Dok kao društvo često raspravljamo o "korištenju interneta", najnoviji podaci Eurostat-a i UN-a donose jasan alarm: preko 98% djece svakodnevno boravi u digitalnom okruženju, a svaki ulazak u digitalno okruženje znači pristup globalnoj zajednici koja obuhvata gotovo 74% svjetske populacije.
Pametni telefoni su za njih postali stvarni prostor odrastanja i oblikovanja identiteta, a samo 48% djece kaže da se osjeća bezbjedno na mreži, dok je procenat onih koji su prijavili da ih je nešto uznemirilo u posljednjih mjesec dana skočio sa 7% (u 2020. godini) na čak 23%.
Podaci o vremenu i uticaju na zdravlje u 2026. godini više ne ostavljaju prostor za ignorisanje: 9 sati dnevno je granica koju pripadnici Generacije Zed obično dostižu online, dok globalni prosjek iznosi 6 sati i 40 minuta. Vrijeme provode na društvenim mrežama, beskonačnim pregledanjem sadržaja, u igranju video igrica, a svega 20% djece koristi internet za učenje. Iako je minimalna starosna granica za većinu platformi 13 godina, to djeci nije prepreka. Čak 74% djece i mladih ima otvoren profil na nekoj mreži ili platformi za igre, a najveći broj njih (biše od 80%) je spreman da prihvata zahtjeve od nepoznatih ljudi na društvenim mrežama. Oko dvije trećine djece redovno koristi AI alate za obrazovne i praktične svrhe. Međutim, zanimljivo je da je više od polovine djece izrazilo zabrinutost i strah da bi vještačka inteligencija mogla izbjeći ljudsku kontrolu ako postane previše napredna.
Naučna istraživanja su takođe jasna: granica od 4 sata je ta preko koje sve direktno narušava zdravstvene i razvojne ishode, uključujući ozbiljne probleme sa spavanjem i visoke rizike po mentalno zdravlje. Naša djeca se nalaze duboko u toj rizičnoj zoni. Boravak ispred ekrana utrajanju od 4 ili više sati dnevno donosi dramatične rizike u poređenju sa djecom koja manje koriste ekrane:
+61% veći rizik od depresije,
+45% veći rizik od anksioznosti,
+24% veći rizik od problema u ponašanju (agresija, hiperaktivnost),
+21% veći rizik od poremećaja pažnje.
Uz to, 9 od 10 adolescenata već navodi barem jedan negativan fizički simptom (umorne oči, glavobolje, poremećaj sna), a svaki drugi učenik (uzrast 9-17 godina) susreo se sa sadržajima seksualne prirode, dok je 39% djece je doživjelo neki oblik vršnjačkog nasilja na internetu. Uticaj na pažnju je dramatičan, jer nakon samo jedne poruke ili obavještenja na telefonu, učeniku je potrebno i do 20 minuta da se ponovo potpuno fokusira na gradivo, što direktno vodi do nižeg uspjeha u školi i problena sa jezičkim vještinama. Skoro polovina djece bezuspješno pokušava da smanji to vrijeme, loše se osjeća kada je oflajn i zapostavlja obaveze (školske zadatke), dok petina zanemaruje osnovne biološke potrebe (san i hranu).
Gdje griješimo kao odrasli?
Podaci pokazuju opasan paradoks: dok rizici rastu, roditelji sve manje razgovaraju sa djecom. Samo 50% djece danas otvoreno priča sa roditeljima o svojim digitalnim aktivnostima (značajan pad u odnosu na 66% iz 2020. godine). Umjesto živog razgovora i građenja povjerenja, odrasli se uglavnom oslanjaju na aplikacije za blokiranje i tehničku kontrolu, ako uopšte i to koriste. Zato i ne iznenađuje podatak da najveći broj djece ispitanika, njih 76.05%, ne bi razgovaralo sa roditeljima u slučaju problema ili neželjene situacije na internetu, a više od polovine ispitanika, ne bi prijavilo slučaj policiji.
UN upozorava i na pojam tehnoferencije - situacije u kojima mi, odrasli, gledajući u svoje telefone prekidamo prirodnu komunikaciju sa djecom, nesvjesno im dajući model ponašanja koji kasnije sami kopiraju.
Koja bi bila ključna poruka? Vrijeme provedeno ispred ekrana direktno utiče na obrazovanje, kognitivne vještine, socioemocionalni razvoj i mentalno zdravlje djece što potvrđuju najnovija pedijatrijska istraživanja (podaci iz 64 zemlje i skoro 3 miliona djece). Tehnička kontrola i blokade su korisni alati, ali oni ne mogu zamijeniti digitalno vaspitanje. Djeci nije potreban samo zid u vidu aplikacije, već naš putokaz, razgovor i podrška kako bi naučila da zaštite svoje mentalno zdravlje. Istovremeno, prioritet je potrebno dati fizičkoj aktivnosti i usvajanju redovnih obrazaca spavanja kako bi se umanjili negativni efekti prekomjernog izlaganja ekranima.
Prof.dr Mile Šikman, redovni profesor Univerziteta u Banjoj Luci