Dogovor o formiranju Savjeta ministara BiH pokazao je da je moguće postići kompromis među političkim liderima, a na isti način treba nastaviti rad u 2012. godini, koja će biti puna izazova i teških pitanja, s naglaskom na ekonomskim rješenjima i priključenju evroatlantskim integracijama.
Kazao je ovo u intervjuu za "Nezavisne" Patrik Mun, ambasador SAD u BiH, te podsjetio da napredak ka EU i NATO-u znači bolje dane za BiH i njene građane.
"Očekujem da će lideri ostaviti po strani razlike i negativnu retoriku, koja vodi u podjele, a fokusirati se na rješenja. Uvijek će u ovoj zemlji postojati dva entiteta, ovo je decentralizovana državna struktura i nema prijetnji nekom drugom dijelu ove zemlje. Što politički lideri budu više radili na postizanju kompromisa, biće bolje i građanima ove zemlje", kazao je Mun.
NN: Kako komentarišete vijest da su skoro 15 mjeseci nakon izbora stranački lideri dogovorili formiranje izvršne vlast na nivou BiH?
MUN: Drago nam je što je stigla vijest o dogovoru za formiranje izvršne vlasti BiH jer je davno prošao rok za to. Savjet ministara, koji će biti formiran u narednim sedmicama, moći će sada da se bavi važnim pitanjima i za vlasti i ljude koji žive u ovoj zemlji. Lideri nisu finalizirali odluku o budžetu za 2012. godinu jer tvrde da im treba više vremena za to, ali se nadamo da će se odmah na početku rada baviti tim pitanjem i donijeti važne odluke za funkcionisanje vlasti. Takođe, na sastanku lidera donesene su važne odluke o zakonima neophodnim na putu ka EU. Pozitivni su koraci napravljeni u dogovoru o zakonima o popisu stanovništva i državnoj pomoći. Bitan je napredak i u vezi sa sprovođenjem presude u slučaju "Sejdić i Finci" i taj proces se nastavlja do marta 2012. godine. Razočarana sam da nije donesena odluka u vezi s vojnom imovinom, jer za ovo pitanje već postoji rješenje i tu su SAD imale ulogu u pronalasku rješenja. Nije bilo nijednog razloga da ova oduka ne bude donesena na posljednjem sastanku lidera. Nadamo se da će se oni brzo sastati da bi BiH mogla uskoro početi provedu Akcionog plana za članstvo u NATO-u (MAP). Takođe, kada bude donesena ta odluka, ona će biti model za rješavanje pitanja državne imovine, što je još jedan prioritet u 2012. godini. To bi bilo u interesu svima u zemlji jer državna imovina ne bi bila prepreka kod ispunjavanja plana "5+2", odnosno uslova i ciljeva PIC-a, ali bi olakšala ispunjavnje ekonomskih interesa države i rad opština gdje se ta imovina nalazi. Važno je da je šest lidera imalo ozbiljne razgovore na nekoliko sastanaka. Na kraju su došli do zajedničkih odluka i mogu im svima čestitati na njihovom radu, na ozbiljnosti koju su pokazali jer su na kraju postigli sporazum. Ovdje bih posebno izdvojio gospodina Sulejmana Tihića, koji je igrao važnu ulogu iza scene tokom čitavog procesa jer se zalagao da se ljudi sastanu i dogovore. Lideri sada ne treba da stanu nego to treba da bude početak procesa u radu na važnim pitanjima koja čekaju u 2012. godini. Iskreno, 2012. godina biće puna izazova i veoma važna za BiH, posebno što se tiče kretanju ka NATO-u i EU. Pitanja koja se tiču budžeta biće ključna za budućnost zemlje i zahtijevaće nove kompromise da bi se išlo naprijed i to je u intersu svih građana. Ekonomska pitanja su prioritet broj jedan, ovdje je stopa nezaposlenosti jako visoka, ljudi u BiH imaju problem da prehrane svoje porodice, da plate grijanje i prežive mjesec, a to politčki lideri treba da stave na prvo mjesto.
