Intervju

Miroslav Lazanski: Afera Prisluškivanje uzburkala duhove obavještajnih službi

Miroslav Lazanski: Afera Prisluškivanje uzburkala duhove obavještajnih službi
Miroslav Lazanski: Afera Prisluškivanje uzburkala duhove obavještajnih službi
Vesna Duka

Miroslav Lazanski, vojni komentator i analitičar iz Beograda, za sebe voli reći da je, u stvari, ono čega više nema - Jugosloven i jugonostalgičar.

Ovaj rođeni Karlovčanin, u Trebinju je završio gimnaziju, a nedavno se i vratio u grad svoje mladosti, gdje je proslavio 42 godine mature.

I danas, govori u intervjuu za "Nezavisne novine", budno prati zbivanja, ne samo u svijetu već i u Trebinju i RS. Ističe da je sa izuzetnom pažnjom pratio i dešavanja u vezi s aferom "Prisluškivanje", u kojoj su "Nezavisne novine" objelodanile da su SIPA i OBA uglavnom nelegalno prisluškivale telefonske razgovore oko 5.000 građana.

"Mislim da su Željko Kopanja i njegovi novinari napravili izuzetan urednički potez time što su objavili prisluškivane brojeve, jer niko nema pravo niti ovlaštenja da mimo zakona i mimo svih procedura prisluškuje građane BiH. Uostalom, 'Nezavisne', iako su sada pod određenim pritiskom, od koga svakako nema ništa, pokreću vrlo hrabre teme", kazao je Lazanski, ističući da je cijeli ovaj region, od Triglava do Vardara, područje sa mentalitetom balkanskog špijuna, gdje svako svakoga prisluškuje.

NN: Smatrate li da je prisluškivanje stanovnika zaista prisutno u tolikoj mjeri?

LAZANSKI: Verovatno da je to tako, jer se to ovde smatra normalnim. Ja znam da moje telefone prisluškuju već 35 godina, zbog čega preko telefona uvek razgovaram o seksu. Ono što mislim, ja i ne krijem i sve objavim u novinama, tako da nemaju velike potrebe da me prisluškuju.

NN: Kako komentarišete prisluškivanje u BiH?

LAZANSKI: Vidim da su se u BiH zbog vaših napisa uzburkali duhovi nekih obaveštajnih i kontraobaveštajnih službi, sve neke životinje - sipe, ose, pauci, hidre, ali se "Nezavisne" hrabro drže. Što se obaveštajnih službi tiče, vi ste ovde u BiH "izbušeni" od strane kontraobaveštajnih službi. Sve ove međunarodne organizacije, zajedno sa stranim vojnim kontingentima, nisu boravile ovde bez obaveštajne podrške. Dakle, Bosna je danas ono što je u Drugom svetskom ratu bila Kazablanka, gde se samo još ne zna ko je Hemfri Bogart, možda i sam Kopanja. Pa i kada dođete u baštu banjalučkog hotela "Bosna", tačno se zna gde su britanske, gde američke, gde ruske službe, gde su Srbijanci, gde Sarajlije, gde Hrvati, a tačno se mogu identifikovati čak i po odelima. I svi rade svoj posao, niko se ni na koga ne ljuti, a onda se svi ostrve na "Nezavisne". Ja vas podržavam, samo tako hrabro nastavite.

NN: Kao dobar poznavalac NATO prilika, smatrate li da bi BiH trebalo da uđe u tu alijansu?

LAZANSKI: To vam ja ne mogu preporučiti, jer je to odluka građana BiH. Ipak, mislim da je NATO, kao institucija, polako prevaziđen, zajedno sa procesom Partnerstva za mir. Što se tiče BiH, odnosno RS, mislim da je najbolje rešenje ono koje je predložio vaš predsednik Milorad Dodik - ako nas hoćete ovakve kakvi jesmo, sa dva entiteta i svim pravima RS, onda možemo da razmišljamo o tome, ali tek posle referenduma stanovništva Srpske. Ali, ako neko u Bosni ili u inostranstvu koristi taj izazov evroatlantskih integracija i koristi taj put ka EU i NATO-u da bi unificirao BiH, mislim da to nema logike i da to neće proći.

