Miralem Galijašević, premijer Zeničko-dobojskog kantona (ZDK), kaže da za većinu protesta radnika na području tog kantona nije odgovorna Vlada, ali da svako obraćanje nezadovoljnih saslušaju i koliko mogu na njega odgovore.
S obzirom na to da je privreda ZDK najvećim dijelom teška industrija, istakao je Galijašević, recesija je među prvima pogodila privredu tog kantona, ali je on optimista i da će prvi izaći iz krize.
On je pohvalio mjere štednje koje su usvojene u Republici Srpskoj i koje su potkrijepljenje činjenicama.
"Mislim da Republika Srpska ima dobar program mjera iz domena privrede i ublažavanja krize i to iz razloga što ima konkretna sredstva, za razliku od Federacije BiH, gdje nema novca", kazao je Galijašević.
NN: Vlada ZDK, koju predvodite, prva je u Federaciji BiH usvojila Program mjera štednje. Koje je konkretno mjere moguće preduzeti?
GALIJAŠEVIĆ: Shvatajući ozbiljnost i težinu ekonomske situacije u kojoj se nalazi svjetska ekonomija, što će imati posljedice i na poslovanje u Zeničko-dobojskom kantonu, Vlada je prva od svih kantona u Federaciji BiH usvojila Program mjera štednje. Odlučni smo da provodimo restriktivnu politiku javne potrošnje sa čvrstim budžetskim ograničenjima, pojačamo kontrolu upotrebe budžetskih sredstava, uskladimo budžetsku potrošnju sa ostvaranjem prihoda. Osnovni cilj je zadržati likvidnost budžeta i ispuniti ustavne obaveze kantona. Moramo osigurati normalno funkcionisanje zdravstva, obrazovanja, policije i sudstva.
NN: Nakon Programa mjera štednje, ovih dana ZDK je dobio i Program mjera iz oblasti privrede za ublažavanje posljedica globalne ekonomske krize.
GALIJAŠEVIĆ: U izradi programa nastojali smo biti kompatibilni sa programima Vijeća ministara BiH i Vlade FBiH. Vlada ZDK definisala je mjere na koje možemo uticati kroz naš budžet. Mislim da Republika Srpska ima dobar program mjera iz domena privrede i ublažavanja krize i to iz razloga što ima konkretna sredstva, za razliku od FBiH, gdje nema novca. U RS postoje mjere koje su potkrijepljene činjenicama. Postoji Razvojna banka i konkretna dejstva. Mi smo nastojali da ostanemo u okviru naših mjera, ono što mi možemo iz budžeta uraditi putem kreditnogarancijskog fonda. Naše antirecesijske mjere se sastoje od 16 vrsta poticaja, subvencioniranja, regresiranja i kreditiranja. Drugi vid mjera je upravljanje prirodnim resursima, javnim dobrima i koncesijama, a treći restruktuiranje u privredi, privatizacija, kontrolne funkcije i promocija.
NN: Koje su to konkretne mjere podrške privredi?
GALIJAŠEVIĆ: Subvencioniranje administrativnih troškova kod izgradnje proizvodnih objekata sa ciljem intenziviranja investicionih ulaganja, zapošljavanja i razvoja, regresiranje kamata na investicijske kredite za proizvodne investicije sa ciljem smanjenja troškova kapitala i podrške investitorima u početnim fazama realizacije investicije. Upravnom odboru i direktoru Šumsko-privrednog društva ZDK već smo naložili smanjenje postojećih cijena drvnih sortimenata, čime se žele stimulisati drvoprerađivači kako bi povećali broj zaposlenih. Privrednicima smo na raspolaganje stavili sredstva kreditnogarancijskog fonda čija kamata trenutno iznosi 4,06 odsto i pozivamo sve privrednike da apliciraju za ova sredstva.
NN: Donijeli ste mjere, međutim mediji su puni slika o protestima radnika sa područja ovog kantona. Kako to komentarišete?
GALIJAŠEVIĆ: To je nažalost tačno. Na sve strane su problemi, ali samo se priča o problemima u ZDK. Vlada nije nadležna za slučajeve kao što su Preduzeće za prikupljanje sekundarnih sirovina iz Vareša, Robna kuća "Bosna" ili zenički "Komrad". Kantona tu nigdje nema, a svaka se priča veže za nas. Jesmo mi dio države komplikovanog ustrojstva i nas brine svaka takva pojava, ali ovo ne možemo rješavati. Svako obraćanje, fer i korektno, saslušamo i koliko možemo na njega odgovorimo. Robna kuća je prodana, zna se gdje je to završeno i kako, a tek se prije dva dana spomenuo vlasnik. Mislim da je korektno spomenuti onoga ko je napravio kriminal. Radnici iz Vareša 34 dana su ispred zgrade Vlade, a mi uopšte nismo nadležni da rješavamo to pitanje.
NN: Zašto nije postignut dogovor na pregovorima o prestanku agonije 12 metalaca iz Vareša?
GALIJAŠEVIĆ: Nisu to bili pregovori. Ne pristajem na pregovore jer ako pristanem, to bi značilo da sam se legitimisao kao odgovoran. Kanton nije odgovoran za ovaj slučaj. Ovi ljudi svoj novac traže od čovjeka koji ima privatnu firmu i on i Sud u Visokom su ti koji mogu riješiti problem. Više neću da vršim pritisak na Sud. Nisam to radio kada su u pitanju bile milionske tužbe budžetskih korisnika protiv kantona, pa neću ni sada. Predsjednik Suda mi je rekao: "Dajte premijeru, ohladite i vi i ministri!" Imamo takvih slučajeva hiljadu. Nije nam lako vidjeti te ljude kako ovdje žive u nehumanim uslovima. Meni oni ne smetaju, ali se neugodno osjećam. Ovdje piše, kriminalci, lopovi... Tražio sam od njih da se dogovorimo, neka idu kućama, polja da siju, vrijeme je obrađivanja zemljišta, daćemo im pomoć koja je veličine penzije koju nemaju, ali oni hoće pomoć i da ostanu ovdje pred zgradom. Traže garancije koje im mi ne možemo dati.
NN: Među saradnicima važite kao veliki optimista. Da li će optimizam biti i dalje prisutan?
GALIJAŠEVIĆ: S obzirom na to da je privreda ZDK najvećim dijelom bazna, teška industrija, recesija je među prvima pogodila privredu našeg kantona. Nadam se, međutim da će velike kompanije naći načina u prevazilaženju krize, u čemu im Vlada nudi svoju pomoć i vjerujemo da ćemo i prvi izaći iz krize.