Svaki čovjek će jednom morati napustiti ovaj materijalni svijet i sve što bude stekao od materijalnih stvari neće moći ponijeti sa sobom.
Neki ljudi misle da će moći umaknuti i samoj smrti, što je besmisleno. Prije ili kasnije čovjek će se morati suočiti s tom surovom stvarnošću, ali za vjernika Uskrs je nada da se ovaj život ne završava u ništavilu. Ovo za "Nezavisne" kaže mladi svećenik fra Tomislav Svetinović, upravitelj župe Sana u Sanskom Mostu te ističe vrijednost i blagodeti ovog, za kršćane, najvećeg praznika.
NN: Bliži nam se Uskrs, najveći i najznačajniji praznik u kršćanskoj tradiciji. Ovaj praznik je veličanstven i poseban, jer je njime smrt poražena, a život je pobijedio. Koje poruke nosi ovogodišnji Uskrs i šta on znači vjernicima katoličke vjeroispovijesti?
SVETINOVIĆ: Uskrs je uistinu najznačajniji blagdan i svetkovina za svakog kršćanina, ali trebamo znati da je Uskrs samo nagrada za ono što je Uskrsu prethodilo. To mi vjernici često zanemarujemo. Upamtimo dobro Uskrsa nema bez muke i smrti. Jer da bi se uskrsnulo potrebno je najprije umrijeti. Upravo je Isus to svojim primjerom pokazao i potvrdio. Kad se to promatra u prenesenom značenju i svaki od nas treba "umrijeti" grijehu, a uskrsnuti na novi, bolji i čestitiji život. To je smisao Uskrsa. Svjedoci smo vremena u kojem živimo. Umjesto da svijet živi u miru i blagostanju, unatoč svim mogućim današnjim dostignućima tehnike i tehnologije mi se ponašamo kao da nismo svi ljudi, i po Božju, svi braća i sestre. Stoga univerzalna poruka Uskrsa bi bila riječi samog Isusa koje je uputio svojim prestrašenim apostolima. Mir vama! – Mir svima nama!
NN: Svijet u kojem živimo je uglavnom sazdan na principima materijalističke filozofije i sve je manje duhovnosti u njemu. Kakvu poruku u takvom svijetu donosi Uskrs? Jesu li ljudi današnjice pod snažnim uticajem postmodernizma spremni slušati i prihvatiti poruku o vječnom životu ili radije biraju ostati zarobljeni u materijalizmu?
SVETINOVIĆ: Da na žalost to je tako, ali tako ne treba biti. A čovjek je taj koji će nešto prihvatiti ili odbaciti. Ne može se zanijekati čovjekova potreba za materijalnim jer i to materijalno može biti blagostanje, ali zasigurno to ne bi smjelo ugušiti ono duhovno. Uskrs je upravo negacija prolaznoga. Svaki čovjek će jednom morati napustiti ovaj materijalni svijet. I sve što bude stekao na ovome svijetu od materijalnih stvari morat će ostaviti nekom drugom. Na žalost velika većina ljudi na ovoj planeti ne razmišlja tako. Neki čak misle da će moći umaknuti i samoj smrti, što je naravno, besmisleno.
Prije ili kasnije čovjek će se morati suočiti s tom surovom stvarnošću, ali za vjernika Uskrs je nada da se ovaj život ne završava u ništavilu. Bilo bi bolje za svakog čovjeka da ima takvu svijest, ali na žalost to nije tako.
NN: Uskrs je praznik koji se proslavlja u porodici. Koliko je ovaj praznik značajan za porodicu, kao osnovnu jedinku društva? Kakvi su narodni običaji i vjerovanja povezani sa Uskrsom?
SVETINOVIĆ: Uskrs kao i Božić je obiteljski blagdan. Možda nije u onolikoj mjeri koliko Božić, ali u svakom smislu i Uskrs se proslavlja u krugu obiteljskog doma. To najbolje potvrđuje lijepa tradicija blagovanja blagoslovljenog jela na Uskrsno jutro. To jelo su vjernici nosili u crkve na blagoslov na Veliku subotu, da bi ga onda u krugu svojih obitelji mogli blagovati na Uskrs. Kao što su apostoli i prvi učenici na Uskrsno jutro bili okupljeni oko Isusa tako se očekuje i od današnjih kršćana da svoje obiteljsko zajedništvo grade s Isusom. Jer samo će na taj način lakše nadići sve izazove i kušnje u svojim životima te ostati vjerni svome krsnom savezu s Bogom.
NN: Kako danas Uskrs dočekuju vjernici na području Banjalučke biskupije koja je u proteklim godinama doživjela i pretrpjela mnogobrojna iskušenja?
SVETINOVIĆ: Suvišno je govoriti i ponavljati već dobro poznatu frazu da je vjernika katolika u Banjolučkoj biskupiji ostao tek neznatan broj. Ali ova biskupija nije umrla. Ona i danas živi u onim vjernicima koji su sa svojim obiteljima u svojim domovima. Osobito u vrijeme blagdana broj se privremeno malo poveća zbog onih koji su na duže ili kraće vrijeme ili su trajno napustili svoje domove ali navrate kod rodbine i prijatelja u mjesta i župe gdje su nekad živjeli. Koliko god da je vrijeme iza nas bilo teško, za svakoga ponaosob, život teče dalje i ne može se zaustaviti.
NN: Kako danas ocjenjujete odnose s Vašim kolegama, predstavnicima drugih konfesionalnih zajednica koje bitišu na ovim prostorima. Postoji li saradnja i komunikacija među vama i kako je ocjenjujete?
SVETINOVIĆ: Odgovorno mogu tvrditi da postoji. Ako nećemo mi vjerski službenici raditi na izgrađivanju "mostova" među narodima koji žive u ovoj našoj prelijepoj i jedinoj domovini Bosni i Hercegovini, tko će? Naravno poštivajući svoga komšiju ili susjeda drugog i drugačijeg sa svim svojim različitostima koje nas oplemenjuju i čine posebnima. I prije 30 godina dok je na ovim prostorima bjesnio rat, ljudi su vjerovali u bolje sutra. A na nama je danas, da onu vjeru koju su imali ljudi prije nas pretvorimo u djelo. I to nije nemoguće. Samo trebamo biti otvorena srca i duha prema bratu i sestri čovjeku, osobito onom koji je u potrebi. Trebamo svi dati svoj dio sebe i ova prelijepa zemlja sa svojim ljudima će ponovno uskrsnuti.
NN: I za kraj ovoga razgovora, koja je Vaša uskrsna poruka Katolicima, ali i svim ljudima dobre volje, osobito u Bosni i Hercegovini?
SVETINOVIĆ: Sestro i brate bilo koje vjere da si, ne okreći se unatrag nego gledajmo u budućnost, koja može biti vedra i sretna za svakog stanovnika ove zemlje. Mi ono što se dogodilo ne možemo promijeniti, to je povijest, ali na budućnost i te kako možemo utjecati. Na to nas obvezuje i sam Uskrsli koji je na uskrsno jutro rekao svojim prestrašenim učenicima: Mir vama! Ne bojte se! Neka ove riječi odjeknu i danas u srcima svih žitelja ove zemlje kako bismo svi danas radili za bolje sutra. Neka je sretan i blagoslovljen Uskrs svim vjernicima pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.