Bila je topla nedjelja (27. avgusta) kada je portal Istraga.ba objavio senzacionalnu vijest - Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) prihvatio je predstavku Slavena Kovačevića, političkog savjetnika Željka Komšića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine (BiH). Zašto je ova vijest bila tako čudna? Zato što je Istraga objavila svoj članak dva dana prije zvaničnog objavljivanja presude (29. avgusta) i zato što se iz članka jasno vidi da je Istraga imala uvid u presudu i da je tačno znala obrazloženje odluke. Ukratko, presuda ESLJP je procurila, a jedino mjesto odakle je mogla da procuri je sam sud. Koliko znam, ovo je prvi put u istoriji suda da je presuda procurila.
U utorak (5. septembra) je objavljen moj kraći članak na engleskom jeziku na popularnom blogu za međunarodno pravo EJIL:Talk! (koji je poslat redakciji bloga prošle nedjelje), a u kojem analiziram pitanje curenja presude. Stoga, u daljem tekstu ove kolumne ću ukratko prepričati i prevesti taj članak i neću se baviti suštinom presude. Naime, imali smo prilike da čujemo različita tumačenja presude i pravne posljedice po našu zemlju, te dodatna moja analiza neće donijeti mnogo toga novog.
Pomenuti članak portala Istraga vjerno prikazuje neke od paragrafa presude u predmetu Kovačević, što snažno ukazuje da je Istraga ne samo bila upoznata sa ishodom predmeta, već je vidjela i obrazloženje obrazloženja presude. Iste večeri, dakle u nedjelju, uživo je emitovana emisija Istraga sedmice u kojoj je, između ostalih, gostovao i gospodin Kovačević (podnosilac predstavke). Domaćin i gosti komentarisali su odluku i njene implikacije na pravni i politički sistem BiH. Sve ovo bi bila normalna politička i pravna rasprava, da nije bilo jedne stvari - presuda u tom trenutku nije postojala javno.
U prvim minutama emisije, voditelj kaže da je Istraga upoznata sa sadržajem presude. Podnosilac predstavke napominje da ga je ESLJP putem e-pošte obavijestio da će presuda biti objavljena u utorak (29. avgusta) i da će mu originalna kopija biti poslana poštom. U tom trenutku voditelj prekida gospodina Kovačevića i navodi da Istraga ima pouzdane informacije (o presudi i njenom sadržaju), da podnosilac žalbe još nije dobio presudu, ali da ima informaciju da presuda ide u korist podnosioca predstavke. U tom trenutku gospodin Kovačević napominje da je obaviješten da je dobio slučaj, tj. da je informisan da su njegova prava povrijeđena. Ne kaže ko ga je obavijestio (ESLJP sigurno nije), ali je jasno da je upoznat sa ishodom slučaja. Zaključno, i Istraga i podnosilac predstavke bili su upoznati sa ishodom slučaja, a Istraga je bila upoznata sa obrazloženjem sudova. Treba biti fer i napomenuti da je gospodin Kovačević rekao da ne zna šta je tačno navedeno u presudi.
Ponavljam, ovdje je problem činjenica da se vodila rasprava o presudi koja nije objavljena i da je sadržaj presude očigledno procurio iz suda.
Kakva su pravila Evropskog suda o donošenju presude? Postupci vijećenja, donošenja i objavljivanja presude su detaljno uređeni tzv. Pravilima ESLJP. Ograničen broj ljudi može da prisustvuje vijećanju sudija i donošenju odluka. Presude se strankama saopštavaju na usmenom saslušanju ili se dostavljaju putem pošte. Svi mi ostali se upoznajemo sa presudama putem zvaničnih izjava za medije i zvanične baze odluka ESLJP. Ne postoji izuzetak od ovih pravila, te je nesporno da je presuda u predmetu Kovačević procurila protivpravno.
Naredno pitanje koje se postavlja jeste kako je procurila presuda? Postoje dva potencijalna načina: ili je hakovan IT sistem ESLJP-a ili je neko u sudu proslijedio presudu u medije i javio ishod gospodinu Kovačeviću. Pretpostavljam da je informacioni sistem Evropskog suda za ljudska prava zaštićen naprednim sigurnosnim mjerama, pa se okrećem drugoj opciji kao vjerovatnoj.
