Apostol Pavle kaže, da Hristos nije vaskrsao, uzalud bi bila vjera naša. Sve što je propovijedao i sve što je učinio za izabrani narod potvrdio je svojim vaskrsenjem iz mrtvih.
Kada kažemo Vaskrs, sama riječ nas asocira na ustajanje iz mrtvih i na život vječni, a to su odrednice koje nam ulivaju nadu u spasenje.
Istakao je ovo u intervjuu za "Nezavisne novine" protojerej Marko Maleš, paroh prve parohije zeničke, navodeći da je ovaj praznik u njegovoj porodici, koja broji šestoro djece, veoma zanimljiv i živ, kao i svaki drugi praznik koji obilježavaju zajedno.
"Imamo različite uzraste i samim tim i različite poglede na praznik. Mlađa djeca se raduju šarenim jajima, dok odrasli malo više razmišljaju i o dubljem smislu samog Vaskrsenja, radost donosi i sam završetak velikog posta koji je jedan poseban podvig", kaže on.
Prema njegovim riječima, današnja vremena su teška, a ljudi lako odustaju od vjere u Boga, od vjere u ljude i od vjere u same sebe.
NN: Vaskrs je najveći hrišćanski praznik. U čemu se ogleda njegov značaj i kako će ga proslaviti vjernici u Zenici?
MALEŠ: Vaskrs je praznik nad praznicima i slavlje na slavljima, kako kaže crkveni pjesnik. On je centar cijele hrišćanske istorije.
Od Vaskrsa sve počinje i sa Vaskrsenjem se sve završava. Apostol Pavle kaže, da Hristos nije vaskrsao, uzalud bi bila vjera naša. Sve što je propovijedao i sve što je učinio za izabrani narod potvrdio je svojim vaskrsenjem iz mrtvih.
Mi u Zenici ćemo svečano proslaviti praznik Vaskrsenja Gospodnjeg na liturgiji u hramu Rođenja Presvete Bogorodice.
Ove godine obilježićemo i 140 godina od osvećenja našeg hrama, koji je simbol pravoslavlja na ovim prostorima, a ujedno i kulturno-istorijski spomenik pod zaštitom države.
NN: Vaskrs je i praznik nade. Gubi li današnji čovjek prebrzo nadu i može li upravo ovaj Vaskrs biti prilika da ljudi ojačaju svoju vjeru?
MALEŠ: Kada kažemo Vaskrs, sama riječ nas asocira na ustajanje iz mrtvih i na život vječni, a to su odrednice koje nam ulivaju nadu u spasenje. Bog je odlučio da pošalje svoga sina jedinorodnoga na zemlju kako bi postradao nedužan za grijehe nas ljudi.
Imajući ove misli ispred sebe, savremeni čovjek će imati priliku da promisli o ovim darovima od Boga i samim tim može jačati svoju vjeru na temelju Vaskrsenja.
Mi danas jesmo u teškim vremenima kada ljudi lako odustaju od vjere u Boga, od vjere u ljude, od vjere u same sebe.
To se dešava jer se ne trude da poslušaju jevanđelske pozive na pokajanje i sagledavanje svojih grijehova te odricanja od istih i kretanja za Hristom.
NN: Vaskrsu je prethodio post. Koristimo li priliku da iz posta izađemo kao jači i bolji?
MALEŠ: Vrijeme koje je prethodilo prazniku Vaskrsa jeste veliki ili vaskršnji post. Veliki post je u stvari skup dva posta u jednom, a to je prvo četrdesetodnevni post koji završava na praznik Cveti, a nastavlja se na strasnu sedmicu koja se završava Vaskrsenjem Hristovim. Strasnu sedmicu nazivamo tako, jer staroslovenska riječ strast označava stradanje, u ovom slučaju to je stradanje Gospodnje.
Svaki post nam daje priliku da razmislimo o svojim djelima i mislima da se vratimo na pravu stranu ako smo zalutali, to jeste da se približimo Bogu.
I to je idealna prilika da ojačamo svoje duhovne snage kroz kontinuitet sjedinjenja sa Hristom kroz sveto pričešće.
NN: Kako izgleda Vaskrs u porodici sa šestoro djece? Vjerujem da je njihova radost prazniku neopisiva.
MALEŠ: Vaskrs u krugu osmočlane porodice je veoma zanimljiv i živ, kao i svaki drugi praznik koji obilježavamo zajedno. Imamo različite uzraste i samim tim i različite poglede na praznik. Mlađa djeca se raduju šarenim jajima, dok odrasli malo više razmišljaju i o dubljem smislu samog Vaskrsenja, radost donosi i sam završetak velikog posta koji je jedan poseban podvig.
Nažalost svjedoci smo vremena kada višečlane porodice gotovo pa nestaju.
Ljudi se jednostavno ne odlučuju za rađanje djece iz raznih izgovora opravdanih ili neopravdanih. Mi nismo tako razmišljali, jednostavno smo Božiji blagoslov prihvatili i uhvatili se ukoštac sa današnjim bremenom.
NN: Današnji ljudi su često otuđeni jedni od drugih, pa čak i unutar samih porodica. Može li i ima li crkva danas ulogu mosta među ljudima?
MALEŠ: Otuđenost ljudi dolazi od nedostatka ljubavi, vjere i nade. To su osnovne Hrišćanske vrline koje bi trebalo da gajimo i njegujemo i da težimo kroz njih postići savršenstvo. Crkva kao vječna institucija nudi ljudima kroz svete tajne zajedništvo sa svojim tvorcem. A to je osnovna vrlina koju treba da zadobijemo u ovozemaljskom životu, zajedništvo sa Bogom kroz sveto pričešće. Ništa bitnije ne možemo da doživimo na svetoj liturgiji od sjedinjenja sa samim Hristom, i samo tako možemo ući u carstvo Božije.
NN: Kakvu poruku biste uputili vjernicima, ali i svim ljudima povodom Vaskrsa?
MALEŠ: Ovom prilikom bih pozvao sve pravoslavne vjernike da svojim prisustvom u svetim hramovima što dostojanstvenije dočekaju svijetlo Vaskrsenje Gospodnje.
I da blagoslov, mir i ljubav vaskrsloga Hrista iz svetih hramova ponesu svojim kućama i svojim komšijama, prijateljima i neprijateljima.
Da ljubav Božija učini opet čudo i kroz vaskrsenje Hristovo vaskrsne i ljubav među ljudima. Svim hrišćanima želim čestitati ovaj veliki praznik radosnim hrišćanskim pozdravom: Hristos vaskrse! Zaista vaskrse!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.