Entiteti u BiH podjednako će biti pogođeni ekonomskom krizom i moraju koordinirati aktivnosti na ublažavanju njenih posljedica, kaže Marko Mantovaneli, šef Misije Svjetske banke u BiH.
Očekuje da bi ekonomski rast u BiH mogao biti oko 1,5 do 1,9 odsto, umjesto prošlogodišnjih 6,8 odsto, i upozorava da će kriza dovesti i do smanjenja prihoda za vlade.
NN: Kako će praktično u BiH izgledati posljedice globalne ekonomske krize?
MANTOVANELI: To su gubitak radnih mjesta, smanjene investiticija, što podrazumijeva manje novih radnih mjesta, industriji se period za plaćanje produžava na tri mjeseca, što uzrokuje probleme s likvidnošću. Ovo znači i manje prihoda za vlade, jer će biti snižena porezna osnovica.
NN: Da li institucije u BiH rade dovoljno da ublaže posljedice krize?
MANTOVANELI: Vidim da se neke mjere poduzimaju u oba entiteta i individualno one imaju smisla. Zabrinjava nas da li će te akcije biti dobro koordinirane. Treba što je moguće više koordinacije, ali to nismo vidjeli. Napravili smo prezentaciju za Fiskalno vijeće BiH i poslali poruku da BiH ima bolju situaciju nego drugi jer bankarski sektor nije pogođen. Ako ne bude koordinirane akcije, ovdje kriza može trajati duže nego u drugim zemljama.
NN: Jeste li u toj prezentaciji dali konkretne preporuke ili sugestije?
MANTOVANELI: Preporučili smo da se održi kredibilitet bankarskog sektora, da se podrži stvarna ekonomija i da veliki javni infrastrukturni projekti budu nastavljeni. To znači da treba razmisliti o projektima poput koridora 5c. Podrška realnoj ekonomiji je podrška malim i srednjim preduzećima i treća stvar je zaštita najugroženijih grupa ljudi. Ovdje taj novac ne dolazi do onih koji su najugroženiji i treba da bude bolje usmjeren.
NN: Kako Svjetska banka sada može pomoći BiH i da li se može govoriti o podjednakoj ugroženosti oba entiteta?
MANTOVANELI: Kriza će pogoditi oba entiteta podjednako. Fundamentalna razlika je da FBiH ima tešku fiskalnu situaciju i manje prostora za manevar, a djelimično i zbog socijalnih davanja. Svjetska banka može ponuditi uobičajeni angažman i tehničke savjete i možemo mobilizirati oko 280 miliona dolara u naredne dvije do tri godine uz 200 miliona dolara koji se već isplaćuju. Oblast u kojoj možemo intervenisati je infrastruktura, podrška malim i srednjim preduzećima.
NN: Treba li BiH aranžman s Međunarodnim monetarnim fondom?
MANTOVANELI: To treba da bude odluka BiH, ali moj savjet je da treba razgovarati s MMF-om da vidite šta oni nude i šta druge zemlje rade. U sadašnjim uvjetima ugovor s MMF-om šalje pozitivan signal stabilnosti ekonomije u srednjoročnom periodu. Pomogao bi investicije i mobiliziranje novca od međunarodnih finansijskih institucija. Srbija je sklopila taj sporazum, a Hrvatska još vodi debate.
NN: Ima li razgovora sa SB o kreditu za FBiH za pokrivanje manjka iz prošlogodišnjeg budžeta?
MANTOVANELI: Svjetska banka i MMF pružaju budžetsku podršku, ali pod određenim uslovima koje BiH još nije ispoštovala: zahtjev za podršku sa državnog nivoa, dogovor o makroekonomskom okviru u zemlji kao dokaz da je ona stabilna i zdrava. Dodjela budžetske podrške traži i da korisnik uspostavi mjere koje će spriječiti da se takav manjak ponovo pojavi. No, takav zahtjev nismo dobili.
NN: Kako komentarišete mogućnost zaduživanja kod komercijalnih banaka za izmirenje tog manjka?
MANTOVANELI: Ne bi bilo iznenađujuće da FBiH to uradi, pogotovo ako je manjak povezan s određenim pravnim obavezama ili ugovorima po kojima vas mogu tužiti. Treba da traže najbolje uvjete za taj kredit, ali najvažnije je da jasno bude utvrđeno šta su razlozi za taj manjak i da oni budu otklonjeni.
Novac od telekoma
NN: Da li Federacija BiH sada treba da proda telekom operatore?
MANTOVANELI: Ako će novac od privatizacije ići za tekuće troškove, plate i socijalna davanja, onda to ne treba da uradi.
No, ako imate ozbiljne planove za investicije koje stvaraju ekonomski rast, onda treba. Debatu treba voditi o tome kako koristiti novac i kako kontrolisati trošenje.