Da li se treba nešto poduzeti povodom curenja? Tačnije, treba li ESLJP poduzeti neke mjere? Moram da kažem da su se gotovo svi do sada bavili pitanjem sadržaja presude, dok pitanje curenja presude nije problematizirano. Jasno mi je da većina onih koji su komentarisali presudu nisu eksperti u pogledu Evropske konvencije, pa i nisu upoznati sa procedurom donošenja i objavljivanja presuda. Ipak, ne treba biti ekspert da shvatimo da je neprikladno i sumnjivo da jedan medij objavi sadržaj presude prije zvaničnog saopštenja.
ESLJP bi trebalo da pokrene istragu curenja iz najmanje tri razloga. Prvo, incident podriva ugled i integritet suda uopšteno govoreći. Ako curenje presude ostane neistraženo, to šalje signal da sud toleriše širenje presuda kršeći sopstvena pravila. Kao rezultat toga, javnost može percipirati ESLJP kao neorganizovanu instituciju koju čine pojedinci koji ne poštuju pravila. Javnost očekuje od sudova, uključujući i Evropski sud, da marljivo rade i poštuju pravne i moralne propise.
Drugo, neko iz suda (insajder) je narušio povjerenje koje postoji između sudija i drugih strana uključenih u postupak donošenja i objavljivanja presude. Sudska pravila nalažu da samo sudije, pojedini članovi sekretarijata i prevodioci mogu učestvovati u vijećanju i na taj način biti obaviješteni o ishodu. Svi oni djelaju sa međusobnim povjerenjem i u skladu sa Pravilima ESLJP. Dopuštajući curenje, neko je iznevjerio ovo sveto međusobno povjerenje.
Ovakav zaključak odražava i mišljenje sudija Vrhovnog suda SAD povodom nedavnog slučaja curenja informacija. Naime, nacrt presude Vrhovnog suda u poznatom predmetu Dobbs (u vezi prava na abortus) je procurio i distribuiran na internetu. Američke sudije su jednoglasno okarakterisale incident kao jedan od najgorih primjera kršenja povjerenja u njegovoj istoriji. Nedostatak povjerenja može imati negativne posljedice po sve druge postupke pred ESLJP. Kako sudije i pravnici iz sektertarijata mogu iskreno komunicirati jedni s drugima ako postoji bojazan da bi njihova vijećanja ili mišljenja mogli procuriti u štampu?
Treće, curenje informacija može ugroziti integritet i pravičnost sudskog procesa, kako generalno, tako i u slučaju Kovačević. Vrhovni sud SAD je okarakterisao curenje informacija kao "ozbiljan napad na sudski proces". Ako je neko od sudija u predmetu Kovačević zaista učestvovao u širenju presude, zabrinutost u pogledu nepristrasnosti suda je opravdana. Štaviše, s obzirom na tvrdnju g. Kovačevića da je o svojoj pobjedi obaviješten (vjerovatno od nekog drugog, a ne od novinara Istrage), onda ta zabrinutost postaje još ozbiljnija.
Što se tiče nepristrasnosti sudova, praksa ESLJP je da sudovi moraju biti nepristrasni, jer koncept nepristrasnosti znači odsustvo predrasuda. ESLJP je stava i da "pravda ne samo da mora biti izvršena, već se mora i vidjeti da je izvršena". Takođe, Evropski sud smatra da je ovdje "u pitanju povjerenje koje sudovi u demokratskom društvu moraju uliti javnosti" u pogledu sopstvenog rada. Konačno, sudije ESLJP polažu zakletvu ili svečanu izjavu - moraju obavljati svoje funkcije, između ostalog, nepristrasno, diskretno i čuvati tajnu saslušanja i povjerljive informacije.
Zaključno, Evropski sud za ljudska prava trebalo bi odmah da pokrene istragu i preduzme sve potrebne i razumne radnje da bi utvrdio kako je presuda procurila.