NN: Niste zadovoljni što neka pitanja nisu dogovorena, ali mislite li da će ubuduće biti lakše i da je dogovor o Savjetu ministara relaksirao prilično uzavrelu atmosferu u BiH?
MUN: Bilo je razočaravajuće što dogovor nije postignut prije, jer su građani čekali 15 mjeseci da dobiju izvršnu vlast. Ipak, važno je što su se lideri sastali, razgovarali u prijatnoj atmosferi i postigli kompromis. Međutim, postoji još izazovnih i bitnih pitanja, a formiranje vlasti je samo prvi korak. Nova vlast će morati da odgovori na ova pitanja što se tiču NATO-a, EU i ekonomije, a posebno budžeta. Finansiranje je krupno pitanje za sve nivoe vlasti u ovoj zemlji, i za RS, FBiH i državni nivo. Dalji dijalog i postizanje kompromisa treba da budu u prvom planu u 2012. godini kako bi se išlo naprijed.
NN: Očekujete li probleme s usvajanjem budžeta jer to pitanje najviše potencirate?
MUN: Ja sam nepokolebljivi optimista i očekujem da će biti postignut konsenzus o budžetu. Uz asistenciju Delegacije EU u BiH, ministri su bili vrlo blizu da postignu dogovor o budžetu za 2012. godinu. Očekujem da će novi saziv Savjeta ministara razgovarati o tome na početku svog rada i postići dogovor. Naravno, postoji još pitanja koja razdvajaju političke lidere i stranke po pitanju budžeta institucija BiH, ali vrlo su blizu rješenju i svi mogu mnogo toga dobiti kroz taj dogovor. Očekujem da će politički lideri usvajanje budžeta smatrati svojim prvim prioritetom za novu vlast i nadam se budžetu što prije u 2012. godini.
NN: Dok je čekan dogovor o vlasti moglo se čuti da je osnovni problem u tome što se sukobljavaju dva različita koncepta - postojeće uređenje na bazi zastupljenosti tri nacije i građanski koncept. Mislite li da je to osnovni problem?
MUN: BiH ima komlikovan politički sistem, jedan od komplikovanijih u svijetu. To donošenje odluka čini teškim i za to je ponekad potrebno mnogo vremena, ali ono što je potrebno je konsenzus među političkim liderima da se kreću ka integracijama u EU. Svi lideri u javnosti su rekli da su za kretanje ka evroatlantskim integracijama. No, meni se čini da politički lideri imaju i druge planove, koji su ih odvojili od fokusiranja na ova pitanja i prečesto je politička retorika bila prepreka rješenjima. Oni se zbog toga nisu fokusirali na rješenja do kojih su mogli doći kroz dijalog i konsenzus, kao što su na kraju i uradili. Oni treba da idu naprijed kroz razgovor i uvažavanje u interesu svih podjednako u ovoj zemlji. BiH će ući u EU kao suverena država, koja se sastoji od dva entiteta i oba entiteta moraju učestvovati u tom procesu. Iz EU su rekli da 70 odsto rada na ispunjavanju uslova leži na entitetima, ogroman je posao koji treba uraditi i tu treba dobra koordinacija da se zemlja kreće naprijed ka ovom cilju. Od svakog političkog lidera čuo sam da BiH treba da ide ka članstvu u EU kao suverena zemlja i to je jedina budućnost za ovu zemlju.
NN: Dakle, problem nije toliko u organizaciji zemlje koliko u međusobnom povjerenju? Možda nije primjereno poređenje, ali i Vi ste iz države koja je složena i gdje žive različite nacije pa to ne podrazumijava zastoje u donošenju odluka i političke turbulencije.
