Ako postoji jedna ozbiljna pouka koju smo mogli izvući nakon svega što se dešava u posljednje dvije godine, počev od pandemije kovida-19 pa do rata u Ukrajini, to je svakako potreba ozbiljnog, sistemskog i racionalnog pristupa najvažnijim državnim i nacionalnim temama.
- U narednih 10 godina obrazovati i kreirati 100 lidera u politici, privredi i pravosuđu, koji će reformisati sistem po dubini i civilizacijski Republiku Srpsku transformisati u uređenu i modernu zemlju s tržišnom ekonomijom sa snažnim socijalnim korektivnim mehanizmima.
- Društveni razvoj bazirati na znanju i afirmaciji izuzetnosti. Moderne informacione tehnologije, turizam i proizvodnja organske hrane će biti naše strateške privredne grane i u njih ćemo najviše ulagati. Pored obrazovanja, naravno.
- Transformacijom i restrukturisanjem javnih preduzeća, umjesto bunara bez dna koji troše novac i služe za uhljebljavanje partijskih aktivista i tendersko bogaćenje tajkuna bliskih politici, stvoriti moderne profitne jedinice koje će, s profesionalnim menadžmentom, izvršavati na ekonomičan način svoju javnu funkciju. Konkretan primjer: umjesto dozlaboga neuređenih "Pošta Srpske2, u kojima se u administraciji smjenjuju ko će sjesti za računar jer ne mogu svi stati u kancelarije, a pri tom poštari ne mogu stići izvršiti sve svoje redovne obaveze jer ih je malo, stvoriti modernu korporaciju s više organizacionih cjelina. Jedna bi bila Postbank, banka čiji bi većinski akcionar bila Republika Srpska preko "Pošta Srpske", a u čijem vlasništvu bi bile i ozbiljne domaće i regionalne komercijalne banke. U Postbanci RS a.d. bi bila deponovana značajna javna sredstva, preko nje bi "Pošte Srpske" mogle obavljati poslove koje sad ili ne mogu da rade ili rade preskupo (npr. poslovi platnog prometa). Sa profesionalnim i ozbiljnim menadžmentom ova banka bi bila okosnica privrednog razvoja i transformacije Srpske u društvo kakvo je prethodno opisano. S druge strane, kroz stratešku dubinsku saradnju s "M:telom", "Pošte Srpske" bi se transformisale u ozbiljnu kompaniju koja na najbrži i najekonomičniji način obavlja usluge dostavljanja pošiljki, ali i obavlja određene telekomunikacione usluge.
- U poremećenim međunarodnim odnosima, s ozbiljno narušenim globalnim poretkom koji je postojao od završetka Drugog svjetskog rata, naša politika ipak mora biti zasnovana na poštovanju međunarodnog prava, koliko god ono bilo ranjivo. Princip je princip i mi njega treba da se držimo, jer smo tradicionalno kao narod svoju politiku zasnivali na poštovanju međunarodnog prava. Srbi nikad nisu unilateralno kršili međunarodno-pravne regule i tog principa ne treba da se odričemo. U tom smislu, u situaciji kad je predsjednik Makron jasno poručio da proširenja Evropske unije neće sigurno biti u narednih dvadesetak godina, Republika Srpska treba da afirmiše svoje odnose sa zemljama opredijeljenim ka poštovanju međunarodnog prava, afirmaciji dijaloga i inkluzije. Politika isključivosti i sukoba nije i ne smije nikad biti naša politika. Zemlje koje prihvataju međunarodno pravo, dijalog i razumijevanje biće naši partneri, a da nerezonski i bezuslovno ne stvaramo bilo kakva savezništva od kojih praktično nemamo ništa. U tom smislu, one poruke koje danas šalju Kina, Turska i Francuska u vezi s ratom u Ukrajini i razlozima koji su do njega doveli, zapravo jesu poruke koje i Republika Srpska treba da ponavlja. Sa zemljama koje stoje iza takvih stavova treba da jačamo bilateralnu saradnju.
- Što se tiče BiH, ona za Republiku Srpsku treba da bude instrument našeg snaženja i jačanja naših regionalnih političkih kapaciteta. Sve prethodno navedene tačke ove politike zapravo jesu komponente politike praktično nezavisne Republike Srpske unutar međunarodno priznate BiH. BiH za nas nije klasična država, još manje nacija: BiH je za nas okvir i etapa. Etapa ka potpunoj emancipaciji našeg naroda i zemlje, a naša zemlja je Republika Srpska, zemlja svih njenih ljudi bez obzira na nacionalnu, vjersku, ideološku ili bilo koju drugu pripadnost. Ta emancipacija ne mora nužno da vodi i ka formalnoj nezavisnosti Republike Srpske, ali samo pod uslovom da i Federacija BiH, odnosno njeni unutrašnji faktori, prihvate BiH kao ekonomski integrativni okvir sa spoljnim formalnim suverenitetom - i ništa više od toga. Ako tu postignemo stabilan i održiv konsenzus, takva BiH nije sporna.