visokotehnološkog kriminala?
MARKOVIĆ: Tokom proteklih deset mjeseci imali smo dva slučaja koja se direktno odnose na dječju pornografiju. Ti predmeti su još kod tužioca, računari su na vještačenju, razmatraju se i drugi detalji u vezi s tim predmetima, tako da o njima zasad ne mogu govoriti. Imali smo i nekoliko slučajeva neovlaštenog upada u zaštićenu bazu podataka i jedan slučaj rušenja veb sajta jedne poznate medijske kuće. Kao tehnička podrška drugim odjeljenjima, radili smo na još nekoliko predmeta, koji nisu direktno u nadležnosti Odjeljenja za sprčavanje visokotehnološkog kriminala, jer danas je u skoro svakom predmetu potrebno izuzeti računar ili mobilni telefon. S obzirom na to da ovo odjeljenje ima licenciran hardver i softver i stručnjake iz te oblasti, mi radimo usluge vještačenja, odnosno pretresa samih tih uređaja. Računar može biti sredstvo izvršenja krivičnog djela ili sredstvo koje je pomoglo da se izvrši krivično djelo. Da bi dokumenti koji se nalaze na računaru, a koji mogu služiti kao dokaz, bili validni na sudu, moraju se na adekvatan način izuzeti. U tom dijelu pružamo pomoć drugim odjeljenjima.
NN: Da li je teško dokazati takva krivična djela, s obzirom na to da je prikupljanje digitalnih dokaza dosta komplikovanije od materijalnih?
MARKOVIĆ: Tokom prvih šest mjeseci od osnivanja Odjeljenja uglavnom smo radili na zakonodavstvu, odnosno izmjenama Krivičnog zakona RS. Pošto je BiH potpisnica Međunarodne konvencije o borbi protiv sajber kriminala, mi radimo u skladu s tom konvencijom, u kojoj su tačno navedeni načini izuzimanja digitalnih dokaza. Između ostalog, primjenjujemo i načine rada nekih drugih zemalja koje nisu potpisnice pomenute konvencije, ali koje imaju izuzetne forenzičke laboratorije po pitanju digitalne forenzike. Sam način izuzimanja digitalnih dokaza je jedan poseban problem, koji pokušavamo definisati i urediti propisima, kako bi ljudi koji se na terenu budu susretali s takvim stvarima imali pravilnike i uputstva kako da postupaju ako mi iz Odjeljenja nismo u mogućnosti da djelujemo, jer neki slučajevi zahtijevaju brzo djelovanje na licu mjesta.
NN: Koji vidovi visokotehnološkog kriminala su najprisutniji u RS?
MARKOVIĆ: Radili smo istraživanje o prisutnosti dječje pornografije na Internetu. Uradili smo pilot projekat na teritoriji grada Banjaluke, na osnovu kojeg smo došli do zaključka da je potrebno da uradimo jedan projekat zaštite djece na Internetu. Dakle, jedan od najprisutnijih oblika takve vrste kriminala u RS je dječja pornografija na Internetu, zatim neovlašten upad u zaštićene baze podataka, odnosno preuzimanje e-mail naloga, obaranje stranica, preuzimanje identiteta, jer su sve to baze podataka koje su zaštićene lozinkama i čim neko pokuša da ih preuzme, on je počinio krivično djelo. Naravno, postoje i drugi vidovi, kao što je zloupotreba kartičnog poslovanja, ali taj oblik sajber kriminala nije toliko izražen kod nas, jer je BiH mala zemlja, a bankomati su vezani isključivo za konvertibilnu marku.
NN: Da li je tačno da, zbog tehničke neopremljenosti i nedostatka kadrova, najviše problema sa sajber kriminalom imaju zemlje u tranziciji, kao što su bivše jugoslovenske zemlje?
MARKOVIĆ: Sve zemlje u tranziciji, uključujući i nas, imaju problema sa budžetom. Oprema za razotkrivanje sajber kriminala je veoma skupa, kao i školovanje za upotrebu te opreme. Odjeljenje za sprečavanje viskotehnološkog kriminala posjeduje opremu za digitalnu forenziku, što je jedan od bitnih elemenata. Moram istaći i to da su nam i hardver i softver licencirani. Imamo ljude koji su trenutno osposobljeni za rad, jer ta problematika zahtijeva konstantno usavršavanje, edukovanje i praćenje razvoja moderne tehnologije i sav taj hardver i softver koji imamo moramo nakon nekog vremena unaprijediti. Zasad se efikasno borimo s tim problemom, tako da smo, u odnosu na druge zemlje, negdje na sredini. Naš cilj nije da se poredimo s najrazvijenijim zemljama svijeta, jer se one mnogo više susreću s tim problemima, odnosno dešavaju se novi pojavni oblici krivičnih djela koji nisu opisani ni u sajber konvenciji ni u krivičnim zakonodavstvima, pa se svake godine organizuju posebni seminari gdje se razmatraju takve stvari.