MUN: Dobro ste to primijetili, zaista je mnogo važno povjerenje u kompleksnim pitanjima koja zahtijevaju mnogo truda da se dođe do rješenja. SAD jesu kompleksna zemlja i ne možemo to direktno porediti s ovim kako ovdje stvari funkcionišu. U SAD imamo kompleksna pitanja, gdje se političari dijele na jednu i drugu stranu, ali oni dolaze do kompromisa jer shvataju da odluke donose u najboljem interesu zemlje i da su to prioriteti broj jedan. Kompromis mora biti postignut onako kako je najbolje za interes građana, koji su, na kraju, te ljude izabrali da odlučuju. Za BiH je, takođe, jako važno da ima političko rukovodstvo da povede zemlju ka zajedničkim ciljevima, a rekli su da je to članstvo u EU i NATO-u. Dobro bi bilo da se uključi i civilno društvo da pomogne u usmjeravanju ka ciljevima koji su u interesu građana. To je suština demokratije i takvo djelovanje pomoći će da političko rukovodstvo dobije informaciju šta građani žele i kojim putem zemlja da ide. Moraju se i građani aktivirati da političari shvate kako oni služe njima, a ne svojim partijama.
NN: Koliko je 16 godina nakon rata jaka uloga međunarodne zajednice u BiH?
MUN: Međunarodna zajednica u BiH odigrala je jedinstvenu ulogu. Prvo je okončala rat i pomogla da se uspostavi osnova za izgradnju multikulturnog društva. Međunarodna zajednica postavila je jedinstvenu zemlju sa dva entiteta i tri konstitutivna naroda, što je čvrsta osnova da ova zemlja ide naprijed. Uloga međunarodne zajednice u prošlosti je zasnivana na intervencijama i to je bilo u najboljoj namjeri i interesu ove zemlje u prvim godinama nakon rata da se očuva stabilnost. Međunarodna zajednica ovdje ne želi ostati zauvijek i očekuje od političkog rukovodstva BiH da preuzme veću odgovornost u upravljanju ovom zemljom. Već su počeli preuzimati tu odgovornost. Ukoliko BiH želi u potpunosti postati članicom EU, a i NATO-a, to se mora zasnivati na odlukama bh. političkog rukovodstva, a ne međunarodne zajednice. Mi smo ovdje da pomognemo i promoviramo napredak BiH na putu evroatlantskih integracija, ali to mora biti konačan cilj bh. rukovodstva. Uzmite primjer budžeta za 2012. godinu, EU je pomogla u ovom pitanju i inicirala sastanak ključnih ljudi entiteta i države. Dosta toga je postignuto i približeni su stavove. Istovremeno, međunarodna zajednica jasno je kazala da neće riješiti ovaj problem umjesto bh. lidera. Ako oni to ne riješe, to će imati direktne posljedice na oba entiteta i na državu. Jasno je rečeno da su ti loši rezultati nešto sa čim će se suočiti domaći političari, a ne međunarodna zajednica. Nije više odgovornost međunarodne zajednice da bude arbitar u rješavanju političkih pitanja, mi ćemo pomoći i podsticati rješenja, ali to moraju raditi ljudi iz BiH.
NN: Predstavnici međunarodne zajednice govore da se neće miješati, ali se umiješaju, prvenstveno OHR, odakle je stigla presudna odluka za formiranje vlasti FBiH u martu. Zar to nije deklarativna opredijeljenost za nemiješanje?
MUN: OHR je prvo pokušao promovirati donošenje političke odluke među strankama u FBiH, hrvatskim i bošnjačkim strankama. Međunarodna zajednica je željela da vidi federalnu vlast koju formira veliki broj stranaka i ja sam učestvovao u tim razgovorima. Svi smo bili jako razočarani kad su dva HDZ-a odustala od dogovara pa su stranke platforme formirale vlast same i pokazalo se da je ta vlada stabilna. Svrha svega bila je da OHR nije ovdje da donosi odluke. OHR je pomagao u tom procesu i žalosno je što tada nije bio postignut dogovor, a politički lideri su sami formirali vlast u FBiH.
