Medijska slika u BiH vrlo je šarolika. Ne može se dati konkretna ocjena, ali činjenica je da ima medija u kojima radi ko šta hoće. "Biti objektivan" počinje da zvuči kao fraza. To je zato što je neki izgovaraju samo kada treba, ali kada treba biti objektivan zatvaraju oči, kaže Vanja Furtula, urednica i voditeljka emisije "Intervju" na Radio-televiziji Republike Srpske. Ovogodišnja dobitnica nagrade "Nikola Guzijan 2010", koju dodjeljuju "Nezavisne novine", veoma je počašćena priznanjem koje joj je dodijeljeno, ali tvrdi da bi, i da se to nije desilo, nastavila raditi s istim žarom i na isti način jer voli posao kojim se bavi.
"Dobiti nagradu 'Nikola Guzijan', koju su 'Nezavisne novine' ustanovile za doprinos istraživačkom novinarstvu i promociji profesionalnih standarda, velika je čast i veoma sam ponosna. Ovo je veliko priznanje i nagrada mojoj kući, RT RS, koja je uvijek njegovala profesionalne standarde", istakla je Furtula.
NN: Ovogodišnja ste dobitnica novinarske nagrade "Nikola Guzijan". Jeste li očekivali takvo priznanje i šta ono za Vas predstavlja?
FURTULA: Svako od nas ko se bavi novinarstvom, budimo iskreni, priželjkuje javno priznanje za svoj trud. Ova nagrada mi je izuzetno važna i draga, jer nakon 15 godina bavljenja novinarstvom, kada se javno kaže da to nije bilo nezapaženo, onda je to velika stvar. Dobiti nagradu "Nikola Guzijan", koju su "Nezavisne novine" ustanovile za doprinos istraživačkom novinarstvu i promociji profesionalnih standarda, velika je čast i veoma sam ponosna. Ovo je veliko priznanje i nagrada mojoj kući, RT RS, koja je uvijek njegovala profesionalne stanarde. RT RS ulaže u svoje ljude, da bi imali uslove za što bolji i profesionalniji rad. Veliki je to tim i kada je riječ o broju ljudi i o podršci koju dajemo jedni drugima. Konačno, novinarstvo, naročito televizijsko, je timski rad. Ništa nije moguće uraditi sam i iza svakog projekta stoji veliki broj ljudi. Mogu obećati da ćemo nastaviti raditi kao i do sada, u skladu s vrhunskim standardima profesionalizma biti u funkciji javnosti. Ovo je prilika da zahvalim čitaocima "Nezavisnih novina", "Nezavisnim novinama", slušaocima i gledaocima RT RS.
NN: Šta mislite šta je to što Vas je izdvojilo od brojnih kolega i presudilo da baš Vi postanete ovogodišnji vlasnik nagrade "Nikola Guzijan"?
FURTULA: Smatram da ima mnogo dobrih kolega novinara, ali moramo biti realni i reći da ima i onih koji se samo bave poslom koji se zove novinarstvo. To kažem zato što mi se ne dopada kada ponekad vidim i prepoznam da je neko uradio priču samo zato što mu je to obaveza. Tvrdim da se ovaj posao ne može raditi u pravom smislu te riječi, ako ne voliš ovaj poziv. Ono na šta sam ja ponosna jeste činjenica da se sva predam onome što u tom trenutku radim, ostavim sve, eventualne probleme, iza sebe i radim. To je iskreno i to ljudi prepoznaju. Volim biti iskrena prvo prema sebi, a onda i prema drugima. Najviše držim do samog čovjeka. Drugo, što mislim da je važno, jeste da novinar mora ostaviti lični pečat onome što radi. Ja sam novinar već 14 godina i moram reći da mi gledaoci, koji su najmjerodavniji da ocijene ono što radi televizijski novinar, često znaju reći da imam integritet, da imam stil i način rada koji im se dopada i slično.
NN: Nameće li Vam ovo priznanje neku vrstu pritiska i odgovornosti da opravdate povjerenje koje Vam je ukazano?
FURTULA: Pritiska ne, ali odgovornosti sigurno da. Po prirodi sam vrlo opuštena. Nagrada mi je velika čast, srećna sam što sam baš ja ta koja ju je dobila. Priželjkujemo mi svi javno priznanje za svoj rad, ali poznajem sebe i mogu reći da ću se truditi da maksimalno opravdam povjerenje. S druge strane, nastavila bih da radim s istim žarom, na isti način, da se trudim i da nisam dobila nagradu. Ja sam borac i uvijek ću se boriti da bude bolje.
