U okviru banjalučkog Kliničkog centra ne postoji nijedna organizaciona jedinica u kojoj u posljednje vrijeme nije napravljen značajan iskorak kada je u pitanju poboljšanje pružanja usluga i njege pacijenata, tvrdi Mirko Stanetić, generalni direktor banjalučkog Kliničkog centra.
"Ti iskoraci su, zavisno od jedinice, napravljeni negdje manje, negdje više, ali globalno gledano pacijent u KC-u danas dobija najkvalitetniju moguću uslugu, uz punu informaciju o svojoj bolesti i jednu tijesnu saradnju doktora i pacijenta", poručuje Stanetić.
Istakao je da je mnogo urađeno na pružanju zdravstvenih usluga najvitalnije ugroženim pacijentima, koji su zbog težine bolesti ranije skoro svakodnevno morali biti upućivani u druge ustanove.
Stanetić poručuje da se danas u Kliničkom centru mogu liječiti pacijenti koji boluju i od najtežih bolesti.
"Uvođenjem Centra za radioterapiju oboljeli od malignih bolesti danas mogu dobiti sve usluge u našem Kliničkom centru. Naša Neurološka klinika je napravila ogromne iskorake formiranjem Centra za moždani udar, gdje se savremenim metodama razbijanja krvnih ugrušaka rješava moždani udar u veoma kratkom periodu. Takođe, imamo i Kabinet za dijagnostiku multipla skleroze, gdje radimo analizu tečnosti iz kičmene moždine, a koji je potpuno jedinstven na našim prostorima", kaže Stanetić.
Dodaje da je banjalučki KC danas mjesto koje ulijeva sve veće povjerenje, te da je sve veći broj pacijenata koji žele da se liječe u toj zdravstvenoj ustanovi.
NN: Koje usluge danas Klinički centar pruža pacijentima, a zbog kojih su ranije morali biti upućivani na liječenje u druge ustanove?
STANETIĆ: Danas banjalučki Klinički centar pruža usluge kompletne interventne kardiologije. Nema nijedan segment iz interventne kardiologije kojim nije ovladao. To su usluge koje su ranije apsolutno zahtijevale da pacijenti budu upućivani u druge ustanove. Osim interventne kardiologije, tu je i takozvana dijagnostička kardiologija, koja je danas vrhunski opremljena. Ima edukovano osoblje i radi najkvalitetnije pretrage koje zahtijevaju naši bolesnici u smislu ranog otkrivanja nekih srčanih poremećaja. Sve to KC ranije nije imao. Kada je u pitanju dijagnostika laboratorijske analize, prije nekoliko godina u KC-u je rađeno 40 ili 50 biohemijskih laboratorijskih analiza. Danas radimo 960 različitih analiza, gdje bi naglasio visoko kvalitetne biohemijske pretrage. Naši pacijenti koji imaju transplantirane organe ranije su bili prinuđeni da idu u druge ustanove radi biohemije. Sada tu kompletnu biohemiju dobijaju ovdje. Kada je u pitanju oftalmologija, povećanjem broja operativnih mjesta sa jedne sale na tri, uz kvalitetno snabdijevanje, ne postoji nijedan segment koji sada zahtijeva liječenje očnih bolesti u nekim drugim ustanovama, izuzev rane detekcije zamućenja sočiva kod novorođenčadi, za šta je još u toku edukacija našeg kadra. Kada je u pitanju neurohirurgija, dolaskom doktora Milorada Vilendečića i nabavkom vrhunske neurohirurške opreme, omogućeno je da bude urađena kvalitetna fiksacija glave i da najdublji tumori i aneurizmi budu rađeni u našem KC-u, zbog čega su ranije gotovo svakodnevno pacijetni upućivani u druge ustanove. Kada su u pitanju opšta i abdominalna hirurgija, na čelu tih timova danas su najkvalitetniji hirurzi. Dokaz za to je i stručni sastanak koji treba da bude održan otprilike u prvoj polovini decembra, gdje dolaze najpoznatija hirurška imena u Banjaluku. Kada su u pitanju pulmologija, endokrinologija, nuklearna medicina, nema nijednog segmenta gdje nije urađen značajan iskorak u smislu kvalitetnog zbrinjavanja pacijenata. Teško je pobrojati šta je sve urađeno po pitanju uvođenja novina i poboljšanja usluga našim pacijentima. Prvenstveno smo se bazirali na poboljšanje liječenja onih bolesti zbog kojih smo imali najveći odliv pacijenata u druge zdravstvene ustanove.
NN: Ima li, ipak, nešto što banjalučki KC trenutno ne može ponuditi pacijentima?
STANETIĆ: Ima. Jedan od segmenata koji nam nedostaje je vantjelesna oplodnja. Amniocenteza kao ginekološka metoda i analiza plodove vode je uvedena i to sada radimo u našem KC-u, međutim, sljedeći logičan korak je vantjelesna oplodnja. Da bi vantjelesna oplodnja, čiji projekat košta oko 800.000 KM, zaživjela u našem KC-u, potrebna nam je edukacija i jedan dio opreme. Takođe, potrebno je da i jedan dio zakonske regulative uskladimo u potpunosti, jer danas nema savremene ginekologije bez vantjelesne oplodnje. Našem KC-u još nedostaje vrhunska plastična hirurgija. Nažalost, naša estetska hirurgija je dosta skromna, zbog čega se pacijenti uglavnom odlučuju da ove usluge rade u drugim zdravstvenim ustanovama. Nedostaje nam i kardiohirurgija. Kada je u pitanju radiologija, stvorene su sve pretpostavke za interventnu radiologiju, znači za stavljanje stentova u krupne krvne sudove, pogotovo krvne sudove glave. Međutim, taj dio je dosta skromno krenuo, prvenstveno zbog poteškoća finansijske prirode, jer su ti stentovi izuzetno skupi. Mi radimo sa kolegama iz Ljubljane, ali to nije zaživjelo da bi postalo rutina. U hirurškim granama nedostaje do kraja rješavanje svih aneurizmi torakalne i abdominalne aorte, kao i rješavanje aneurizama u centralnom nervnom sistemu, zbog čega su bolesnici još prinuđeni da na liječenje idu u druge centre. Međutim, moram reći da je svaki od ovih pobrojanih segmenata načet. Da bi bila uvedena određena procedura, pored tehnike koja treba da bude kupljena, nama je ključni problem kadar. Da bi taj kadar ovladao, on mora da prođe određeni trening i iskustvo. Ne smije se dozvoliti da, recimo, nekog pacijenta operiše neurohirurg bez iskustva. Međutim, ono što je danas bitno za naš KC je da su sve usvojene procedure ušle u rutinu i da naši pacijenti u tom polju dobijaju najbolju moguću uslugu. Ključna stvar u svemu tome je što sve više ulijevamo povjerenje stanovništvu. Sve je veći broj pacijanta koji žele da se liječe na našem KC-u. To nam je i dodatna obaveza, jer vraćanjem povjerenja pacijenata u KC, moramo voditi računa da to povjerenje koje smo stekli ničim ne narušimo ili da ga dovedemo u pitanje.
NN: Kakva je danas opremljenost klinika koje djeluju u okviru KC-a?
STANETIĆ: Može se reći da je opremljenost klinika danas izuzetno kvalitetna. Krenuli smo od najteže kategorije, tako da smo prvo opremili intenzivne njege sa najkvalitetnijom aparaturom. Sam podatak da su, recimo, na dječjoj intenzivnoj njezi za neonatuse, inkubatori doskora bili stari po 20 godina, ili da su u čitavom KC-u postojala samo tri ultrazvuka ili osam računara, govori o tome kakva je situacija bila. Danas je ta slika potpuna drugačija. Izuzetno dobro smo opremljeni ultrazvučnim aparatima, radiološkim aparatima za dijagnostiku. Možda i najkvalitetniji segment KC-a trenutno je laboratorijska dijagnostika, kao i patohistološka dijagnostika koja danas predstavlja najkvalitetnije opremljenu patologiju u BiH, a siguran sam i šire.
NN: Odnedavno je, u okviru Kliničkog centra, počeo s radom savremeni Centar za radioterapiju, na čije otvaranje je čekano godinama. Šta to znači za pacijente oboljele od malignih bolesti?
STANETIĆ: Uvođenjem ovog centra oboljeli od malignih bolesti danas mogu dobiti sve usluge u našem Kliničkom centru. Naime, kada se pacijentu postavi dijagnoza i kada se vidi kolika je proširenost bolesti, mora se donijeti odluka o najkvalitetnijem liječenju. Liječenje malignih bolesti nikada nije jednostavno. Ono podrazumijeva sinergiju između hirurškog, onkološkog i radioterapijskog liječenja. Nekada je hirurgija dominantna, pa se nastavlja sa onkologijom, nekada je dominantna onkologija, a nekada radioterapija. Znači, svaki pacijent sada, prvi put u istoriji Kliničkog centra, može dobiti od svih ovih varijanti najkvalitetniju varijantu po njega. Jednostavno, današnji stav u medicini je da ne mogu svi bolesnici biti liječiti istim pravilima ili aršinima, nego da treba da budu liječeni tako da za svakog bolesnika individualno bude određena terapija. Nekima je, zavisno od tipa, lokalizacije, vrste tumora, potrebna radioterapija, nekima je potrebna isključivo hirurgija, a nekima je potrebno sve to zajedno. To sada omogućava Centar za radioterapiju, jer mi sada imamo i hirurgiju i onkologiju i radioterapiju. Sada stalna komunikacija između ta tri segmenta omogućava da se naši pacijenti liječe ispravno. Veoma bitna činjenica je i ta što, otvaranjem ovog centra, danas pacijetni ne moraju čekati na zračenje. Ranije, kada smo pacijente morali upućivati u druge centre, bili su prinuđeni da, zbog ogromnih gužvi, na zračenje nekada čekaju i po šest mjeseci.
NN: U okviru banjalučkog KC-a, od prije nekoliko mjeseci, radite i transplantaciju bubrega. Da li u narednom periodu možemo očekivati da krenete i sa transplantacijom drugih organa?
STANETIĆ: Transplantacija bubrega je početak transplantacijske medicine, koja je kod nas tek odnedavno zaživjela. U saradnji sa kolegama sa VMA, u našem Kliničkom centru su urađene dvije transplantacije bubrega, a sljedeća, treća transplantacija bi trebalo da bude urađena početkom decembra. Obje urađene transplantacije su prošle u najboljem redu i pacijenti se danas dobro osjećaju. Prema Zakonu o transplantacijskoj medicini, koji je propisala RS, a usvojila Narodna skupština, u narednom periodu planiramo da se prihvatimo dijela posla koji tim zakonom pripada KC-u, a to je transplantacija drugih organa, prvenstveno sa kadavera, znači sa osoba koje su upale u stanje moždane smrti.
NN: Dokle se stiglo sa rekonstrukcijom Kliničkog centra?
STANETIĆ: Poznato je da je rekonstrukcija Kliničkog centra priča koja traje od 1978. godine, kada su i useljeni objekti. Od te godine do 2008. postojali su razni pokušaji oko rekonstrukcije, koji nisu dali nikakav rezultat. U maju 2008. godine Vlada RS je dala mandat Kliničkom centru da zajedno sa Fondom za zdravstvenu zaštitu RS i Ministarstvom zdravlja i socijalne zaštite RS krene u rekonstrukciju, a za početnu investiciju odobreno je 20 milona KM. Od tog vremena do danas su urađeni radovi na osposobljavanju vodovoda, kanalizacije, električne energije, rješavanju imovinsko-pravnih odnosa. Zatim smo ugradili liftove, formirali i opremili ginekološke ambulante, uredili dio hirurškog prostora i sada polako završavamo Zavod za radiologiju. Znači, od tih početnih 20 miliona KM, sve što je očekivano urađeno je. Uporedo s ovim poslovima smo dobili građevinske dozvole, uradili reviziju projekata, tako da sada imamo sve spremno za veliku investiciju. Prema našim saznanjima Evropska investiciona banka, prema kojoj je naša Vlada aplicirala za sredstva, dala je zeleno svjetlo, i mislim da je taj sporazum već u Vladi. Onog trenutka kada Vlada odobri taj sporazum, Klinički centar je spreman da ide u rekonstrukciju svih ostalih sadržaja, što u konačnom znači preseljenje svih klinika iz centra grada na Paprikovac. Rekonstrukcija je krenula u pravom smjeru i mislim da je više ništa ne može zaustaviti.
NN: Da li banjalučki KC, kao najveća zdravstvena ustanova u RS, ima dovoljno stručnog kadra? Koliko se pažnje pridaje edukaciji?
STANETIĆ: Prije dvije godine imali smo 270 doktora. Danas u KC-u radi 441 doktor. Međutim, broj doktora u KC-u nije toliko bitan, koliko je bitno šta oni rade. Moram reći da smo kao zdravstvena ustanova uložili ogroman napor, tako da danas imamo 95 ljudi na specijalizacijama širom Evrope. Takođe, naše dvije doktorice su na specijalizaciji u Americi. Jednostavno, shvatili smo da ćemo samo proizvodeći kadar moći da stignemo onaj zaostatak kada nismo bili dovoljno snažni, nismo imali dovoljno novca, ili dovoljno volje da šaljemo ljude na edukaciju. Naš prvenstveni cilj je kontinuirana proizvodnja što kvalitetnijeg kadra. Takođe smo, unutar našeg Kliničkog centra, uveli procese kontinuirane medicinske edukacije, gdje svaki zaposleni prolazi testiranje. Doktori su prinuđeni da se stalno edukuju.
NN: Da li su ljekari i drugi medicinski radnici koje rade u KC-u adekvatno plaćeni za posao koji obavljaju?
STANETIĆ: Teško je odgovoriti na to pitanje. Ako doktor radi svoj posao besprijekorno, ako prati savremena dostignuća i unapređuje zdravstvo, takav ljekar nije adekvatno plaćen. S druge strane, ako neki ljekar vrlo malo doprinosi, ako ima veoma mali broj pacijenata ili nema njihovo povjerenje, onda je takav ljekar i previše plaćen. I među nama ljekarima nisu svi jednako osposobljeni, nisu svi jednako motivisani i nemaju svi jednak radni učinak. Zbog toga želimo, a i stalno predlažemo zakonodavcu, da ne mogu više svi biti jednako plaćeni. Logično je da oni doktori koji više vrijede i doprinose, treba da budu i više plaćeni. Tvrdim da danas u KC-u sigurno ima jedna grupa ljekara koja se izdvaja iznad ostalih i koji zavređuju evropske plate. Mislim da bi, generalno gledajući, zdravstveni radnici, pogotovo ljekari i medicinske sestre koje danonoćno borave uz pacijenta, u principu trebalo da imaju veće plate. Međutim, mora se imati i na umu da je RS trenutno prostor koji ima siromašnu privredu. Mi iz nje ne možemo iscijediti više zdravstvenog dinara nego što jeste, zbog čega su i plate takve kakve jesu.
NN: Kakva je saradnja banjalučkog Kliničkog centra sa drugim centrima u BiH, ali i u regionu ?
STANETIĆ: Saradnja je izuzetna. Međutim, moram priznati da je ispočetka bilo malo poteškoća u toj saradnji, odnosno bili smo dosta zatvoreni, sami sebi dovoljni. Danas je saradnja sa svim bolnicama u BiH na vrlo zavidnom nivou. Što se tiče Federacije, imamo izuzetno dobru saradnju sa KC-om u Tuzli, KC-om u Sarajevu, bolnicama u Mostaru... Naša saradnja je jednostavno neminovna samim tim i što se jedan dio pacijenata miješa. Nelogično bi, na primjer, bilo voziti vitalno ugroženog pacijenta iz istočnog dijela Sarajeva u Banjaluku, a bolnica "Koševo" mu je blizu. Postoje ugovori među kliničkim centrima i kolege u Federaciji BiH vrlo profesionalno reaguju, kao i što mi u RS prihvatamo njihove osiguranike. Što se tiče ostalih ustanova van BiH, tijesno sarađujemo sa Kliničkim centrom u Beogradu, gdje i najveći broj naših ljekara ide na edukacije, ali i sa VMA, kao i sa sva tri instituta iz Sremske Kamenice. Takođe, u kontaktu smo i sa bolnicom "Dubrava" u Zagrebu sa kojom sarađujemo na polju neurohirurgije. Sa Kliničkim centrom u Ljubljani sarađujemo na polju interventne radiologije, dok sa Slovengradecom sarađujemo vezano za interventnu i laparaskopsku urologiju. Postoji saradnja i sa drugim ustanovama u naučnom smislu. Naime, prvi put u istoriji Kliničkog centra, njegovi radnici su postali mentori za studente koji završavaju studije na Medicinskom univerzitetu u Beču. Znači, otvara se ta Pandorina kutija i banjalučki KC nije više izolovano ostrvo na svijetu. Svaka zdravstvena ustanova koja nema širom otvorena vrata za ući i izaći nije zdravstvena ustanova.
NN: Kakvi su planovi Kliničkog centra u narednom periodu?
STANETIĆ: Završavamo planove za poslovnu 2011. godinu. I uvijek su ti planovi ambiciozni. Želimo da budemo respektativna i respektabilna ustanova koja ulijeva povjerenje prvenstveno pacijentima, ali i kolegama i onima koji se oslanjaju na nas. Želja nam je da budemo prepoznatljivi u svijetu medicine, da izlazimo sa što kvalitetnijim kadrom i što kvalitetnijim naučnoistraživačkim i stručnim radovima, jer se po tome zdravstvena ustanova mjeri.