Intervju

Rusiji treba militarizovana Srbija

Rusiji treba militarizovana Srbija
Foto: N.N. | Rusiji treba militarizovana Srbija

​Dr Orhan Dragaš stručnjak je za sigurnost i međunarodne odnose iz Beograda. Osnivač je i direktor Međunarodnog instituta za sigurnost sa sjedištem u Beogradu. Ekspert je Evropske komisije za migracije i unutrašnje poslove, autor je brojnih stručnih članaka, novinskih kolumni, kao i knjiga "Savremena obaveštajno-bezbednosna zajednica, utopija ili realnost" i "Dva lica globalizacije - istina i obmane". Član je "Chatham Housea", britanskog kraljevskog instituta za međunarodne poslove, kao i Instituta RUSI (Royal United Service Institute).

Dragaš kaže za "Oslobođenje" da od napada na Ukrajinu Rusija je samo ogolila svoju strategiju na Balkanu i neskriveno podstiče sukobe onde gdje su oni mogući.

Koliko su zemlje zapadnog Balkana na meti opasne ruske politike i koliko taj uticaj raste od napada te zemlje na Ukrajinu?

DRAGAŠ: Niko na Balkanu nije pošteđen opasnog ruskog uticaja, čak ni naši susedi koji su ušli u NATO - Crna Gora i Severna Makedonija. Već decenijama Rusija ima jasnu strategiju na Balkanu, a ona je da se region što duže održi izvan zapadnih integracija, da ostane čardak ni na nebu ni na zemlji.

Samo na takvom Balkanu, punom korupcije, bez demokratskih institucija i uz stalnu opasnost od sukoba, Rusija vidi svoju šansu. Nažalost, u velikoj meri uspela je u tome. Od napada na Ukrajinu Rusija je samo ogolila svoju strategiju na Balkanu i neskriveno podstiče sukobe onde gde su oni mogući. Kao vazduh joj je potreban novi sukob na Balkanu, jer u Ukrajini trpi poraze, njena ekonomija je na kolenima i traži izlaz u proizvodnji novog sukoba bilo gde, a Balkan je za to vrlo pogodan.

Aleksandar Vučić demantovao je prisustvo ruske jedinice Wagner u Srbiji. Ipak, plakati su osvanuli na ulicama Beograda, a RT Balkan je objavio oglas za prijem u ovu grupu. Čemu oglas na srpskom ako plaćenika u toj grupi nema, kao ni njihovih predstavnika u Srbiji?

DRAGAŠ: Taj slučaj je vrlo ilustrativan, kao deo šire i kontinuirane hibridne operacije koju Rusija sprovodi protiv Srbije. Cilj je da se iskoristi plodno tlo, koje već postoji, a to su široko raširene simpatije prema Rusiji, i da se ode korak dalje, da se javnost u Srbiji militarizuje. Ta militarizacija ne mora da znači odlazak Srba da ratuju u Ukrajini, sasvim je dovoljno da ih se pobudi da budu militantni prema nekom u svom okruženju - Albancima, Bošnjacima, Hrvatima na primer. Rusiji trebaju militarizovana Srbija i ratnički narativ, jer ako se to ostvari, onda ostaje još samo korak do rata. Wagner je najozloglašenija plaćenička formacija na svetu, ona sada za Ukrajinu regrutuje osuđene masovne ubice, pedofile i silovatelje, a ruski državni medijski kolhoz RT objavljuje njihov poziv za regrutaciju kao dobru ponudu za zaposlenje. Ovde je reč o teškom krivičnom delu vrbovanja "pasa rata" i nadam se da neće sve da se završi sa uklanjanjem tog sramnog teksta sa portala.

Jeste li imali priliku razgovarati sa Rusima i Ukrajincima koji su spas od ratnog vihora pronašli u Srbiji? Šta Vam kažu, čemu se nadaju?

