Ustavni sud BiH ima intenciju da izlazi iz svojih nadležnosti i da se ponaša kao nepostojeći vrhovni sud BiH, što može biti vrlo opasno, ocijenio je Vitomir Popović, bivši sudija Ustavnog suda.
Popović, koji je sada dekan Pravnog fakulteta u Banjaluci, ističe da je Ustavni sud BiH u predmetima "Alijagići" i "privatizacija", kako se sada čini, preuzeo apelacionu jurisdikciju redovnih sudova, za šta, tvrdi, nema nadležnost i stoga očekuje da te odluke budu preispitane.
"Ako Ustavni sud BiH može da promijeni svaku odluku, onda bi on de facto bio vrhovni sud BiH, a poznato je da nemamo takav sud i da je to u isključivoj nadležnosti entiteta", ukazao je on.
NN: Smatrate li da je Ustavni sud BiH usvajanjem apelacija u predmetima "Alijagići" i "privatizacija" izašao iz okvira svojih nadležnosti i na koji način?
POPOVIĆ: Ovlaštenja i nadležnosti Ustavnog suda BiH su na precizan način utvrđeni članom 6 Ustava BiH, koji čini Aneks 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Odluke o kojima je riječ još formalno-pravno nisu objavljene i teško ih je komentarisati. Takođe, bio sam sudija Ustavnog suda BiH u prvom mandatu i iz poštovanja prema Sudu i sadašnjim sudijama ne bih volio da komentarišem odluke dok se ne objave. Međutim, ono što moram da primijetim jeste da postoji jako ozbiljan problem oko pristupa tumačenja vezanih za nadležnost Ustavnog suda BiH. I dok sam bio sudija tog suda stajao sam na stanovištu da Ustavni sud BiH nema potpunu apelacionu jurisdikciju u smislu kakvu imaju redovni sudovi. Odlučivati da li je nekom dosuđeno 5.000 KM ili 50 miliona odštete, to je isključivo pravo osnovnih, okružnih i vrhovnih sudova. I tada sam smatrao, a i sada stojim pri tom stanovištu, da Ustavni sud BiH može da djeluje samo u slučajevima ako u odnosu na primijenjeno zakonodavstvo postoje povrede Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama i njenih protokola ili postoje povrede drugih instrumenata kojima se štite ljudska prava i slobode. Prema tome, ako bi stajalo na stanovištu da Ustavni sud BiH može da promijeni svaku odluku onda bi on de facto bio vrhovni sud BiH, a poznato je da BiH nema takav sud i da je to u isključivoj nadležnosti entiteta RS i FBiH.
NN: Šta to znači u ovim konkretnim predmetima?
POPOVIĆ: Više sam nego siguran da Ustavni sud BiH nije mogao da utvrdi postojanje povrede člana 1 Protokola 1 o Evropskoj konvenciji u predmetu "Alijagići". Nije mogao ni da donese odluku kakva je u predmetu "privatizacija" jer tu postoje i odluke OHR-a, a one ne mogu biti predmet preispitivanja pred Ustavnim sudom BiH. Iskreno se nadam da će Ustavni sud BiH preispitati svoju odluku o predmetu "Alijagići", a poražavajuće je, ako je istina, da je za tu odluku glasao i jedan sudija iz RS. Vrijeme je da vlasti RS shvate da se mora voditi računa o tome ko će biti sudija, koga će predlagati, da li će biti birani iz reda najstručnijih, najsposobnijih, najuglednijih ili oni koji su podložni uticajima političke, ekonomske ili neke treće prirode. Ako je odluka Ustavnog suda zaista takva, onda bi to bio skandal koji bi doveo u pitanje njegov kredibilitet. Na taj način bi izašao iz okvira svojih ovlaštenja i u jednom smislu se pretvarao u vrhovni sud BiH, a u drugom smislu bi preuzimao ingerencije nadležnih organa poput parlamenta BiH, Narodne skupštine RS i drugih institucija.
Ustavni sud u predmetu "Alijagići" može da utvrdi da je bilo povreda člana 6, da je postupak dugo trajao ili da je bilo određenih problema koji ukazuju na nepravičnost u postupanju prema Alijagićima, ali da utvrdi da je došlo do povrede imovinskih prava i da im dosudi veći odštetni iznos, to ni u magli ni u teoriji prava nije moguće. Ako se Ustavni sud zaista upustio u to, onda je to najskandaloznija odluka koju sam vidio od kada se bavim ovom profesijom, a to je već 35 godina.
NN: Da li je Ustavni sud za vrijeme Vašeg mandata izlazio iz okvira svojih nadležnosti?
POPOVIĆ: Postojali su pokušaji predstavnika iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda da se Ustavni sud BiH nametne kao vrhovni sud, ali mi iz RS to nismo dozvoljavali. Takav pristup značio bi ukidanje entitetskih nadležnosti u oblasti pravosuđa i kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ako prihvatimo ovakve odluke Ustavnog suda BiH, onda on sutra može ukinuti Dejtonski sporazum na bazi kojeg je i osnovan i gdje smo onda? Postavlja se pitanje dokle se mogu izvršavati odluke tog suda. Naravno da njihovo neizvršavanje predstavlja krivično djelo, ali će onda morati biti predmetom preispitivanja.
NN: Postoji li opasnost da Ustavni sud BiH postane instrument nečije politike?
POPOVIĆ: Toga sam se plašio od prvog dana kada sam bio sudija tog suda, a i u ovom konkretnom slučaju me plaši vrlo brza povezanost sudija kada se odlučuje o nekim stvarima. Znate, ta odluka u predmetu "privatizacija" je vrlo opasan presedan jer se imovina RS koja je uređena entitetskim i državnim zakonom o privatizaciji, a potvrđena odlukom visokog predstavnika, dovodi u pitanje. To je skandal jer se oko toga nikada ne raspravlja i u čemu je to u suprotnosti s Ustavom BiH, isto kao i to da neko odlučuje da li je Alijagiću dosuđeno dva ili tri miliona KM. To jednostavno nije nadležnost Ustavnog suda BiH. Ako je bilo greške u prethodnim postupcima, morao je vratiti nižim sudovima da ih otklone, a ne da je preinači u dijelu koji se tiče imovine.