NN: Šta danas čini dobrog i kvalitetnog novinara i koliko ih je takvih u BiH?
FURTULA: Jedno je sigurno - ne smijemo zaboraviti osnovni postulat novinarstva, a to je da novinarstvo mora biti u službi javnosti. To se jednostavno poštovati mora. Mnogo je dobrih novinara, imam puno kolega koje iznimno poštujem i cijenim. Cijeni ih i javnost, jer ljudi prepoznaju one koji se trude da budu objektivni, pošteni i one koji su iskreni, koji vole svoj posao i daju cijelog sebe da njihov rad bude što bolji. Nikome ne treba držati slovo i govoriti šta treba da radi, svako ima svoju savjest, jer zreli smo ljudi. U obrazloženju za nagradu koju sam dobila, između ostalog, stoji i da sam doprinijela kulturi dijaloga. To mi se čini veoma važnim. Mislim da zaista moramo slušati jedni druge. Strašno je ako se to zaboravi. Moramo voditi dijalog, prihvatiti i drugačije mišljenje i, naravno, poštovati ljude. Svakog svog gosta neizmjerno poštujem, bez obzira na to o kome je riječ.
NN: Kako biste ocijenili medijsku sliku u BiH?
FURTULA: Vrlo je šarolika. Ne može se dati konkretna ocjena, ali činjenica je da ima medija u kojima radi ko šta hoće. U ovom poslu, svi znamo, postoje pravila kojih se moramo držati. "Biti objektivan" počinje da zvuči kao fraza. To je zato što je neki izgovaraju samo kada treba, ali kada treba biti objektivan zatvaraju oči. Ne možemo, tačnije, ne smijemo zatvarati oči, ne čuti i drugu stranu, drugačije mišljenje, uvažavati drugog. Smatram da moramo slušati ljude, a ne samo slušati sebe dok govorimo.
NN: Koliko je teško u zemlji kao što je naša zalagati se za objektivnost i etičnost u radu medija?
FURTULA: Vrlo teško, ali ne i nemoguće. Ne priznajem kada neko kaže, mi smo takvi i kod nas može sve, Evropa je nešto bolje. Definitivno nije tako. Vrijeme nam pokazuje da se stvari vraćaju na svoje mjesto, da nam pripada mjesto koje zaslužujemo, jer smo civilizovani, kulturni ljudi, sa svojim tradicijama, specifičnostima... Baveći se ovim poslom putovala sam mnogo. I kada sam boravila u Londonu, Atini, Strazburu, Briselu ili negdje drugo, svaki put sam shvatila da zaista pripadamo tom evropskom miljeu, a kada vidim neke loše stvari u inostranstvu, onda kažem da smo i bolji od njih. Moramo slušati drugog, uvažavati ga i biti tolerantni, jer svjedoci smo da su mediji ti koji pokreću javnost i mnogo toga je do nas novinara.
NN: Mediji kod nas imaju jednu od ključnih uloga u uspostavljanju dijaloga. Smatrate li da sve domaće medijske kuće imaju taj cilj?
FURTULA: Upravo dijalog, koji ste spomenuli, je ključ koji otvara sva vrata i cilj. Pitate me "da li sve medijske kuće"... ne, ne vidim da se sve medijske kuće trude oko toga i da im je to cilj. Ja mogu reći da je RT RS, u pravom smislu riječi, javni servis građana i da radi isključivo za njihove interese. Javnost to prepoznaje. To rade i "Nezavisne novine", pa zar treba veći dokaz tome od nedavno održane manifestacije "Ličnost godine" kada su u Banjaluku došli predsjednici zemalja iz regiona, zvaničnici Republike Srpske i Federacije BiH, 15 stranih ambasadora u BiH, oko 40 medijskih ekipa. To je događaj o kome se priča i u regionu. Ima još medijskih kuća koje istinski rade na tome, ali i onih kojima to nije zvijezda vodilja.
NN: Koliko je, prema Vašem mišljenju, u bh. medijima prisutan govor mržnje?
FURTULA: I 15 godina nakon ratnih događaja, govor mržnje u medijima postoji. U nekim medijima, izgleda, ni ne postoji namjera da prestanu s tim. Ja ne znam šta im je cilj, šta žele postići!? Zar nije očigledno da istina uvijek izađe na vidjelo i da govor mržnje ne vodi ničemu?!
NN: Koliko je kod nas prisutan nacionalizam i kako komentarišete to što se i toliko godina od završetka rata još dovodi u pitanje održivost BiH?
FURTULA: Ako je kod čovjeka prisutna svijest o nacionalnosti kojoj pripada i ako je ponosan na to što je ove ili one nacije, to mi je potpuno normalno i logično! Ali ako mrzite nekoga što je drugi i drugačiji, onda je to strašno! Održivost BiH će, prema mom mišljenju, biti dovođena u pitanje sve do onog trenutka do kada svi ne shvate da moraju prihvatiti drugog i drugačijeg, otvarati dijalog, ne nametati svoju volju i svoj cilj, već uvažiti i potrebe ljudi koji ne misle isto. Smatram da ovo mora biti zemlja po mjeri svih ljudi koji u njoj žive. Ja sam čovjek koji živi po principu "poštujem sebe i poštujem druge".
NN: Šta biste poručili mladim kolegama, koje tek ulaze u novinarske vode?
FURTULA: Oni su upravo ti na koje bi trebalo obratiti pažnju. Mnogo ih je talentovanih, obrazovanih. Treba im pomoći da novinarstvo shvate na pravi način. Nekima se novinarstvo čini zabavnim i laganim. Ponekad to jeste tako, ali, u suštini, to je posao kome se treba iskreno posvetiti s najboljim namjerama i dati cijelog sebe. Učenje ne prestaje sa završenom školom. Novinar se obrazuje čitavog života, uči svaki dan. Novinarstvo je i lijepa profesija, nosi benefite koje nemaju neke druge profesije. Od srca im preporučujem, ma šta im se događalo u profesionalnom smislu, ma koliko priznanja dobili, da sa obje noge čvrsto stoje na zemlji.
NN: Koga namjeravate ugostiti u emisiji "Intervju" do kraja ovog mjeseca i kakvi su Vam planovi za 2011. godinu?
FURTULA: Emisija "Intervju" ima svoju publiku, kojoj se zaista zahvaljujem. Gosti se odazivaju u "Intervju" i s tim nemamo problema. Dolaze nam svi i veoma smo ponosni na tu činjenicu. Problem može biti samo usklađivanje naših termina s obavezama naših gostiju, ali i to na kraju sredimo, u čemu mi pomaže tim ljudi. Moja desna ruka je producentkinja Vesna Kačavenda, a na čelu tehničke ekipe je realizator Boriša Savić. Do kraja godine ugostićemo ugledne političare, a u 2011. godini nastavljamo s najzanimljivijim ličnostima u regionu.
Istorijat nagrade "Nikola Guzijan"
Prestižnu novinarsku nagradu "Nikola Guzijan" "Nezavisne novine" dodjeljuju od 2005. godine.
Nagrada nosi ime Nikole Guzijana, istaknutog novinara i pjesnika, i za nju mogu konkurisati svi novinari iz BiH koje predloži njihova matična medijska redakcija (štampani i elektronski mediji), a koji su te godine svojim radom doprinijeli razvoju istraživačkog novinarstva u BiH i promovisali profesionalne standarde u novinarstvu. Nagrađeni novinar dobija plaketu i 2.000 KM. Prošle godine ovo priznanje je dodijeljeno Sanji Vlaisavljević, novinarki, kolumnisti i direktorici Centra za kulturu dijaloga iz Sarajeva.
Biografija
Vanja Furtula je rođena u Sarajevu 1975. godine. Gimnaziju je završila u Zrenjaninu, a Žurnalistiku na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu. Pohađala je mnoge radionice i škole novinarstva. Među njima je najznačajnija BBC škola novinarstva. Završila je Političke studije Savjeta Evrope, govori engleski jezik, a tokom školovanja bila je više puta nagrađivana.
Novinarsku karijeru započela je na Radiju Republike Srpske prije 15 godina. Sa radija je vrlo brzo prešla na televiziju, a pored 10-ogodišnjeg rada na RT RS iza sebe ima i četiri godine rada na BHT1.
Otac je "gurnuo" u novinarstvo
NN: Odakle ljubav prema ovom poslu?
Za posao novinara 'kriv" je moj otac. On me je, kako se to u žargonu kaže, "gurnuo" u novinarstvo. Danas znam da je ponosan zbog toga što je to učinio. Ja sam, takođe, vrlo zadovoljna poslom kojim se bavim. Volim ga, jer u životu ništa ne mogu raditi što mi nije po volji.