NN: Koliko Vas lično zamaraju crne vijesti, loše prognoze i podjele svake vrste koje viđate u bh. medijima? Da li takve podjele vidite i kada bh. lideri sjede i razgovaraju s Vama?
MUN: Postoje ozbiljni izazovi koji stoje pred BiH, mnogi su politički, ali i ekonomski. Ono što znam iz razgovora s građanima je da su oni najviše zainteresovani za zapošljavanje i ekonomski prosperitet jer se teško živi. Ekonomija je oblast gdje politički lideri nisu uspjeli riješiti probleme i često su donosili odluke koje ne pomažu da se poboljšaju stvari u ekonomskoj sferi. Ako političari u narednoj godini ne urade ništa da se poboljša ekonomija, biće još teže. Mnogo ljudi u ovoj zemlji rade na tome da poboljšaju odnose među etničkim grupama. Problem je što postoji nepovezanost između političkih lidera i građana. Politički lideri ne čuju građane, a oni opet ne govore dovoljno glasno da bi ih političari čuli. Građani moraju da budu aktivniji, da pitaju lidere zašto im ne poboljšaju život, od problema lokalne zajednici do puta ka EU. Što se tiče političkih pitanja, najveće razočaranje bilo je 15 mjeseci bez dogovora o vlasti, cijela godina je prošla bez usvojenog budžeta na nivou BiH, a postoji i visok nivo duga i u FBiH i u RS. Sve su ovo obeshrabrujuće vijesti i jako ozbiljni problemi s kojima se političari moraju suočiti. Napredak je neophodan i za uslove EU i MAP-a, biće im potrebno mnogo rada i želje za kompromisom. Za Vladu SAD je najveći prioritet integracija BiH u EU i na to fokusiramo svu našu energiju. Naš cilj je izgradnja konsenzusa da zemlja što prije krene u EU.
NN: BiH je na kraju ove godine završila i svoje nestalno članstvo u Savjetu bezbjednosti UN-a. "Vruća" tema bio je zahtjev Palestine za članstvo u UN-u, o čemu BiH nema jedinstven stav. Koliko buduća odluka o Palestini može biti bitna za odnose BiH i SAD?
MUN: SAD čestita BiH za ulogu u SB UN-a, koju je imala ove dvije godine. Zaista je bila na visini zadatka i uradila je sjajan posao. Predstavljala je interese regije, a ne samo sebe, čestitamo i diplomatama i političarima koji su vodili taj dio posla. Neke odluke koje su donošene u BiH u vezi s ovim učešćem išle su sporije ali su učinile pozitivne stvari, od donošenja odluka u SB u vezi s Libijom do drugih važnih pitanja. BiH i SAD su jako dobro sarađivali u SB UN-a. Što se tiče Palestine, SAD su vrlo jasno rekle da državnost Palestine nije pitanje koje treba rješavati u SB UN-a već na Srednjem istoku, gdje treba da se fokusiraju na pregovore. Nije bilo konsenzusa u SB da se ide dalje s ovim palestinskim pitanjem. Što se tiče tog pitanja, ono je u vrhu prioriteta SAD i ostaćemo posvećini postizanju mirnog dogovora između Izraela i Palestine. Nadamo se da će nova godina donijeti i nove mogućnosti. Podržavamo proces pregovora Izraela i Palestine.
NN: Mislite li da je došlo vrijeme da visoki predstavnik više ne podnosi izvještaje u UN-u o stanju u BiH, državi koja je tako dobro radila u SB?