DRAGAŠ: Često razgovaram i sa jednima i sa drugima, čak i sa prijateljima koji su ostali u Rusiji iako se žestoko protive agresiji njihove zemlje na Ukrajinu. Oni su očajni, čak ne toliko što su ostali bez posla ili što ne mogu da putuju, koliko osećaju moralnu sramotu koju njihova generacija neće moći da spere sa sebe. Oni nemaju nikakva očekivanja osim da se rat što pre završi, ali ni posle toga ne vide nikakvu budućnost ni za sebe ni za Rusiju ako Putinov režim uspe da se održi. Čak i oni su u ogromnoj manjini, bojim se da je gotovo cela populacija Rusije zdušno iza ovog osvajačkog pohoda. Neki su u tome glasni, a veliki broj ćuti i prihvata sve što radi njihovo državno rukovodstvo. Oni se neće pobuniti, u Rusiji nikada nije bilo autentičnog bunta protiv represije i autokratije, pa neće ni sada. Zato će svi i snositi posledice nerazumnih odluka njihovog lidera, kojem se dive.

Koliko bi rješenje kosovskog pitanja doprinijelo tome da se cijeli Balkan okrene zapadnim vrijednostima i mislite li da je to izvjesno?

DRAGAŠ: Kada se kaže - rešenje, onda mislim na dogovor iza kojeg neće ostati repovi, neki zametak novog sukoba za 10, 20 ili 50 godina. Dosadašnja rešenja nisu bila takva, ali sva su već isprobana, tako da je jedino preostao kompromis u kojem će obe strane da budu nezadovoljne. Izgleda mi da se ide u tom pravcu i to je zaista jedini način da se zatvori težak istorijski period i da se krene dalje. Kosovo je najslabija tačka regiona, jer ima najveći potencijal da preraste u sukob. Sporazumom će to biti otklonjeno, a to znači da Srbi i Albanci već sledećeg dana treba da se okrenu pravom poslu, a to je uređenje njihovih prostora i društava po evropskim kriterijumima. Za ceo region će to biti dobitak, jer će najveće otvoreno pitanje ostati iza nas.

Koji će put Srbija izabrati, veoma je važna tema za čitavu BiH, tim prije što entitet RS politički istrajava na usklađivanju ciljeva vanjske politike BiH sa Srbijom. No, BiH već godinama šalje plan reformi u sjedište NATO-a, rukovodeći ljudi Alijanse su česti gosti Sarajeva. Imamo li osnova da se nadamo prijemu?

DRAGAŠ: BiH ne može da očekuje prijem u NATO sve dok je u Banjaluci garnitura koju vodi Dodik. On nije mnogo skrivao ni ranije, ali od ruske agresije na Ukrajinu potpuno otvoreno nastupa kao ispostava direktnog uticaja Moskve na Balkanu, tako da mi je nepojmljivo da bude bilo kakvog napretka prema NATO-u sa Dodikom i njegovom politikom. To ne znači da BiH treba da odustane od ambicija za članstvo u NATO, jer to je redovan put i prema članstvu u Evropskoj uniji. Ali, uveren sam da dok god traje ruska agresija na Ukrajinu i tim povodom jak uticaj Moskve na lidere Republike Srpske, da je pomeranje BiH prema NATO-u isključeno.

Da li je Ruska Federacija, na početku agresije na Ukrajinu, potcijenila u prvom redu EU, u smislu energetske zavisnosti, na koju je računala zbog gasa?

DRAGAŠ: U pravu ste, to je bilo prilično šokantno za Moskvu, pa čak i za neke Evropljane. Putin je godinama uporno radio i ulagao u nejedinstvo Evrope i NATO-a, potkupljivao političare i ljude iz biznisa, vodio destruktivne operacije i izgledalo je da u tome ima dosta uspeha.

Međutim, i EU i NATO su pokazali iznenađujuće jako jedinstvo od početka agresije na Ukrajinu. To je bio odgovor koji Putin nije očekivao. Naročito na polju izvoza energenata, jer to je bila kičma njegovog uticaja na Evropu, a što su mu omogućavale neke od najuticajnijih država, pre svega Nemačka. Još više je iznenađujuća brzina kojom se Evropa isključuje od ruskog snabdevanja. Čak je i Nemačka krajem godine došla na nulu kada je reč o uvozu ruskog gasa, pre nje to su uradile mnoge evropske zemlje. Evropljani su pokazali da Putin ne može da ih ucenjuje, platiće skuplje, ali neće više da finansiraju njegove agresivne ratove. Rusija je trajno izgubila najveće energetsko tržište i to neće nikada moći da nadoknadi.

(Objavljivanje ovog teksta je dijelom finansirano grantom Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije