Svoje sam političke ambicije ostvario. Predsjednik sam stranke, bio sam član Predsjedništva BiH, preživio sam zdravstvene probleme. Želim da radim za dobro BiH, kaže Sulejman Tihić, predsjednik SDA i zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda parlamenta BiH.
Ističe da stranka čiji je predsjednik smatra da se problemi mogu rješavati dogovorom i politikom malih koraka, ali stalnim napredovanjem.
Nada se da će 2009. godina u političkom smislu biti godina izlaska iz krize.
NN: "Nezavisne novine" izabrale su Vas za ličnost godine. Po čemu ćete osobno pamtiti ovu godinu koju ste evidentno obilježili?
TIHIĆ: Godina na izmaku za mene je lično bila teška. Pogotovo je bilo teško u prvoj polovini jer je to period povezan s mojom bolesti. Drugi dio je bio zaista naporan, počevši od predizborne kampanje i inicijativa koje su pokrenute. U mom životu ovo je bila važna godina. Hvala Bogu, zadravstveni problemi su iza mene, a ostvaren je i dobar izborni rezultat, što mi daje kredibilitet da mogu voditi politiku koja je u biti vraćanje na politiku iz 2006. godine, koja je rezultirala aprilskim paketom ustavnih amandmana, ali i izbornim porazom.
NN: Bojite li se da bi sadašnja politika ponovo mogla rezultirati izbornim porazom?
TIHIĆ: Ne bojim se. Svoje sam političke ambicije ostvario. Predsjednik sam stranke, bio sam član Predsjedništva BiH, preživio sam zdravstvene probleme. Želim da radim za dobro BiH.
NN: Šta očekujete od naredne godine?
TIHIĆ: U ekonomskom i socijalnom smislu bit će teža godina, ali se nadam da će u političkom smislu to biti godina izlaska iz krize.
NN: Hoće li amandmani na Ustav BiH biti usvojeni do sredine naredne godine, kako je to najavljeno?
TIHIĆ: Ukoliko se svi potrudimo to je realna pretpostavka. Mi smo željeli da uključimo što više ljudi. Proces će biti vođen u parlamentu, postojat će određene grupe u kojima će biti poslanici i eksperti i time će svi osjetiti složenost tog problema. Možda je naša greška bila u aprilskom paketu što smo sami razgovarali, svađali se, nalazili rješenja, a drugi su posmatrali sa strane često ne shvatajući složenost tog problema. Sada će svi imati priliku da sudjeluju u tome. I oni koji su za Prud i oni koju su protiv Pruda. Svi će imati priliku da pokušaju doći do boljih rješenja i da shvate da su rješenja moguća ako se svi dogovore. Nije dovoljno da se dogovorite sami sa sobom, kako to rade neke stranke. To u BiH nije moguće.
NN: Može li predstojeći proces ustavnih promjena rezultirati boljim rješenjima nego odbačeni aprilski paket?
TIHIĆ: Mislim da će rješenja u nekim dijelovima biti kao u aprilskom paketu, negdje manje, a negdje više nego aprilski paket. Veoma bitan je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s EU za izradu nadležnosti države. Po njemu će se moći jasno definisati koje to nadležnosti trebaju državi u isključivoj i podijeljenoj nadležnosti. Veoma dobro je što ćemo napraviti cijelu skalu nadležnosti odnosno definisati šta su nadležnosti države, središnjeg i lokalnog nivoa vlasti. Tako ćemo jednom za svagda riješiti problem nadležnosti.
NN: Govoreći o teritorijalnoj organizaciji države kazali ste da SDA nikad neće podržati troentitetsko uređenje. Kako bi mogao biti uređen središnji nivo vlasti ako to neće biti postojeća dva ili najavljivana tri entiteta?
TIHIĆ: Dvoentitetsko uređenje postoji i može se mijenjati jedino uz saglasnost svih. Troentitetsko se može ustrojiti također samo uz saglasnost svih. Mi ćemo razgovarati o teritorijalnoj organizaciji, a dokle ćemo dospjeti zavisi od političke volje. Imamo niz pitanja o kojima treba razgovarati - od Brčkog, glavnog grada, entiteta, kantona... Nije dobro da o tome putem medija polemišemo. Veoma je dobro da postoji spremnost da se o tome razgovara. Kao što rekoh, koliko ćemo napraviti zavisi od političke volje za postizanjem konsenzusa.
NN: Je li već bilo određenih ustupaka među predsjednicima SDA, SNSD-a i HDZ BiH kada govorimo o teritorijalnoj organizaciji države? Pominje se obećanje o opstanku RS, pa zamjeni Brčkog za osam odsto teritorija RS?
TIHIĆ: Ništa od toga nije istina. Ljudi koji ne rade ništa i nisu spremni za dogovore izmišljaju takve stvari i plasiraju ih u javnost putem svojih medija. Nije uopće razgovarano o teritorijalnoj organizaciji.
NN: Stranke potpisnice prudskog sporazuma imaju osiguranih 22 glasa, što je dovoljno za obične zakone. Za izmjenu Ustava potrebno ih je 28. Imate li ideju kako ćete osigurati potrebnu većinu za izmjene Ustava?
TIHIĆ: Računamo da bi u određenim fazama trebalo da se uključi opozicija. To je projekat koji se ne tiče samo vladajuće garniture nego svih. Ako osiguramo tih 28 glasova onda ćemo ići u izmjenu Ustava. Treba postaviti pitanje šta je alternativa. Je li to postojeće rješenja s nefunkcionalnom i izuzetno skupom administracijom? Govori se o idealnim rješenjima. Šta je to idelano rješenje za Stranku za BiH, a šta za SNSD? Svako ima svoje idealno rješenje. Ne postoje idealna nego samo realna rješenja.
NN: Računate li uopće na glasove Stranke za BiH?
TIHIĆ: Ako budu ovako tvrdoglavi i ne budu se željeli uključivati u proces onda vjerovatno neće glasati. Ali, imaju i druge stranke. Može se i bez njih osigurati većina.
NN: Kako namjeravate realizirati rekonstrukciju Vlade FBiH?
TIHIĆ: Smatramo da treba obaviti rekonstrukciju, jer vidimo da je stanje u sektorima finansija, energije, boračke i socijalne zaštite jako loše. U narednu godinu ulazimo s dubiozama čiji se kraj ne vidi. Logično je da postoji subjektivna odgovornost ljudi na čelu tih sektora. Stranka za BiH i HDZ 1990 smatraju da Vlada dobro radi i da ništa ne treba mijenjati. Stoga je na njima dalja odgovornost.
NN: Da li bi državna vlast bolje funkcionirala s tri umjesto sa šest stranaka u koaliciji?
TIHIĆ: Sigurno je da bi lakše i jednostavnije sve funkcioniralo. Ali tri stranke, odnosno SDA, SNSD i HDZ BiH, nemaju kvalitetnu parlamentarnu većinu. Imamo 19, potrebno nam je najmanje 22, a optimalno bi bilo 25 glasova u državnom parlamentu.
NN: Nedavno ste iznijeli novi pristup SDA politici. Kazali ste da Bošnjaci treba da napuste filozofiju žrtve i preuzmu odgovornost.
TIHIĆ: To je stvar koja sazrijeva vremenom i radnim odnosno životnim iskustvom. Na tom sam se fonu nalazio 2006. godine, kada smo radili aprilski paket. Uslijedila je predizborna kampanja, izborni poraz, te bolest i brojne operacije. Sada sam zdrav i imam izborni legitimitet, stoga sam se vratio na tu politiku. Uvjeren sam da ako želimo ići naprijed, rješavati nagomilane probleme, govoriti o budućnosti, mi političari treba da prestanemo pričati o agresiji, zločinima, uopće prošlosti koja nas dijeli. Imamo sudove u Hagu, BiH, Srbiji i Hrvatskoj koji rade svoj posao. Prošlost treba da izučavaju historičari. Daleko je važnija presuda Haškog tribunala Krstiću koja govori o genocidu, nego polemike Tihića i Dodika o tome. Ako mi počnemo pričati o prošlosti, posvađamo se, a problemi ostaju neriješeni. Mislim da je ta tema u bošnjačkoj politici bila najizraženija. U drugim politikama je bila prisutna, ali ne toliko kao u bošnjačkoj jer su Bošnjaci, nažalost, bili najveće žrtve minulog rata. Smatram da zbog žrtava i njihovih porodica treba da govorimo o sadašnjosti i gledamo u budućnost radeći sve da se ovo zlo nikad ne ponovi. Kratkoročno gledajući - doživjeti razne napade, nerazumijevanja, optužbe, ali dugoročno to je dobro. Gledam da je to dobro za BiH i sve njene narode.
NN: Kako komentirate navode da je ovakav stav SDA izdaja i uvreda za Bošnjake?
TIHIĆ: To govore demagozi, neradnici, ljudi koji misle da je Sarajevo cijela BiH. BiH je ono što se misli i radi u Sarajevu, Tuzli, Banjaluci, Mostaru, Bihaću... BiH je ono što misle Bošnjaci, Srbi, Hrvati. Mi moramo graditi društvo jedinstva različitosti, nastojati da naše različitosti budu naše bogatstvo, a ne izvor sukoba. Svjestan sam da neki drugi ne znaju tako funkcionisati jer ne znaju raditi i kroz svoju su političku karijeru naučili da probleme koje ne znaju riješiti kandiduju OHR-u. Mi ćemo naravno imati podršku OHR-a, SAD, EU i ukupne međunarodne zajednice. To je korisno i važno za BiH, ali oni će nama pomagati, a neće raditi za nas.
NN: Najsnažniji napadi na Vas dolaze iz Stranke za BiH. Radi li se tu samo o političkoj borbi ili se iza toga krije nešto više?
TIHIĆ: Postoje konceptualne razlike kako rješavati određene probleme u BiH. SDA smatra da se problemi mogu rješavati dogovorom i politikom malih koraka, ali stalnim napredovanjem. Stranka za BiH zagovara politiku velikih koraka, politiku 100 posto, politiku sve ili ništa, a svjedoci samo da nakon dvije godine od njihovog sve ili ništa imamo jedno veliko ništa. Ali, naša politika nije stvar Sulejmana Tihića. Imali smo, primjerice, puno jedinstvo stranke o izboru strateških partnera u elektroenergetskom sektoru. Složili smo se da je to nezakonit postupak, jer je nemoguće da se prirodno bogatstvo rasproda jednom odlukom koja je donesena prije nego što su sve ostale predradnje urađene. Nismo imali energetski bilans, program gradnje hidrocentrala, upisivanja u prostorni plan, program šta BiH može uraditi sama, a šta treba dati strateškim partnerima. To je toliko nakaradno i netransparentno da nikako nije moglo biti podržano. U tome sam se zamjerio i njihovim novinarima, koji su podržavali i bili dio grupe strateških partnera. Oni ne napadaju mene samo zbog toga, nego zbog svega drugog. Sigurno je da im je SDA pokvarila računicu.
NN: Je li SDA uistinu jedinstvena stranka kako to stalno nastojite prikazati?
TIHIĆ: Po najvažnijim pitanjima mi smo jedinstveni. O zajedničkoj izjavi iz Pruda, zaokretu u politici svi smo jedinstveni. Među nama nekad postoje razlike o metodama, kadrovskim pitanjima. Mi smo demokratska, a ne stranka jednog lica. Ne moraju svi misliti kao predsjednik, kako je to uvriježeno još od Josipa Broza Tita. Šta ima veze ako zamjenik ili neki od potpredsjednika ponekad drugačije misli? Govorim o jedinstvu koje se postiže u stranačkim tijelima. Ponekad su pojedinci dobijali prostor u medijima iako su njihovi prijedlozi dobijali po nekoliko glasova, a moji apsolutnu većinu, a to je druga stvar.
NN: Na proljeće će SDA ponovo birati rukovodstvo. Hoćete li se kandidirati za predsjednika i hoće li Vam Bakir Izetbegović biti najveći konkurent?
TIHIĆ: Našim statutom je precizirano da se niko sam ne može kandidirati. To mogu učiniti kantonalni i regionalni odbori ili određeni broj delegata. Ako dobijem jaku kandidaturu od većeg broja kantonalnih ili regionalnih organizacija prihvatit ću je. Ko će mi biti konkurenti? Ne znam, ali znam da će neko sigurno biti, jer naš statut podrazumijeva da za svaku funkciju mora biti više kandidata od raspoloživih mjesta. Dobro je da to bude i Bakir Izetbegović.
NN: Zašto?
TIHIĆ: Ne treba predsjednika da biramo pro forme. Treba da budu jaki kandidati i da delegati izaberu onoga za koga misle da će bolje voditi stranku.
NN: Odmaknimo se sad malo od aktuelne političke situacije i porazgovarajmo o drugim temama. Koliko ste često u Šamcu, gradu iz kojeg ste protjerani?
TIHIĆ: U prosjeku, svaki drugi vikend. Tamo sam obnovio kuću. Najljepše se osjećam u Šamcu. Volim svoj grad, volim njegove dvije rijeke, Bosnu i Savu, a tamo su i moji prijatelji. Moj stariji sin se vratio u Šamac. Moje unuke žive tamo. Volim često otići u Šamac, a pogotovo ljeti provodim mnogo vremena u mom gradu.
NN: Zašto ste javnost držali daleko od Vas u vrijeme kada ste bili teško bolesni?
TIHIĆ: Rijetko sam u javnosti o tome govorio. Moju su bolest neki drugi više koristili za obračune. Svaki čovjek se može razboljeti. Nosio sam se s tim i istovremeno radio. Niti jedna druga stranka nije imala aktivnosti kao SDA, a imao sam pet operacija, kemoterapiju i zračenje.
NN: Vi ste bivši logoraš, a udruženja logoraša Vas nikada ne uzimaju u zaštitu iako ste stalno meta napada, koji se često ne odnose samo na Sulejmana Tihića kao predsjednika SDA. Nije li to malo apsurdno?
TIHIĆ: Pojedinci često zloupotrebljavaju ratne žrtve i stradanja. Nisam tražio da me neko štiti i mogu se sam braniti. Nažalost, i sama udruženja imaju svoje probleme. Onda oni koji im navodno pomažu za uzvrat traže neke usluge.
NN: Kako uspijevate kao bivši logoraš ne nositi gorčinu ili mržnju u sebi?
TIHIĆ: U prvom redu, želim da se to nikome nikada više ne desi. Bio sam u pet logora. U Bosanskom Šamcu sam bio sudija, advokat, tužilac i onda sam dospio u logor. Zatvore nas devet u prostoriju metar i dvadeset sa metar i osamdest. Na jednoj klupi sjediš i spavaš. To traje sedam-osam dana uz stalna premlaćivanja, torture, odvođenja na strijeljanje... U svim tim problemima je uvijek bilo ljudi koji su pomagali. Tamo su bili Srbi koji su pomagali, ali i oni koji su tukli. Nikada ne mogu izjednačiti jedan narod sa zločinima. Biti ogorčen, nezadovoljan i mrziti bilo bi strašno opterećenje za mene. Ne bih mogao s tim živjeti. Onima koji su mi sve to radili sam oprostio, ali nisam zaboravio. Stoga radim sve da se to nikad ne ponovi.