U subotu, 21. oktobra, odradio sam pola (noćne) smjene na poslu, a već u 7 i 50, našao sam se u autobusu za Beograd. Jutro nikako da svane, stumračilo se sa svih strana, uz temperaturu koja više priliči avgustu.
U prilično popunjenom autobusu, pažnju mi je privukla grupa mladih ljudi, za koje sam pomislio da su u Banjaluku stigli turistički i da se sada vraćaju kući. Ispostaviće se da se radi o timu mladih ljudi koji su u naš grad stigli da bi postavili multimedijalnu izložbu "Dolasci-polasci", umjetnika Mladena Bundala, u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske. (Ujedno poziv da posjetite izložbu.)
Oko tri sata autobus je stigao u Beograd. Kratak susret, uz piće na stanici, sa pjesnikinjom Tanjom Petković, mojom dobrom prijateljicom iz ovog grada, i razmjena knjiga. Već sat i po kasnije, nisam bio sam u vozu, već u autobusu za Čačak.
Koliko su bitne savremene putne komunikacije, a koliko Bosna i Hercegovina kasni za okruženjem, pokazatelj je i auto-put "Miloš Veliki". Nekada se do Čačka autobusom putovalo i više od tri sata Ibarskom magistralom, a sada smo stigli za svega sat i 45 minuta!
Dočekala me je Maja Đukanović ispred Književnog kluba "Dragoslav Grbić" iz Čačka. Ona će biti moj i domaćin i vodič i sve tokom mog boravka u Čačku. (Reče mi tada da je njena sestričina Dunja, mlada istoričarka umjetnosti iz Beograda, vjerovatno istim autobusom doputovala u Beograd kad i ja!) Povod za moj dolazak u ovaj grad pod Jelicom jesu Mrčajevački pesnički susreti, 22. i 23. oktobra, a čiji jedan od suorganizatora je i pomenuti književni klub, na čiji poziv sam i stigao. Pored toga, planirano je i moje veče aforizama i poezije, 23. oktobra, u večernjim satima u Čačku.
Međunarodni mrčajevački književni susreti održani su po dvadeset treći put. Spadaju u jednu od najvećih, ako i ne najveću pjesničku manifestaciju u Srbiji i imaju podršku i Udruženja književnika Srbije, grada Čačka, OŠ "Tatomir Anđelić" iz Mrčajevaca, Književnog društva Mrčajevci i istoimene mjesne zajednice.
Mrčajevci nisu obično selo, nisu ni malo selo, putniku namjerniku čak više liče na malu varoš, a sama manifestacija govori koliko se u ovom mjestu voli i poštuje poezija i pjesma, pa i ne čudi da su Mrčajevci iznjedrili brojne pjesnike. Ali bih posebno istakao Obrena Pjevovića, čuvenog tekstopisca, kompozitora i autora.
Njegove pjesme pjevali su Cune Gojković, Dobrivoje Topalović i naravno Miroslav Ilić (Voleo sam devojku iz grada). Uz Obrena, najpoznatije ime Mrčajevaca je već pomenuti slavuj, legenda narodne muzike, Miroslav Ilić.
Manifestacija je počela kulturno-umjetničkim programom koji su nam priredili učenici i njihovi nastavnici na Pjesničkom trgu, ispred osnovne škole. Program je vodio čestiti starina, Lune Levajac, idejni tvorac i pokretač festivala, a gosti su pristigli iz svih krajeva Srbije, kao i iz okruženja, ali i iz država Evrope, pa sve do, po razdaljini, daleke Indije.
U svojevrsnom amfiteatru, koji su kao poklon donirali Vera i Boban Marković, poštovaoci lijepe riječi iz ovog mjesta, pred više od stotinu prisutnih, uručene su plakete "Povelja Morave" najboljima. Ove godine to su srpski pjesnici Grozdana Lalić i Dragomir Ćulafić i poznati indijski pjesnik Džernail Sing Anand. (Nažalost, zbog smrtnog slučaja u porodici Anand nije doputovao u Mrčajevce, pa su njegovu povelju preuzeli iz Ambasade Indije u Beogradu.)
Dosadašnjim dobitnicima nagrade "Povelja Morave" imena su uklesana na Pesničkoj steni na vidikovcu u Ilijaku, odakle se pruža nestvaran pogled na sve četiri strane svijeta, na planinu Goč, rijeku Moravu i sve druge planine ovog kraja. Među njima su pjesničke veličine kao što su: Matija Bećković, Milovan Vitezović, Srba Ignjatović, Radomir Andrić, Miloš Janković i mnogi drugi velikani poezije. Upravo na tom mjestu započeo je pjesnički maraton, natpjevavanje prisutnih pjesnika, koje je kasnije nastavljeno i za ručak u uglednom restoranu, i do duboko u noć, uz odlično raspoloženje.
