Poruka Uskrsa je poruka Uskrsloga, Mir vama. Ali ne mir koji svijet daje, nego mir koji odlazi od izvora i Kneza mira, a to je sam Krist Gospodin koji je postao čovjekom da izmiri čovjeka s Bogom i svijet među sobom, rekao je Željko Majić, biskup banjalučki, u uskrsnom intervjuu za "Nezavisne novine".
Kako je kazao Majić, po njemu je srž Uskrsa upravo ono što svaki čovjek želi, a to je novost života, života koji je Isus svojim Uskrsnućem ponudio svima.
U svom uskrsnom intervjuu biskup Majić govorio je i o svojim utiscima o Banjoj Luci, ali i o tome koliko su Banjolučani gostoprimljivi, kao i tome koje su razlike između Mostara i Banje Luke, odnosno koliko su ta dva grada u stvari slična.
NN: Nedavno ste zaređeni za novog banjolučkog biskupa, kakve utiske ste stekli za ovih nekoliko sedmica?
MAJIĆ: Kada je u prosincu obznanjeno moje biskupsko imenovanje, počele su i moje pripreme za ređenje, kao i dolazak i život ovdje u Banjoj Luci. Dan mog ređenja je bio jedan značajan dan, koji je za mene predstavljao početak novoga života, upoznavanje novoga prostora, novih ljudi, novih zadataka. Ali, evo, milošću Božjom već sam 36 godina svećenik, te sam kroz vrijeme svećeništva imao mogućnost da upoznam Crkvu iznutra, što uvelike olakšava ovaj početak i privikavanje.
S druge strane, Crkva Božja je jedinstvena u cijelom svijetu i ako želimo živjeti evanđelje i biti poslanici Božji onako kako je to sam Krist zaželio kada je svećeništvo ustanovio, onda se čovjek nigdje ne osjeća strancem u Katoličkoj Crkvi. Naravno, ako u obzir uzmemo preseljenje, promjenu klime, sredine, kao i nemogućnost biti u onom stalnom kontaktu s osobama s kojima sam tolike godine dijelio svakodnevicu, onda možemo govoriti o nekom drugačijem osjećaju, ali, Bogu hvala, taj osjećaj nije te razine da bi se na njega stavljao naglasak. Bogu hvala, dobro se osjećam, a i čini mi se, barem iz susreta s osobama koje sam do sada susreo, da sam i dobrodošao.
NN: Kakvo stanje ste zatekli u biskupiji, šta planirate uraditi da bi biskupija bolje funkcionisala i širila se?
MAJIĆ: Banjalučka biskupija za mene nije bila potpuna nepoznanica. No, jedno je pogled izvana, a drugo promatranje iznutra i to sa posebnom odgovornošću koju sada imam. Ono što svi znamo jeste da je dramatično umanjen broj vjernika ove biskupije, nekad je to bilo oko 120 tisuća vjernika, a danas je to ispod 25 tisuća na području cijele Banjalučke biskupije.
To je, jasno, jednako za mene, tako i za braću svećenike na župama dodatno opterećenje. No, s druge strane, naše je poslanje brinuti se o svakom vjerniku koji želi duhovnu skrb. Ako smo danas u situaciji s početka kršćanstva kada se Crkva tek oblikovala i kojoj je temeljna zajednica bila obitelj koja se zvala kućna Crkva - Domus Ecclesiae, Bogu hvala. Na nama je, jednako biskupima, svećenicima i vjernicima, da se zajedno ohrabrujemo i da idemo naprijed u istini, pravdi i miru; da rastemo u vjeri, da nam, unatoč tolikih poteškoća, ne umre nada i unatoč tolikih rana srca, umnaža se ljubav.
NN: Šta je po Vama suština Uskrsa?
MAJIĆ: Kao što reče Sveti Pavao, ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako, pak, Krist nije uskrsnuo, uzalud je, doista, propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. Srž Uskrsa je upravo ono što svaki čovjek želi, a to je novost života, života koji je Isus svojim Uskrsnućem ponudio svima.
Vjerujem da taj novi život želi svaki čovjek. Naime, čovjek je danas opterećen vlastitom slabošću, vlastitim grijehom, ali i negativnim ozračjem u kojem živi. Sve ga to sputava i čini robom vlastitoga sebe, robom grijeha. A Isus je svojom pregorkom smrću i preslavnim Uskrsnućem, kako to svečano navješćujemo u hvalospjevu uskrsnoj svijeći, oslobodio čovjeka od bijede grijeha i opačina svijeta, vratio izgubljenu milost i pridružio se svetima. Od čovjeka je uzeo ono što je njegovo - smrt, a darovao mu svoje - Život, kako to lijepo u jednoj svojoj propovijedi kaže Sv. Augustin.
NN: Da li se Uskrs danas slavi onako je kako je to predviđeno crkvenim pravilima?
MAJIĆ: Čovjek Uskrs slavi kako ga osobno želi slaviti. Bogu hvala, puno je onih koji životno uranjaju u otajstvo Uskrsa, ali ima i onih koji Uskrs obilježavaju na neki tradicionalni ili na neki drugi moderni način. No, Uskrs je ponuda svima i, kako rekoh, kako tko na tu ponudu odgovara uvelike ovisi o njemu samomu i toliko će od Uskrsa imati.