NN: Nedavno ste boravili u Libiji. Kakvo je stanje u toj zemlji?

LAZANSKI: Nije sporno da je Moamer Gadafi diktator, ali je, takođe, i činjenica da se napadi na ovu zemlju vrše pod plaštom pomoći libijskom narodu u borbi za demokratiju, što je najobičnija floskula. Radi se, naime, o bici za naftu i vodu, s obzirom da je Libija zemlja koja u svetu ima najbolju naftu i zemlja sa najboljom vodom u Africi, jer jedino tu možete piti vodu direktno iz česme. Osim toga, Libija ima najveće svetske rezerve prirodnih fosfata, koji su neophodni u proizvodnji zdrave hrane. Dakle, nije sporno da deo Libije ne voli Gadafija, ali ga plemena u zapadnoj i centralnoj Libiji vole i podržavaju, i pored tri meseca žestokog bombarodvanja. To je čisti građanski rat u kome se NATO, pod plaštom zaštite civila, stavlja na stranu jedne ratujuće strane i bombarduje druge.

NN: Kad smo kod bombardovanja, u javnosti kruži priča da su Srbijanci u vrijeme NATO bombardovanja 1999. presreli razgovor pilota koji je gađao zgradu RTS. Da li je to moguće?

LAZANSKI: Mislim da tada nismo imali tehnološke mogućnosti da presretnemo poruku s američkog bombardera B2, koji je direktno doleteo iz Amerike, gađao raketama RTS i vratio se, ali da takvu tehnologiju nemamo ni sada. Takođe je poznato da piloti ovih aviona ne komuniciraju ni sa kim. To su priče koje idu u pravcu da se zapravo iskonstruiše situacija u kojoj su za pogibiju tih naših 16 nesrećnih kolega više krivi naši domaći faktori nego NATO. Znam da je nekoliko dana pre ovog događaja avion poleteo da gađa istu zgradu, ali se vratio kada je dobio podatak da u zgradi ima stranih novinara. Sada se postavlja prosto, logično pitanje: Kako niko od stranih novinara nije upozorio domaće da ne budu u zgradi, jer su znali šta slijedi?!

NN: Bilo je govora da će Hrvatska i Srbija nastaviti da održavaju tenkove koje je Jugoslavija prije rata prodala Kuvajtu?!

LAZANSKI: Bojim se da od toga posla nema ništa, jer mi Kuvajtu dugujemo još od prije rata, kada smo uoči raspada Jugoslavije od njih uzeli naftu u vrednosti od 700 miliona dolara. Za to smo bili dužni isporučiti 215 tenkova M84, od čega smo isporučili samo 150. Kuvajćani bi, možda, na to održavanje i pristali kada bismo im isporučili ono što im dugujemo ili vratili novac, koji, kada se 65 pomnoži sa milion i 600.000 dolara, za koliko su prodavani tenkovi, iznosi blizu 100 miliona dolara, a te pare niko nema.

  

NN: Šta će biti sa bivšim trebinjskim načelnikom Božidarom Vučurevićem?  

LAZANSKI: To ne znam. Znam samo da, ako postoji Interpolova potjernica, onda je svaka država dužna da ga hapsi. Vidim da se sada, za divno čudo, država BiH zainteresovala da ga odbrani, što je fantastično, kao i to što su generala Ratka Mladića u haškom pritvoru prvi posetili predstavnici Ambasade BiH. U principu je svako nevin dok mu se ne dokaže krivica, a ja nisam bio ovde za vreme rata da bih komentarisao da li njegova odgovornost postoji ili ne. Činjenica je da su njega više puta ispitivali haški istražioci i da nisu pokrenuli proces, ali je činjenica da i naše bivše države imaju sistem procesuiranja nezavisan od Haga.

Najčitanije