Zaključci Narodne skupštine RS o prenosu nadležnosti s RS na BiH su politički stav demokratski izabranog parlamenta, kaže u intervjuu za "Nezavisne" Karolina Ravu, šef Delegacije Savjeta Evrope u BiH.
Ona je ipak upozorila da tajming za zaključke nije mudro politički odabran "jer zaključci nisu pomogli poboljšanju opšte političke klime u zemlji", ali da je "savršeno legitimno da Vlada RS obavlja analize pravnih i ustavnih pitanja".
NN: Kako gledate na zaključke parlamenta RS?
RAVU: Pročitala sam informaciju na 37 strana Vlade RS iz marta o efektima prenosa nadležnosti s RS na institucije BiH. U svjetlu predstojećeg zatvaranja OHR-a i ispunjavanja pet uslova i dva cilja, mislim da je to veoma koristan i sveobuhvatan dokument u kojem su izlistane sve nadležnosti države, kako je i predviđeno Ustavom BiH, kao i različite načine na koje su u proteklih 14 godina nadležnosti prenošene na državu. Lično se ne slažem s mnogim nalazima iz tog dokumenta, a posebno u vezi s "ukradenim" nadležnostima ili nezakonitim, odnosno neustavnim načinima njihovog prenošenja. Međutim, u svjetlu jedinstvene situacije u BiH u odnosu na specifičnu ulogu visokog predstavnika, smatram da je savršeno legitimno da Vlada RS obavlja analize pravnih i ustavnih pitanja o kojima govorimo. Na kraju krajeva, zaključci Narodne skupštine RS od 14. maja predstavljaju politički stav demokratski izabranog parlamenta. Nisam sigurna da je tajming bio politički mudro odabran, iz razloga koje ovdje ne moram navoditi, jer zaključci nisu pomogli poboljšanju opšte političke klime u zemlji. Mnogo se govori u medijima ovih dana u vezi s pravno obavezujućom prirodom ovih zaključaka. Dozvolite mi da kažem sljedeće. Svaka vlast obavezna je da djeluje u skladu s Ustavom, ratifikovanim međunarodnim dokumentima i zakonima koje usvoji parlament. Bilo bi kršenje principa diobe vlasti kada bi zakonodavna vlast davala naredbe izvršnoj ili, još gore, drugom višem parlamentu. Parlament treba da usvaja zakone i tačka. Parlament može usvajati i zaključke, deklaracije, rezolucije, preporuke u skladu s pravilnikom, ali, koliko ja znam, nema nijedne zemlje u Evropi u kojoj bi takvi dokumenti bili smatrani pravno obavezujućim od strane bilo koje vlade ili zvaničnika. Kada kažem pravno obavezujućim, mislim na to da bi zvaničnik mogao biti sankcionisan ako ne bi postupio prema njima. To što neko smatra da bi zaključci NS RS mogli biti politički obavezujući je potpuno druga priča.
NN: Kako na najbolji način unaprijediti razgovore o ustavnim promjenama i gdje vidite probleme?
RAVU: Jasno je da u sadašnjoj političkoj atmosferi nema šanse za temeljnu ustavnu reformu. Svi se slažu da bi Dejtonski ustav trebalo dopuniti, ali nema konsenzusa oko obima reforme. S druge strane, istina je da su između 2002. godine i 2006. godine u okviru postojećeg Ustava provedene mnoge važne reforme, što pokazuje da su i u okviru Dejtona moguća rješenja ako ima volje. Pozitivna stvar proistekla iz prudskog procesa je ta da su se lideri najvećih partija bar složili da otvoreno razgovaraju o veoma osjetljivim pitanjima. Ne vidim nijedan razlog zašto ne bi bilo moguće od narednih izbora 2010. godine eliminisati bar diskriminatorske ustavne odredbe koje se odnose na biranje članova Predsjedništva i delegata u Domu naroda. Takođe, treba hitno povećati broj poslanika u Parlamentarnoj skupštini i Domu naroda. Često se kritikuju te institucije da ne usvajaju dovoljno zakona, ali imamo samo 42 delegata u Parlamentarnoj skupštini i 15 u Domu naroda. Kako oni to mogu uraditi? Međutim, vrijeme nam ističe. Uskoro ćemo ući u predizbornu fazu, a tada će se političari koncentrisati na izbore umjesto na reforme.
NN: Koliko smo daleko od evropskih standarda koje želimo usvojiti?
RAVU: BiH je ratifikovala impresivan broj evropskih standarda, 74 od 200. Međutim, implementacija je slaba, i to ne samo zbog nedostatka finansijskih resursa već i zbog nedostatka koordinacije i konzistentnosti. Na primjer, FBiH još nije uvela Savjet manjina. Drugi primjer, imamo zakon iz 2006. godine o stapanju entitetskih institucija ombudsmana, ombudsmani su izabrani, a NS RS još nije usvojila zakon o ukidanju entitetskih ombudsmana. To znači da građani ne uživaju isti nivo zaštite ljudskih prava u zavisnosti od toga gdje žive. Implementacija preporuka monitoring tijela Savjeta Evrope je takođe slaba. Na primjer, posljednji GRECO izvještaj o korupciji pokazuje da je BiH implementirala samo četiri od 16 preporuka iz 2006. godine. Naravno, to će biti navedeno u izvještaju o napretku BiH koji će Evropska komisija usvojiti krajem godine.
NN: Koliko smo daleko od EU?
RAVU: Veoma ste daleko. Postoji više od 80.000 stranica dokumenata s uslovima i 31 poglavlje koje treba implementirati na tom putu, ali proces pristupa EU sam po sebi donosi beneficije zemlji. Uvjerena sam da će jednom BiH završiti taj proces, ali to će vjerovatno biti mnogo sporije od drugih zemalja zbog komplikovanih procedura donošenja odluka, što se posebno odnosi na FBiH s njenih 10 kantona. To nas opet vodi ka ustavnoj reformi ili potrebi šireg političkog konsenzusa. Ono što nam u narednim godinama treba je akcija, a ne riječi. Kao nekoga ko to posmatra sa strane, iznenađuje me da se toliko energije troši na stalni krizni menadžment umjesto na konstruktivne akcije koje vode prema naprijed.
NN: Kojim projektima se Savjet Evrope u BiH trenutno bavi?
RAVU: Trenutno smo angažovani na dva velika projekta: reformi zatvorskog sistema i na visokom obrazovanju. Ali Savjet Evrope je angažovan i na projektima poput zaštite kulturnog blaga, pitanjima socijalne sigurnosti, pravima manjina, posebno Roma, reformi lokalne samouprave. Vodimo i školu političkih nauka u kojoj učestvuju mladi politički lideri za koje se nadamo da će biti nova generacija lidera koja će raditi na boljoj budućnosti za sve građane BiH.
Završiti "mapu puta" što prije
NN: Kakav je Vaš stav o vizama?
RAVU: Ja mogu samo izraziti nadu da će vlasti završiti posao definisan "mapom puta" što je prije moguće jer to nije u našoj nadležnosti. Kroz razgovore s ljudima u ovoj zemlji stekla sam utisak da je sloboda putovanja nešto šta oni najviše žele. Zvaničnici i političari BiH, koji putuju sa diplomatskim pasošima i ne moraju da čekaju u redovima, trebalo bi da se bolje potrude da završe taj posao.