Susreti su nastavljeni i narednog dana ujutro, naravno u smanjenom obimu, brojnim okruglim stolovima i gostovanjem pjesnika u čačanskim školama. Ipak, pauzu do moje večeri aforizama Maja je iskoristila da me odmori i opusti od svih dešavanja, te mi pokaže obalu i plaže Zapadne Morave i sportske terene i stadion u Čačku.
Do keja smo krenuli gradskim autobusom, a onda je nasuprot nama sjeo gospodin u poznim godinama, blagog pogleda. Maja mu se predstavila, a onda mi rekla da je on Atanasije Tasa Savić, legendarni tekstopisac, pjesnik među tekstopiscima, urbana legenda Čačka. Tasa je čovjek koji je, između ostalih, napisao čuvenu pjesmu za Tomu Zdravkovića "Svirajte noćas samo za nju". Pored te vrhunske pjesme, Tasa je pisao za Šabana Šaulića (Jedna lasta ne čini proleće), Vidu Pavlović, Zoricu Brunclik, Marinka Rokvića, Zorana Kalezića, Lepu Lukić... Preko četiri stotine njegovih pjesama je snimljeno, a piše i danas. Reče mi da se s radošću sjeća Banjaluke i Banskog dvora, ali kasnije pronađoh podatak da se Tasa svojevremeno zabavljao i s jednom Banjalučankom. Morali smo izaći iz autobusa i pozdraviti se sa velikim gospodinom Savićem.
Književno veče aforizama i poezije, u organizaciji Književnog kluba "Dragoslav Grbić" održano je u kafiću "Moment" u centru Čačka, pa ipak u jednoj intimnoj oazi. Naime, kuća u kojoj se nalazi kafić nekada je bila vlasništvo čuvenog doktora Dragiše Mišovića, tačnije njegove supruge koja je kuću unijela kao miraz. Spoljašnost je zaštićena, ali unutrašnjost je prilagođena, iako je parket i danas onaj originalni, star preko stotinu godina, i baš tu gdje smo mi nastupali, nalazio se klavir, prvi klavir u Čačku.
Veče je otvorila kratkim pozdravnim govorom predsjednica kluba, pjesnikinja Rada Rubaković. U prepunom kafiću, na oduševljenje prisutnih, redali su se moji aforizmi i pjesme članova kluba. Maja Đukanović jednu pjesmu posvetila je svojoj majci, koja je takođe bila u publici, drugu nekome u čijim sam se stihovima prepoznao!
U pauzama su nastupali na gitari profesor Milun Ćojbašić i mladi Marko, uz vokalnu pratnju svojih drugara iz Gimnazije, Maše i Ane.
Gotovo dva sata predivnih stihova i mnogo smijeha uz moje aforizme. Na kraju smo razmijenili simbolične poklone i knjige.
U utorak je uslijedio obilazak grada. Ove godine Čačak je prijestonica kulture Srbije, pod naslovom "Čačanska rodna", aludirajući i na čuvenu vrstu šljive. U sklopu toga, održane su brojne izložbe, pozorišne predstave, festivali i mnoge druge manifestacije. Čačak se ima čime pohvaliti jer zaista postoje ljudi u njemu koji žive za kulturu. Sve muzeje i sva bitna mjesta u gradu nemoguće je obići u jednom danu. Spomenuću vam samo Rimske terme, značajno arheološko nalazište, otkrivene u neposrednoj blizini hotela "Beograd" u samom centru grada, kao i Narodni muzej, smješten u Gospodar Jovanovom konaku. (Riječ je o mlađem bratu kneza Miloša Obrenovića.) Takođe, obavezno bih pomenuo i Umetničku galeriju "Nadežda Petrović".
Nadežda Petrović rođena je 1873. u Čačku i jedno je od najpoznatijih imena ovog grada. Velika slikarka postavila je temelje srpskom modernom slikarstvu. Jedna je od suosnivača Kola srpskih sestara. Bavila se fotografijom, naročito ratnom, jer je kao bolničarka volontirala u Balkanskim ratovima, kao i u Velikom ratu. Prvi svjetski rat teško je opustošio Srbiju, a od tifusa je preminula i Nadežda, u za umjetnika ranim godinama.