MUN: Visoki predstavnik je pozicija nastala iz Dejtonskog sporazuma. Imala je veliku ulogu u procesima u ovoj zemlji i doprinijela je političkoj stabilnosti i ekonomskom razvoju. Politički lideri treba da budu zahvalni visokim predstavnicima koji su u prošlosti donosili odluke. Niko ne želi da visoki predstavnik ovdje ostane zauvijek niti to odgovara građanima ove zemlje, jer to treba da rade politički lideri iz BiH. BiH se neće integrirati u EU na osnovu uloge međunarodne zajednice, već na osnovu političkih ličnosti iz BiH. Intervencija visokog predstavnika u BiH se značajno smanjila proteklih godina jer mi ne želimo vidjeti da on interveniše osim kada je od ključne važnosti. Sada je ključno pitanje budžet 2012. godine, ali jasan je stav da ni visoki predstavnik niti bilo ko drugi iz međunarodne zajednice neće intervenisati da se to desi, nego samo kada bude postignut konsenzus političara. Visoki predstavnik je još ovdje, ali neće biti zauvijek. Da je sad riješeno pitanje vojne imovine, a uskoro i državne imovine, bili bi stvoreni uslovi za gašanje OHR-a.
Moja porodica i ja uživamo u BiH
NN: Većina diplomata je otišla kući za Božić, a Vi ste u BiH. Znači li to da ste ovdje kao kod svoje kuće?
MUN: Moja porodica i ja ovdje se jako ugodno osjećamo i BiH je naš dom. Drago mi je što je moja porodica ovdje sa mnom i što uživa u BiH. Putujemo širom zemlje, moja supruga je aktivna na pitanjima promovisanja prava žena i radi s nekoliko nevladinih organizacija. Vrlo smo zadovoljni tim poslom i zadovoljni smo ako možemo pomoći građanima ove zemlja da stvore bolje uslove. Uživamo za praznike u BiH, malo smo bili na Jahorini, a uskoro idemo na Bjelašnicu. Ja imam jako malo slobodnog vremena, radim u Ambasadi i sa bh. političarima, ali mi je veliko zadovoljstvo kada sam s porodicom u bilo kojem dijelu BiH. Ja ne vidim nikakve razlike ni podjele kad putujem, osim da neko tvrdi da u jednom dijelu BiH prave bolji sir ili pivo. Moja porodica i ja nastojimo da naučimo što više o tradiciji ove zemlje. Posjetio sam sve važnije kulturne institucije u Sarajevu, Mostaru i Banjaluci. Uživamo ovdje i trudimo se da posjetimo svaki dio zemlje jer imate divnu prirodu, to je pravo blago. Mi volimo da se srećemo s raznim porodicima u BiH, nekada su to tužne priče, ali nadamo se da i mi možemo doprinijeti boljem životu ovdje.
Terorizam
NN: Godina koja je za nama ostaće, nažalost, upamćena po terorističkom napadu na Ambasadu SAD u Sarajevu. Da li borba protiv terorizma podrazumijeva samo rad policijskih agencija ili svih segmenata društva, od škola do vjerskih zajednica?
MUN: Terorizam je prijetnja koja ne poznaje granice. Nažalost, to danas postoji u svakoj zemlji svijeta, a za uspješno suočavanje s tim problemom potrebno je imati dobre i sposobne agencije za provedbu zakona i neophodna je saradnja i razmjena informacija s ovim agencijama. SAD sa svoje strane u mnogim zemljama širom svijeta sarađuju s bezbjednosnim i policijskim agencijama da bi im pomogle da postignu ove ciljeve. Vrlo je važno razmjenjivati informacije između SAD i zvaničnika BiH. Imamo programe gdje smo pružili nove kapacitete agencijama za provedbu zakona da bi one bile sposobne da se bave potencijalnim prijetnjama terorizma u cijeloj zemlji. Naivno je misliti da postoji i jedan dio ove zemlje gdje ne postoji teroristička prijetnja, jer terorizam postoji svuda. Jedan od najozbiljnijih terorističkih napada u SAD napravio je američki građanin, ne neko izvana. To se dogodilo u mom rodnom gradu Oklahoma Sitiju i može se desiti bilo gdje. Međutim, reći da terorizma ne postoji negdje je zaista fantazija. Razmjena informacija i saradnja širom zemlje je nešto što je od ključne važnosti. SAD su odlučne da rade sa svim tim agencijama, to nije stopostotna garancija, ali treba naporno raditi da bi im se suprotstavilo tamo gdje je to potrebno.