NN: U susjednim zemljama bilo je slučajeva zloupotrebe mogućnosti objavljivanja raznih oglasa putem Interneta. Da li postoje sumnje da je i na domaćim prostorima bilo takvih slučajeva?
MARKOVIĆ: Sajber prostor više ne poznaje granice. Možete napraviti sajt na srpskom jeziku, a da se server nalazi u Americi ili u Kini. Kada ukucate adresu na Internetu vi ne znate odakle je to pokrenuto. To je problem s kojim se susrećemo i koji nastojimo riješiti kroz Konvenciju o suzbijanju kompjuterskog kriminala, tačke kontakt. Međutim, nemoguće je sve pratiti. Ako i sami građani imaju neka saznanja, mi ih pozivamo da to prijave policiji. Postoje razni zlonamjerni ljudi koji se kriju iza sajber prostora i koji mogu da se predstavljaju kako god hoće. Jedan od primjera prevare, prije nekoliko godina, bila je lažna veb stranica za prodaju nekretnina u Italiji, na kojoj je bila navedena adresa, kuća i svi podaci, ali u stvarnosti ništa od toga nije postojalo.
NN: S obzirom na to da Evropska komisija predlaže uvođenje oštrijih zakona u EU za sajber kriminal, smatrate li da je BiH potrebna bolja zakonska regulativa ili mislite da su, u slučaju RS, dovoljne izmjene Krivičnog zakona RS?
MARKOVIĆ: U skladu s Konvencijom o suzbijanju kompjuterskog kriminala, donijeli smo zakon koji trenutno pokriva sve oblasti. Međutim, s razvojem modernih tehnologija redovno se moraju mijenjati i zakonski propisi. Na primjer, ranije su građani imali pristup Internetu isključivo preko konekcije koja bi završavala u njihovoj kući, a sada imate mobilni pristup Internetu, nove tehnologije, UMTS mreže koje pružaju izuzetan pristup Internetu, praktično možete kupiti karticu na kiosku i konektovati se na Internet. S obzirom na to, moramo mijenjati naš zakon, koji bi pokrivao sve te oblasti. Prije svega se moramo rukovoditi osnovnom konvencijom o ljudskim pravima i na osnovu toga graditi druge zakone.
NN: Početkom septembra pokrenuli ste veb stranicu na kojoj građani mogu da prijave sumnjive materijale. Da li je i koliko dosad na taj način Odjeljenje zaprimilo prijava i da li su u pitanju slučajevi koji zahtijevaju provjeru ili se radi o beznačajnim stvarima?
MARKOVIĆ: Od svih mejlova koje smo primili dosad, jednu prijavu je trebalo da provjerimo, dok su sve ostale bile više informativnog karaktera. Za svaku prijavu koju dobijemo, prvo se radi procjena, kako bismo utvrdili da li tu stvarno postoji potreba za provjerom ili ne. Naravno, nikada nećemo tek tako djelovati, samo na osnovu mejla koji smo primili, jer nikada ne znate ko vam to može poslati. Dosad je bila jedna ozbiljnija provjera koju smo završili, međutim, većina prijava nam dolazi službenom poštom. Mogu samo da garantujem da će svaki mejl koji dobijemo na vrijeme biti pročitan.
NN: Društvena mreža Facebook često je mjesto upućivanja raznih prijetnji i govora mržnje. Da li ste dosad imali potrebu da tražite dozvole Ministarstva pravde SAD zbog dostavljanja podataka o korisnicima te mreže i da li su vam izašli u susret?
MARKOVIĆ: Radili smo, ne konkretno što se tiče Facebooka, i kolege iz Amerike su nam izašle u susret. Riješili smo dva predmeta na takav način i bez toga ne bismo uspjeli. Nećemo opterećavati nikakve druge agencije niti institucije u svijetu za neke beznačajnije stvari, ali za neke značajnije stvari možemo se obratiti i u najvećem broju slučajeva nam izađu u susret.
Edukacija djece
NN: Da li je počela realizacija projekta edukacije djece u školama o potencijalnim opasnostima kompjuterskog kriminala, koje je pokrenuo MUP RS, i koliko su djeca upoznata s takvim opasnostima?
MARKOVIĆ: Ovo je jedan projekat od opšteg interesa koji će trajati i već su održana predavanja u nekoliko škola u RS. Mlađe generacije znaju mnogo o tome, međutim djeca su naivna i lako ih je prevariti, tako da pokušavamo da im skrenemo pažnju na te opasnosti. Posebno nastojimo da ukažemo roditeljima na razne oblike zloupotrebe koji se dešavaju. Zato smo, u okviru tog projekta edukacije djece, i napravili dvije vrste brošura, jednu za djecu, a drugu za roditelje i nastavnike, koji su nerijetko manje upućeni od same djece. Najvažnije je da djeca znaju da mi postojimo i da želimo da im pomognemo i naravno da nastavnici i roditelji znaju kome mogu da se obrate.