Vidimo da na većini objekata ljudi nemaju čak ni rukavice, a da o nečemu drugom i ne govorimo. Rade bukvalno u svojim farmerkama i majicama, upozorava Dragana Vrabičić, predsjednica Sindikata radnika građevinarstva i stambeno-komunalne djelatnosti RS, osvrćući se na česte slučajeve povreda na radu, uključujući i one sa smrtnim ishodom.
"Inspektori treba da budu stroži, ažurniji i stalno na terenu", ističe Vrabičićeva u intervjuu za "Nezavisne novine".
NN: U utorak u Banjaluci je poginuo građevinski radnik, što je tek jedna u seriji tragedija u kojima su žrtve građevinci. Ko zakazuje?
VRABIČIĆ: Zakazuju od poslodavca, odnosno izvođača radova, pa sve do državnih organa, institucija, Inspektorata i tako dalje.
NN: Da li to znači da niste zadovoljni radom nadležnih inspektora, u smislu kontrola poštivanja propisa koji regulišu bezbjednost na radnom mjestu?
VRABIČIĆ: Naravno da nismo zadovoljni. Zakon o zaštiti na radu je dosta dobar i stvar je njegove primjene. Ono što je bitno - nije mi namjera da kažem da je kriva inspekcija. Prvi zadatak izvođača radova jeste da obezbijedi gradilište, objekat, da ljudima da zaštitnu opremu i onda da počne da radi. Znači, u startu ne valja. A, onda poslije dolazi na red inspekcija, koja sve to treba da iskontroliše i ukoliko vidi bilo kakav propust, po meni, jednostavno taj objekat mora da se zatvori do momenta dok se ne obezbijedi da ljudi tu bezbjedno rade.
NN: Da li to znači da inspektori treba da budu stroži?
VRABIČIĆ: Naravno da treba da budu stroži, ažurniji, da su stalno na terenu. I treba im dati ovlaštenja da, u momentu kada utvrde nepravilnost, kazne izvođača radova.
NN: Šta sve od opreme mora da ima građevinski radnik kako bi uopšte bio na gradilištu?
VRABIČIĆ: Sve zavisi od toga šta radi, jer građevinski radnik je onaj koji radi puteve, ali i zgrade, kuće... U startu građevinski radnik mora da ima šljem, rukavice, odgovarajuću neprobojnu obuću i, naravno, radno odijelo koje odgovara uslovima rada.
NN: A šta pokazuju podaci s terena?
VRABIČIĆ: Pokazuje da tamo gdje ljudi imaju opremu - koriste je. Ali, mi smo svjedoci, šetamo gradom, prolazimo i vidimo da na većini objekata ljudi nemaju čak ni rukavice, a da o nečemu drugom i ne govorimo. Rade bukvalno u svojim farmerkama i majicama.
NN: Znate li za slučajeve da je neki poslodavac završio iza rešetaka zbog pogibije radnika?
VRABIČIĆ: Ne znam. Ja do sada nisam čula, a bilo je dosta nesreća i prošle godine sa smrtnim ishodom. Do mene takve informacije nisu došle, a vjerujem ni do Vas kao novinara.
NN: A jeste li proteklog ljeta negdje naišli na gradilište i primijetili da su radnici povučeni s posla u vrijeme paklenih vrućina?
VRABIČIĆ: Ne. Kancelarija ovog sindikata je u Prijedoru i mi imamo objekat koji se radi preko puta naših kancelarija. Ljudi su radili bukvalno od jutra do sutra, čak sjekli neke željezne konstrukcije i varničilo je na sve strane.
NN: Imate li plan, kao lider granskog sindikata, šta se može uraditi?
VRABIČIĆ: Ono na šta uvijek apelujemo jeste da se ispoštuje zakon, da poslodavac, odnosno izvođač radova, ispoštuje zakon, obezbijedi objekat i ljude na njemu. Nesreće se dešavaju, ljudi u kući izgube glavu, da tako kažem. Desi se, ali treba što više toga da se preduzme, da poslodavci budu odgovorni i zaštite ljude koji rade. Ne odnosi se to samo na građevinske radnike na zgradama, već i one koji rade na putevima zimi, na čišćenju snijega, odvozu smeća... Sve su to ekstremni uslovi na kojima oni rade tokom cijele godine. Samo treba da poslodavac ispoštuje Zakon o zaštiti na radu.
NN: Imam utisak da ste ogorčeni na poslodavce. Jesu li svi takvi?
VRABIČIĆ: Uglavnom. Razlika je jedino u tome što je tamo gdje imamo formirane sindikalne organizacije stvar drugačija. Građevinske firme su uglavnom privatne, to moramo priznati. Tamo gdje poslodavac da kažem pod navodnike dozvoli formiranje sindikata, u šta ne bi trebalo da se miješa, svijest tog poslodavca je dosta veća i tu je zaštita radnika na dosta višem nivou. Morate vidjeti da se većina nesreća, čak 99 odsto, dogodilo tamo gdje ljudi nisu imali formirane sindikalne organizacije. Ogorčena sam prvo kao čovjek, a onda i kao sindikalac.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.