Koje korake preduzeti? U već pomenutom američkom incidentu curenja presude, Vrhovni sud je odmah pokrenuo istragu koja je trajala nekoliko mjeseci. Sveobuhvatna istraga uključivala je intervjuisanje zaposlenika suda i ispitivanje informatičkih sistema i uređaja suda, ali počinilac nije mogao biti identifikovan. Ipak, glavni cilj istrage treba da bude da se pokaže da je sud spreman da prizna problem, pokazujući svima da se curenje podataka neće tolerisati. Svrha nije nužno kažnjavanje odgovornih osoba (npr. sudija), već očuvanje integriteta ESLJP. Sankcija dolazi usput.
Mjere koje je preduzeo Vrhovni sud SAD mogu poslužiti kao vodilja i Evropskom sudu. Dakle, potrebno je uzeti izjave od svih lica koja su došla ili mogla doći u posjed presude, kao i istraživanje sudskih informatičkih sistema i uređaja. Osim ovih mjera, istražna komisija ESLJP bi mogla pitati Istragu kako su saznali za ishod i obrazloženje presude. Vjerovatno je da će medij odbiti da odgovori, štititeći novinarski izvor, a što je njihovo pravo prema standardima o zaštiti slobode medija. Dodatno, sud bi mogao tražiti informacije od gospodina Kovačevića u pogledu razjašnjavanja činjenice da je bio svjestan ishoda spora.
Naposljetku, postavlja se pitanje mogućih posljedica do kojih istraga curenja može dovesti. Barem dvije značajne potencijalne posljedice zaslužuju pažnju. Prva se odnosi na potencijalno izricanje sankcija odgovornim licima. Jedina sankcija za sudije koja se eksplicitno pominje u Evropskoj konvenciji i Pravilima ESLJP je razrješenje sa funkcije, za šta je potrebna dvotrećinska većina svih sudija ovog suda. Ako je za curenje odgovoran neko iz sekretarijata, pretpostavljam da će se interna pravila sekretarijata i Savjeta Evrope primijeniti na sve disciplinske mjere, uključujući i otkaz.
Druga posljedica se odnosi na uticaj na suštinu i ishod predmeta. Presuda nije pravosnažna i zastupnici BiH zadržavaju pravo da zatraže tzv. prosljeđivanje predmeta Velikom vijeću (neka vrsta drugostepenog vijeća ESLJP-a). Riječ je o svojevrsnoj žalbi, a koja je propisana Pravilima suda. Razlog za isticanja žalbe leži i u činjenici što je predsjednica Vijeća (sudija Kucsko-Stadlmayer) glasala protiv odluke drugih šestoro sudija i smatrala je da predstavka nije dopustiva zbog procesnih razloga. No, zastupnici BiH mogu izraziti zabrinutost i u pravičnost postupka pred Vijećem, a s obzirom na to da je presuda procurila. Sama činjenica da je presuda procurila ne ukazuje automatski na pristrasnost Vijeća, ali je upravo zato neophodna istraga - da bi se utvrdile sve relevantne činjenice. Ako se dokaže da je podnosilac predstavke bio povezan sa curenjem, potencijalni ishod mogao bi biti zaključak da je on zloupotrijebio pravo na podnošenje predstavke. U tom slučaju, predstavka bi se mogla proglasiti nedopustivom.
Zaključno, valja priznati da je presuda u slučaju Kovačević zaista važna za Bosnu i Hercegovinu. Da bi se ona ispoštovala potrebne su izmjene u temeljima države - izbornom i političkom sistemu. Ali ono što prethodi suštini presude je činjenica da je presuda procurila. Jasno je da je došlo do kršenja Pravila ESLJP. Nema sumnje da se radi o ozbiljnom incidentu bez presedana i da ga sud treba istražiti. Istraga curenja bi mogla otkriti razne stvari, uključujući i pristrasnost suda, što bi moglo biti od suštinskog značaja za konačni ishod slučaja.
Autor je viši asistent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjaluci
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.