Mihajlo Marković, direktor Poljoprivrednog instituta RS, ocijenio je da je najveći značaj nagrada koju je ova ustanova dobila na Svjetskom salonu pronalazaka, istraživanja i novih tehnologija "Brussels Innova/Eureka" u Briselu, otvaranje mogućnosti za konkurisanje i povlačenja sredstava iz raznih evropskih fondova.
"Najveći značaj za Institut, kada je u pitanju ova nagrada, jeste što je to sve održano pod pokroviteljstvom 'EUREKA', a postoji veliki broj fondova do čijih se sredstava može doći upravo preko EUREK-e. Pored tih fondova, postoji još dosta drugih pretpristupnih fondova, prekograničnih projekata, zatim projekti za jugoistočnu Evropu koji će nam biti dostupni", istakao je Marković.
NN: Koji su to fondovi iz kojih bi Institut mogao da povlači sredstva?
MARKOVIĆ: Mi smo skoro podnijeli tri projekta prema češkoj vladi, od kojih je jedan iz oblasti stočarstva, jedan voćarstva i jedan za uljarice. Očekujemo da bi ovaj projekat iz oblasti stočarstva mogao da uđe u uži izbor za ova sredstva.
NN: U čemu se sastoji projekat u vezi sa stočarstvom?
MARKOVIĆ: Projekat je zasnovan na pašnjacima, kojih ima dosta kod nas, ali su zapušteni i obiluju nekvalitetnim travama. Mi bismo kroz popravku krmne baze popravili i mliječnost stočnog fonda jer je on osiromšen posljednjih godina čime i kvalitet stoke nije na zadovoljavajućem nivou.
NN: Kada se očekuju rezultati tog konkursa?
MARKOVIĆ: Mi očekujemo da bismo do kraja ove godine trebalo da imamo preliminarne rezultate, nakon kojih bismo mogli početi sa realizacijom projekta.
NN: Da li očekujete da će Institut dobiti ta sredstva?
MARKOVIĆ: Očekujem da ćemo dobiti ta sredstva ali isto tako očekujem da ćemo biti podržani i od Vlade RS, ako taj projekat prođe, jer ukoliko dobijemo ta sredstva od češke vlade i naša vlada bi trebalo da učestvuje u sufinansiranju.
NN: Koliko sredstava bi Institut dobio za taj projekat ukoliko bi prošao?
MARKOVIĆ: Bilo je predviđeno 600.000 dolara na trogodišnjem nivou, ali prema informacijama koje sam dobio od češkog ministarstva poljoprivrede, ta sredstva bi zbog ekonomske krize trebalo da budu smanjena za 20 odsto. Ukoliko i prođe taj projekat ne bi samo Institut bio partner češke vlade već još neke institucije kao što je na primjer Agencija za selekciju u stočarstvu RS i možda Veterinarski institut "Vaso Butozan", ali to još nije određeno i potvrđeno. Institut bi bio zadužen za implementaciju a u nekim slučajevima bismo morali da sarađujemo i s FBiH.
NN: Koje nagrade je Institut dobio na navedenom takmičenju?
MARKOVIĆ: Institut je dobio evropski orden za stvaralaštvo i medalju za naučnoistraživački rad. Time je znak Poljoprivrednog instituta postao zaštićen na evropskom nivou i niko ne može da ga zloupotrijebi i koristi.
NN: Da li je bilo zainteresovanih za saradnju sa Institutom nakon dobijanja nagrade u Briselu?
MARKOVIĆ: Kada sam se vratio iz Brisela, javili su se Italijani i Grci koji su zainteresovani za saradnju sa nama iz oblasti agroekologije i uopšte poljoprivrede, da na primjer Institut konkuriše za neke projekte zajedno sa njima. Upravo sada radimo na pripremi nekoliko takvih projekata, za čiju je pripremu potrebno bar tri mjeseca.
NN: Dokle se stiglo sa akreditacijom laboratorija u skladu sa ISO standardom 17025, koju provode švedske organizacije SIDA i Swedec?
MARKOVIĆ: Nadamo se da ćemo u narednoj godini daleko odmaći u tome, ali nisam siguran da će to biti završeno u toku 2010. godine. Mi imamo Zavod za agroekologiju i agrohemiju, koji ima laboratorije za kontrolu bezbjednosti hrane ili ostatke pesticida u hrani i u zemljištu, sa opremom koju nema nijedna institucija u BiH. Kada je u pitanju laboratorija za zaštitu bilja i sjemenarstvo, još nam treba podrška za nabavku opreme.
NN: Kakvi su rezultati dosadašnjih analiza rađenih u laboratorijama?
MARKOVIĆ: Od ukupno ispitanih analiza evo na primjer voća i povrća, oko pet odsto je bilo neispravno, odnosno pet odsto tih namirnica je imalo tragove pesticida. Najveći problem jeste što se resorno ministarstvo mora uključiti u čitav proces iz prostog razloga što se analize ne rade dovoljno jer su za običnog seljaka preskupe.