Nezaposleni demobilisani borci imaju rješenja u kojima piše da će naknade dobiti "kada bude prikupljen novac" i kašnjenje isplate nije dug, kaže Zahid Crnkić, ministar za pitanja boraca i invalida Odbrambeno-oslobodilačkog rata u Vladi FBiH.
Smatra da će u budžetu FBiH za ovu godinu biti dovoljno novca za ovu kategoriju jer će u maju sa evidencije biti "skinuti" oni koji imaju pravo na 24 mjesečne naknade i ostaće oko 40.000 korisnika.
NN: Koliki su dugovi iz prošle godine ostali prema boračko-invalidskoj populaciji?
CRNKIĆ: Ostao je samo dug za ratne vojne invalide i porodice poginulih i to je oko 5,2 miliona KM jer smo invalidnine usklađene s prosječnom platom u prethodnoj godini počeli islaćivati u martu. To je kategorija u kojoj imamo najviše korisnika i koja povlači najviše novca jer stopostotni invalid dobiva 805 KM invalidnine, 805 KM za tuđu njegu i pomoć i 230 za ortopedsko pomagalo, ali nemamo veliki broj tih najtežih invalida. U ovogodišnjem budžetu nam nedostaje 10 ili 12 miliona KM za ovu populaciju.
NN: Često se govori o široko postavljenim pravima RVI i porodica poginulih boraca?
CRNKIĆ: Prava su definisana na osnovu tumačenja bivšeg Ministarstva odbrane FBiH koje je postavilo definiciju "vojne dužnosti". Za ovu kategoriju i kantoni su donosili svoje zakone i postavljali palete prava. Oni izdvajaju oko 80 miliona KM i taj novac uglavnom odlazi za rješavanje stambenih problema. Nezadovoljan sam zbog razlika u tim pravima jer za mene su svi ti ljudi isti, a kantoni ih razdvajaju i proizvode nezadovoljstvo u sredinama gdje je manje para i manje prava.
NN: Šta je sa dugovima za nezaposlene demobilisane borce?
CRNKIĆ: U rješenjima koje su oni dobili stoji koliko naknada imaju pravo primiti. Ovo pravo vezano je za dužinu vremena provedenog u ratu i u tim rješenjima piše da će novac dobiti kada se prikupe sredstva. Vjerujem da ćemo u januaru isplatiti decembar, ali znate da je ovdje sve sada upitno. Očekujem da ćemo između 15. i 20. januara sigurno znati i nije istina da im se duguje pet mjeseci, ako je neka isplata preskočena, kao što je slučaj u nekoliko kantona, ona će biti produžena za broj preskočenih mjeseci.
NN: U ovogodišnjem budžetu nedostaje novca za nezaposlene bivše borce?
CRNKIĆ: Očekujem da će nam u maju, kada završimo sa ovima koji imaju pravo na 24 naknade, ostati oko 40.000 korisnika i novca bi nam tada moglo biti dovoljno, pogotovo ako se kantoni uključe da pomognu kantonalnim službama za zapošljavanje. Ova kategorija ima i druga prava u obliku prioriteta kod zapošljavanja, obrazovanja. Naš ekspertni tim pokušava da napravi program zapošljavanja onih koji nakon isteka roka u kojem primaju naknadu i dalje budu nezaposleni, ali to je obaveza kantona. Ostaje veliki broj onih koji su dobili poticaje, otpremnine ili se bave poljoprivredom, a i dalje su na evidenciji nezaposlenih.
NN: Zašto je teško provesti strogu reviziju korisnika prava boračko-invalidske zaštite ako i ljekari govore o lažnim invalidima?
CRNKIĆ: Mi to stalno radimo, ali šta ako sada donesemo zakon o reviziji invalida? Moramo naznačiti šta je predmet revizije, koliko vremena će trajati... Kod nas ni deset posto učesnika rata nije obuhvaćeno tim pravima i trebala bi nam revizija porodica poginulih, kako je neko poginuo, a iste probleme imaju i u RS i u Hrvatskoj.
NN: Šta je prepreka da se uspostavi jedinstvena baza korisnika svih naknada iz budžeta?
CRNKIĆ: Nijedna boračka naknada nije uslovljena drugim primanjima. Ovo nisu socijalna davanja koja se daju ako nema drugih primanja, nego naknade za težinu žrtve ili gubitak hranioca. Dobitnik najvećeg ratnog priznanja može biti premijer i uz platu dobivati i tu naknadu.