Naravno da sam obišao izložbu "Nadežda Petrović. Modernost i nacija" autora prof. dr Igora Borozana i prof. dr Lidije Morenik, u galeriji koja nosi njeno ime.
Izložba je organizovana u saradnji sa Narodnim muzejom Srbije, povodom 150 godina od rođenja velike umjetnice. Izložbu čini reprezentativan slikarkin opus podijeljen u okviru hronoloških i tematskih cjelina. Ljubiteljima slikarstva i umjetnosti u Banjaluci poznata je ova izložba, pošto je prije nekoliko mjeseci gostovala u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske.
U holu galerije Maja i ja namjeravali smo napraviti selfi ispred velikog panoa sa nazivom izložbe, ali gospodin koji je upravo silazio sa sprata ponudio se da nas slika. Predstavili smo mu se, a onda i on nama; glavni kustos galerije, istoričar umjetnosti, Danijel Mikić, inače rodom iz Bosanskog Novog - Novog Grada! Zaista nevjerovatni susreti su me pratili u Čačku. Dugo smo razgovarali sa našim domaćinom u galeriji o slikarstvu, Nadeždi Petrović, umjetnosti, uopšte o životu i ljudskim sudbinama, da bi se Danijel u jednom trenutku našalio sa Majom: "Vama, gospođo, svaka čast kad ste uspjeli osvojiti jednog Banjalučanina, jer je u Banjaluci odnos jedan naprema sedam!" (Maja nije ranije čula za ovu banjalučku "legendu".)
Danijel nam je na kraju pokazao da se u obližnjoj zgradi privode kraju radovi na muzeju košarke. Iz Čačka su legendarni Dragan Kićanović, Želimir Željko Obradović, iz ovog grada je i aktuelni reprezentativac Srbije Aleksa Avramović, ali mene je interesovala jedna široj javnosti manje poznata košarkaška legenda, Radmilo Mišović, koji je ove godine napunio 80 ljeta. Prvi velikan ovog sporta u gradu s Morave, neponovljivi pucač, preteča svih narednih velikana, onih koji će uvijek reći da je Radmilo najveći svih vremena u Čačku. Maja mi je kasnije pokazala kuću zelenkaste fasade, dom legendarnog košarkaša, a ovih dana i lično mu prenijela moje pozdrave.
U srijedu sam se pozdravio sa prelijepim Čačkom i u Majinom društvu otišao na Sajam knjiga u Beograd. Dočekala nas je predivna sajamska gužva i žamor djece. Iznenadan susret sa satiričarem iz Foče Zoranom Simićem Zoksom, divno druženje sa Tihomirom Tikom Jovanovićem, piscem fantastike iz Beograda, a zatim i divno druženje pod sajamskom kupolom sa mojim izdavačem Đorđem Otaševićem, vlasnikom izdavačke kuće "Alma" iz Beograda, i njegovim uvaženim gostima na "Alminom" štandu. Upravo je za Sajam knjiga izašla i moja nova knjiga aforizama u izdanju ove kuće, tako da sam bio u prilici kupcima mojih knjiga, poštovaocima mog rada, potpisati njihove primjerke. Zaista divno iskustvo.
Ipak, vrijeme je brzo teklo i trebao sam na autobusku stanicu, brzo će 17 časova i polazak autobusa za Banjaluku. Upravo je pristizao taksi prema sajamskoj kupoli legendarnog arhitekte Žeželja, pa smo Maja i ja pojurili prema taksiju. I kao što je sve počelo nevjerovatnim susretima, tako se desilo i sada, iz taksija je izašao Matija Bećković! Ljubazni taksista je sačekao da Maja napravi nekoliko snimaka, a onda smo krenuli na stanicu. Sa Majom sam se pozdravio na vratima autobusa, dug, iskren i snažan zagrljaj, jer ona je ostala kod sestre.
Znam šta vas sada zanima, vjerovatno da vam kažem da smo od nekadašnjih velikih prijatelja Maja i ja postali nešto mnogo više, i da naš pozdrav (koji nije bio samo zagrljaj) nije rastanak, jer rastanke nikako ne volim i da ću zato za par dana ponovo put Čačka. Ali zarad ozbiljnosti ovog teksta o divnim danima u Mrčajevcima i Čačku, to vam ne mogu priznati javno. Samo bih vam poručio da pišete, pisanje će vas jednog dana dovesti do vlastite sreće.
(Autor je satiričar)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
