Vina iz BiH imaju izuzetan kvalitet i perspektivu, ocjenjuje Radovan Vukoje, predsjednik Grupacije vinara i vinogradara pri Spoljnotrgovinskoj komori BiH, te poručuje da će se novim pravilnicima Zakona o organizaciji tržišta vina u Bosni i Hercegovini, koji je usvojen u avgustu 2023, urediti i tržište vina.
Kada se usvoje ti pravilnici, čija izrada je u toku, kako ističe, znaće se odakle tačno potiče sirovina, odnosno grožđe.
Vukoje, koji je i lider Udruženja vinara, vinogradara i mediteranskih kultura Republike Srpske pri Privrednoj komori Republike Srpske, te predsjednik Vijeća vinske ceste Hercegovine i vlasnik Vinarije "Podrumi Vukoje 1982", naglašava da su vina sa etiketama iz BiH prisutna širom svijeta, te predstavljaju naše odlične ambasadore u brojnim zemljama.
NN: U čemu se ogleda značaj vinarstva u BiH?
VUKOJE: Da bismo imali vino koje možemo ponuditi kupcima i gostima, prvo moramo sačuvati vinograde i ljude koji ih obrađuju, odnosno lokalna znanja. Vinova loza se na ovim prostorima uzgaja vijekovima, a nekadašnji poljoprivredni kombinati sačuvali su dobre vinogradarske položaje, što je nama, koji smo u ovaj posao ušli iz porodičnih gazdinstava, omogućilo da podižemo moderne vinograde i razvijamo prepoznatljive vinarije. Kad gazdinstvo može da ostvari stabilan prihod od grožđa i vina, vinar ima od čega da obnovi nasad i razlog da ga ostavi sljedećoj generaciji kao posao od kojeg može da živi. Moja prva berba bila je 2000. godine. Po struci sam enolog i svake godine gledam šta možemo da uradimo bolje i uvijek krećem od vinograda. Položaj, stanje zemljišta i način na koji radimo s lozom određuju kakvo ćemo grožđe unijeti u podrum. U našim vinogradima imamo oko 200 ovaca koje nam pomažu da održavamo vinograd, a zemljište obrađujemo bez herbicida. Kad donosiš odluku o tome kako ćeš raditi u vinogradu, moraš da misliš i na to kakav će ti taj čokot biti za 10, 20 ili 30 godina. Dobar vinogradarski položaj ne možeš tek tako nadomjestiti kad postojeći prekriješ betonom. Zato je očuvanje poljoprivrednog zemljišta u Hercegovini za mene ključno sudbonosno pitanje koje direktno određuje budućnost porodičnih vinarija i sudbinu mjesta koja su svoj turistički razvoj naslonila na vinski, ali i sektor maslinarstva.

NN: Budući da ste predsjednik Grupacije vinara i vinogradara pri Spoljnotrgovinskoj komori BiH, da li je ova oblast dovoljno prepoznata u svim nivoima vlasti?
VUKOJE: Sigurno da se dosta radi na tome da i mi imamo što veću vidljivost i mislim da će se pravilnicima za sprovođenje Zakona o organizaciji tržišta vina u Bosni i Hercegovini, usvojenog u avgustu 2023. godine, urediti tržište vina i omogućiti da se tačno utvrdi porijeklo grožđa čim pravilnici, čija je izrada u toku, budu usvojeni. Dakle, odvojiće se proizvođači koji vino proizvode sa svojih parcela od onih koji rade uvoz vina i, da ne kažem, uvoz i grožđa. A novim zakonom će biti zabranjeno da se stavlja u promet vino napravljeno od uvezene sirovine. Mi u BiH imamo stvarno izuzetan kvalitet sirovine i vina pa samim tim i izuzetnu perspektivu jer imamo i dozvolu od Evropske unije za sadnju 10.000 hektara vinograda, a do sada je posađeno oko 4.000 ha, tako da imamo dosta prostora da širimo ovu granu. Treba naglasiti i da je veliki broj vina sa ovih prostora nagrađen na svjetskim poznatim sajmovima upravo zato što su se bavila prvenstveno kvalitetom, a ne kvantitetom. Država to sigurno može još pospješiti, može se dati veći podsticaj za sadnju vinograda. Konkretno, u Republici Srpskoj imamo dobre podsticaje za sekundarnu proizvodnju, ali, prema mom mišljenju, treba zakonski te podsticaje povećati. Hrvatska može poslužiti kao primjer jer nudi izdašnije podsticaje za obnovu vinograda.

NN: Na kojim tržištima su prisutna vina iz BiH?
VUKOJE: Prisutna su i na tržištu Evropske unije, ali i na tržištima Sjeverne Amerike, na tržištima Azije. Prodaju se širom svijeta, najbolji su ambasadori BiH jer kad vi uzmete jednu bocu vina, otvorite na bilo kojem kontinentu, vi osjetite i klimu, i tog čovjeka koji je radio na tom vinogradu, osjetite tu zemlju. Ako imamo vrhunska kvalitetna vina, onda se tu veže i gastronomija, kao i mnogi drugi proizvodi, te turistički postajemo jako interesantni. Enogastro dio je duboko vezan za turizam. Radeći na projektu Vinske ceste Hercegovine mogu da kažem da je možda i najbitniji i najinteresantniji dio za inostrane goste upravo enogastro priča - hrana i vina u jednom kompletu. Pritom, dobri smo i domaćini, možemo da ugostimo brojne turiste koji dođu. Evo, konkretno mi u Vinariji "Vukoje 1982" više od 50.000 ljudi ugostimo za godinu dana - oni prođu kroz naše objekte i degustiraju vina na našem vinskom putu. Tako i ostali proizvođači kojih ima u Hercegovini 23 na vinskoj cesti, ali imamo i u Krajini isto proizvođača koji su aktivni i imaju degustacione sale i primaju turiste, tako da imamo tu raznolikost, autohtone sorte, veliki broj kvalitetnih vina i to je nešto što nas odvaja sigurno. Mislim da, ukoliko se uloži u vinarstvo, svaka marka se vraća jer ljudi ne pričaju samo o vinima, nego pričaju o opštem doživljaju. Jer vina su najveća poveznica kompletno proizvodnje, pogotovo hrane, pošto vežu veliki broj privrednih subjekata koji su na tom putu do samih vinarija.