NN: Je li to i slučaj invalidnine Nike Lozančića iz parlamenta BiH?
CRNKIĆ: On dobiva invalidninu za umanjenju radnu sposobnost i ta invalidnina nigdje nije uslovljena drugim primanjima.
NN: Zašto se ne uvede uslovljavanje ako već nema dovoljno novca?
CRNKIĆ: To neće ići lako i bez većih potresa jer su udruženja dobro organizovana. Imate one koji su otišli u penziju pod povoljnijim uslovima i primaju 1.300 ili 1.400 KM i invalidninu i druge pripadajuće naknade. Ako sada utvrdimo jedan zakon i probamo nešto isključiti, neće samo to biti problem, nego i mogućnost da "moj" invalid prima invalidninu i po osnovu neratne invalidnosti.
NN: U Vladinom planu akcije do 2012. piše da treba preispitati ideju o jedinstvenom boračkom fondu. Sprema li se Vlada da odustane od te ideje?
CRNKIĆ: Nama je koeficijent od 3,05 izdvajanja iz ukupnih prihoda FBiH, koje je Ustavni sud FBiH stavio van snage, bio nukleus i test za stvaranje jedinstvenog fonda. Bojim se tog fonda jer je to velika reforma i reorganizacija, pitanja su kako bi se punio, koliko novca treba, kako će kantoni učestvovati u tome, ko će tamo biti zaposlen... Nije problem objediniti zakone i to će nam biti prvi prioritet u ovoj godini, ali fond je drugo. Završili smo materijal, imamo pokazatelje sa brojem korisnika i različitim visinama osnovica za naknada, ali bi bilo loše u to ući bez jake podrške u Parlamentu FBiH ili poslati nedovoljno pripremljeno. Zaustavili su me i zahtjevi pokretača otpora, logoraši, oboljeli od PTSP-ja i nezaposleni koji traže da im ove naknade postanu doživotne.
NN: Šta sa demobilisanim borcima ako po isteku prava na naknade ostanu nezaposleni?
CRNKIĆ: Njima je potrebna edukacija i prekvalifikacija i svako od njih, jer mi smo u kapitalizmu, sam treba da se zabrine koju uslugu može obavljati. Mora se voditi računa o onima koji se stvarno ne mogu snaći. Službe za zapošljavanje treba da uspostave stroge kriterije i spriječe zloupotrebe. Podržavam izmjene tog zakona jer demobilisani borac je ostao bez posla jer je u ratu opljačkana ili spaljena njegova fabrika.
Razlike između ratne i "invalidnosti od budalaština"
NN: Zašto statusne boračke naknade ne budu uslovljene drugim primanjima?
CRNKIĆ: Bila je ta dilema kada smo donosili zakon o pravima nosilaca priznanja i tada niko nije htio ni da čuje za to.
NN: Ali sada je finansijska situacija teška, a borci imaju široka prava, neratni invalide vrlo mala, a recimo radnici su sasvim obespravljeni?
CRNKIĆ: Ni teret rata ili težina žrtve nije bila jednako raspoređena, a naknade za boračke kategorije nisu uslovljene statusom. Jedno je ratna invalidnost, a drugo invalidnost nastala od neke budalaštine, saobraćajne nesreće nakon pijanstva. Boračka populacija nije socijalna kategorija, oni nisu u ovom statusu iz kokuzluka, obijesti ili pijanstva.
Invaliditet ili naknada za dobitnike najviših priznanja nije vezana imovinskim cenzusom. Samo će nezaposleni demobilisani borci morati dokazati da nemaju drugih primanja. To ih vrijeđa, ali moraju.
Šta hoće organizatori otpora
NN: Oboljeli od PTSP-ja, logoraši i organizatori otpora traže prava?
CRNKIĆ: To su interesne grupe i bore se za svoja prava. Logoraši traže da već sa 72 sata provedena u logoru stiču prava, ali mi tražimo da moraju dokazati oštećenje organizma. Oboljeli od PTSP-ja tvrde da je njihovo oboljenje posljedica rata, a to je teško dokazati. Ako i dobiju prava, to mora utvrditi tim ljekara dugim vještačenjem, ali onda nema vozačke dozvole, nošenja oružja, značajnih funkcija. Sa pokretačima otpora još definišemo šta to oni hoće, priznanje ili materijalno pravo, a i broj moramo svesti u realan okvir. Sad postoji spisak od 300 ljudi, ali je pitanje ko ga je utvrdio. Niko ne bježi od toga da im se priznaju zasluge, ali se to mora definisati.