NN: Kakav utisak imate o Banjoj Luci? Da li su Banjolučani gostoljubivi?
MAJIĆ: Da budem iskren, vrlo malo sam u gradu, iako živim u centru grada. Naime, dolaskom na novu službu puno je toga što čovjek treba upoznati. Osim toga, postaje i biskupske obaveze koje me često vode izvan grada, počevši od posjeta župama do biskupskih konferencija, tako da vrlo malo imam vremena za upoznavanje grada i ljudi u gradu. Međutim, na osnovu dosadašnjega iskustva osjećaji su pozitivni.
Kada je riječ o gostoprimstvu, želim i ovom prigodom izraziti zahvalnost Njegovoj preosveštenosti gospodinu vladiki Jefremu i njegovu vikarnom episkopu gosp. Savi, kao i banjolučkom muftiji ef. Smajloviću. Ali i čelnicima RS i samoga grada Banje Luke. U svim tim razgovorima osjetio sam ono što je svakom čovjeku vrlo važno kada dolazi u novi grad; a to je jedna otvorenost i spremnost na suradnju. Na mom biskupskom ređenju bio je veliki broj vjernika, biskupa, i svećenika. Grad Banja Luka dao je svoj veliki doprinos. Sve je proteklo u najboljem redu, o čemu su se pohvalno izražavali toliki moji gosti i vjernici koji su taj dan bili u Banjoj Luci.
NN: Još je rano, ali da li možete povući paralelu između Banje Luke i Mostara?
MAJIĆ: Oba grada su gradovi države Bosne i Hercegovine, koja je jedna nefunkcionalna, nesigurna, neperspektivna država i to je ono što govorim sa velikom žalošću. Oba grada su radi toga u jednoj stvarnosti smanjenja broja stanovnika, nezadovoljstvom ljudi i stanja u kojem se nalaze, a koji izlaz traže u napuštanju i odlazeći u druge zemlje, misleći da će tamo ostvariti ono što im pripada. Također, oba grada još uvijek i te kako osjećaju rane prošloga rata. Dakle, mi smo premali prostor i možemo naći mnogo sličnosti. Mislim da ova oba grada, ali i ova zemlja, trebaju puno toga još učiniti pa da počnemo govoriti drugačije nego što sam, nažalost, u ovim kratkim crtama gradove i zemlju opisao.
NN: U Mostaru ste bili direktor mostarskog "Caritasa", po Vama, kakva je uloga te organizacije, da li planirate uraditi nešto da biste popravili stanje u banjolučkom "Caritasu"?
MAJIĆ: "Caritas" je humanitarna organizacija Katoličke Crkve, on je evanđelje na djelu. Sv. Jakov u svojoj Poslanici jasno kaže kako je vjera bez djela mrtva: "Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva." (Jak 2,26) Bogu sam zahvalan što sam imao to iskustvo biti ravnatelj biskupijskog "Caritasa" u Mostaru, koji je za 40 godina svog postojanja razvio veliku djelatnost. Mi na "Caritas", između ostaloga, gledamo kao na jedan prekrasan most između ljudi koji mogu pomoći i onih kojima je pomoć potrebna. Drago mi što sam isto tako razvijen "Caritas" našao ovdje u Banjalučkoj biskupiji. Volio bih kada bi društvena zajednica više vrednovala rad "Caritasa" i dala svoj doprinos. Ne smijemo gledati samo sebe i živjeti zatvoreno; moramo biti otvoreni prema drugima i vidjeti potrebu drugih i tražiti načina kako biti od koristi, od pomoći. Nitko nije toliko siromašan da ne može pomoći ako ima srca.
"Caritas", koji je svagdanje u izravnom kontaktu s ljudima, susreće se s raznim izazovima i velikim potrebama. Zbog ograničenosti kapaciteta, kako financijskih tako i infrastrukturnih, ali i personalnih, na sve potrebe nije u mogućnosti odgovoriti. Zato i ovom prilikom pozivam društvenu zajednicu da pokaže više osjećaja i brige za potrebne.
NN: Pred nama je Uskrs, svetkovina Isusova Uskrsnuća, koja je Vaša poruka vjernicima?
MAJIĆ: Poruka Uskrsa je poruka Uskrsloga: Mir vama. Ali ne mir koji svijet daje, nego mir koji odlazi od izvora i Kneza mira, a to je sam Krist Gospodin koji je postao čovjekom da izmiri čovjeka s Bogom i svijet među sobom. Potreban nam je taj mir u srcu, mir u obiteljima, mir među narodima, kao i mir u svijetu. Želja mi je da mir Krista Uskrslog prebiva u svima srcima, u srcima vjernika i u srcima svakog čovjeka dobre volje. A čovjek dobro volje je onaj koji traži mir, koji je graditelj mira, onaj koji se otvara onom koji je izvor mira, a to je Krist Uskrsli.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