NN: Koliko mi imamo proizvođača vina?
VUKOJE: Registrovano je više od stotinu proizvođača vina, ali neki posluju kao društvo sa ograničenom odgovornošću, a neki kao samostalni preduzetnici. Mislim da se veliki broj onih koji posluju kao samostalni preduzetnici ne pojavljuje u punom kapacitetu na tržištu. Ima tu možda malo i crnog tržišta koje se treba regulisati i zato je bitan zakon o vinu kako bi vino kao akcizna roba bilo vidljivo. Moramo da shvatimo da vina koja nisu etiketirana, kao da se nisu ni proizvela. Ako nemaju ime i prezime čovjeka koji ih je radio, neće ih niko zapaziti. Zato je jako bitno da sredimo ovaj dio tržišta i da damo šansu svima da se kroz regularne uslove nadmeću u toj tržišnoj utakmici.
NN: Ima li prostora za sve u toj utakmici?
VUKOJE: Mislim da ima, jer je veliki uvoz vina. U našoj zemlji koliko se proda vina iz drugih država, samo da se taj dio popuni našim proizvođačima ne bismo mogli zadovoljiti 40 odsto sopstvene potrošnje.

NN: Ali, da li je naše vino prilagođeno opštem konzumu, jer zbog kvaliteta i cijena mu je vjerovatno viša?
VUKOJE: Ima dosta vina koja su u odnosu na kvalitet dosta dobro cjenovno pozicionirana. Najveća prednost nama u eksportu je jako dobra cijena. Za to smo u Evropi dobili priznanje više puta od različitih ocjenjivača. Ja sam sada na Beogradskom sajmu bio sa Džejmsom Saklingom, najpoznatijim svjetskim kritičarem, i on je bio oduševljen našim vinima. Na primjer, vino koje je iz naše srednje linije, vranac, ocijenjen je sa 95 poena. Znači, gotovo idealno vino. A cjenovni rang tog vina je oko 24 marke. Dakle, govorimo o vinu koje nije nedostupno, nego je jako dostupno, a opet je tako visoko ocijenjeno. Znači, imamo kvalitet, imamo dobru cijenu za evropsko i svjetsko tržište, ali ono što je bitno je da ovdje moramo da radimo na edukaciji tržišta i ovi sajmovi koji se dešavaju u našoj zemlji su nam jako bitni. Imali smo i jedan jako fin sajam u hotelu "Bosna" u Banjaluci, koji je okupio regionalne proizvođače. Svaka ta vinska priča je, u stvari, edukacija tržišta i tu svi mi vinari moramo da radimo. Nama je najbitnije da se mi, domaći vinari, pozicioniramo pravilno u svojoj zemlji jer svaka zemlja štiti domaće tržište i to je ono što mora kod nas da se uradi. Znači, i u tržnim centrima, i u restoranima, i u kafeima treba prvo da budu istaknuta domaća vina, pa onda vina koja dolaze iz uvoza. Tako je i u regiji i u čitavom svijetu.
NN: Da li su naši vinari izgubili bitku od proizvođača koji nam uvoze vino od tri-četiri marke po litru?
VUKOJE: Sigurno je da na našem tržištu ima i vina zadnjeg kvalitativnog razreda, koja se, primjera radi, uvoze po cijeni od jednog evra, a prodaju za sedam ili osam evra. Riječ je uglavnom o proizvodima masovne proizvodnje, u kojoj se na jednom čokotu dobija i do 20 kilograma grožđa, umjesto optimalnih kilogram i po do dva. Od takvog grožđa proizvodi se osnovna baza koja se potom hemijski dorađuje kako bi se prilagodila za slabije razvijena tržišta. Nasuprot tome, u BiH se proizvode kvalitetna vina, zbog čega domaće proizvođače treba podržati.
NN: Kakva je perspektiva vinarstva u BiH?
VUKOJE: Sigurno velika. I vinarstva, ali i maslinarstva, kojim se takođe bavim, jer su naše pozicije oslobođene od uticaja velike industrijalizacije. Nemamo velike industrijske proizvođače koji zagađuju tlo i rijeke. Imamo dosta čistu prirodu i možda upravo to treba da iskoristimo. Neke zemlje gube bitku. Kod nas čista industrija, čiji je dio i poljoprivreda, može da bude zamjenska priča za sve što se dešava u našoj zemlji - da se okrenemo proizvodnji vrhunskih vina, ali i hrane. Zašto ne reći da imamo idealne uslove za proizvodnju vrhunske hrane? Ta dva segmenta, vino i hrana, su jako povezana i mogu se zajedno plasirati. Imamo odlične sireve, suhomesnate proizvode… Možda se ne možemo takmičiti u visokim tehnologijama, ali u proizvodnji hrane, vina i drugih pića, poput rakija, sigurno možemo da napravimo rezultat.