Kolumne

Jesmo li lud narod? Jesmo!

Jesmo li lud narod? Jesmo!
Foto: N.N. | Jesmo li lud narod? Jesmo!

Naprosto nas ugledni stručnjaci zasipaju reklamama nevjerovatno efikasnih lijekova koji su djelo naših najtalentovanijih studenata na inostranim univerzitetima, a niko mjerodavan da se oglasi mišljenjem koliko u tome ima istine ili se neko, zarad zarade, poigrava našim zdravljem.

Ponovimo pitanje iz naslova: Jesmo li lud narod?

Ponovimo i odgovor: Jesmo!

Primjera je bezbroj, pun ih je internet. Pa, krenimo redom.

Punimo čekaonice očnih klinika, hirurškim putem skidamo kataraktu, koristimo mnoštvo kapi da ublažimo očni pritisak, primamo injekcije direktno u oko, biramo kod optičara okvire koji bi nam najviše pristajali, tražimo zaštitna stakla… U najkraćem, nepotrebno trošimo vrijeme i novac, praznimo ionako siromašne blagajne fondova za zdravstvo.

Moramo li to? Naravno, ne moramo!

Dovoljno je da e-kupovinom naručimo i za dan-dva dobićemo čarobne kapi i za nedjelju, dvije, tri imaćemo zdrave oči kao kod novorođenčeta. Naočare bez kojih do tada nismo mogli naći ni pravo dugme na daljinskom upravljaču sada možemo baciti u smeće ili ih pokloniti naivnima, da koriste makar okvire, ako im dioptrija ne odgovara, a apotekarima i skupim lijekovima zauvijek reći zbogom.

Ili, počelo da vam zuji u ušima, sve slabije čujete, u kući na vas galame što televizor pojačavate "do daske", ljute se i negoduju komšije, prestali ste da idete na druženja, jer ne čujete dobro sagovornike, pa se glupo osjećate, ne posjećujete više pozorište, a nerado nosite skupe slušne aparate.

Pa šta onda?

Jednostavno, otvorite reklamnu poruku na internetu, upišete ime i prezime, grad, adresu i broj mobilnog telefona i za koji dan brzom poštom stiže vam spas - kapi od kojih će poslije nekoliko dana vaše uši biti "kao nove", sluh besprijekoran.

A šta ako vam zglobovi gore kao ogromna vatra u crkvenoj porti na Banje veče, ako vam je korak nesiguran i težak kao da su noge napunjene olovom, ako je giht uznapredovao toliko da vam prijeti nepokretnost, ako vas je "uhvatilo" u krstima, pa ličite na nevješto napisan upitnik?

Ne budite naivni da idete kod reumatologa, manite se odlaska u banje (što samo rijetkim omogućava novčanik, fondovi zdravstva uglavnom uputnice daju samo onima koji se rehabilituju poslije teških lomova), rješenje vam je pod nosom, što će reći - u internetskoj reklami. Popunite odgovarajući obrazac i prije nego što poskidate razne obloge, brzi poštar će donijeti svemoćni melem, pa vam preostaje samo da se prijavite za maraton.

Nesanicu, probleme sa probavnim traktom, otežano disanje, aritmiju, hemoroide i druge boljke da ovdje ne spominjemo; prepuštamo čitaocu da ih sam dopiše.

Riješen je tu i jedan mogući problem. Nijedan od ovih čudesnih melema nećete naći u apotekama, jer farmaceuti žele da prodaju samo skupe lijekove za dugotrajnu upotrebu (čitaj: hoće da zarađuju na ljudskoj nevolji), a da se ne bi nabavljali kojekakvi falsifikati, proizvođač će vam ih direktno poslati. On se, milostiv po prirodi, pobrinuo i da vam umanji cijenu. U reklami sugeriše da na apliciranom ruletu pritisnete odgovarajuće dugme i - gle čuda! – uvijek ćete, nepogrešivo, dobiti 50 odsto popusta na redovnu cijenu. Za brzu poštu moraćete da se u četvoročlanoj porodici odreknete jednog dana supe i deserta, a za lijek od prosječne penzije bar onoliko koliko vam, takođe za četvoročlanu porodicu, može biti za dva ili tri skromna ručka.

E sad, nemojte da pomislite da ja ovdje prosipam svoju pamet. Bože sačuvaj! Autoritativni uglednici kažu da su svi ti epohalni izumi rezultat rada najtalentovanijih studenata koji - opet gle čuda - svi do jednog studiraju u inostranstvu. Drugim riječima, džaba im talenat ako studiraju kod nas!

Pa onda, ko su ti uglednici? Istaknuti specijalisti iz oblasti koje se liječe epohalnim melemima, doktori nauka, univerzitetski profesori… Kad oni reklamiraju takve proizvode, moralo bi da im se vjeruje. Neki od njih, oni inostrani, možda su i izmišljeni, ali ove domaće počesto susrećemo i na ekranima naših televizija, u ozbiljnim informativnim ili naučnim emisijama.

Istina, oni nam ne kažu ništa o tome zašto su studenti izumitelji tih lijekova koji će preporoditi zdravlje na cijeloj planeti, a ne oni koji iza sebe imaju bogatu akademsku karijeru. Nije njihovo da se bakću takvim sitnicama! Njihovo je da kažu narodu kako da bude zdrav.

Kada se o svemu tome razmisli, sama od sebe postavljaju se neka važna pitanja.

Na primjer, zašto se ti uglednici koji reklamiraju epohalna otkrića ne zauzmu za to da se "produkti" intelekta najnaprednijih studenata ne nađu na našim klinikama i u apotekama? Nije teško pretpostaviti koliko bi nam se u tom slučaju popravilo zdravlje i kolike bismo uštede ostvarili.

Konačno, jedno mnogo ozbiljnije i neizbježno pitanje: Kad već imamo o svemu zakone, zar ne bismo i u ovom slučaju, vrlo bitnom za zdravlje stanovništva, mogli obavezati proizvođače i prodavače svih tih, nazovimo ih uslovno, medikamenata, makar na njima pisalo da su dodatak jelima, da ih mogu preporučivati samo ako dobiju odobrenje za reklamiranje svojih proizvoda na štampanim i elektronskim medijima, portalima i društvenim mrežama, od neke zvanične (državne) mjerodavne ustanove ili institucije koje bi im ona dala na osnovu podnesenih relevantnih dokumenata?

Bez toga mogli bismo imati mnogo tih naših natprosječnih studenata na inostranim univerzitetima i autoritativnih pojedinaca u svojim oblastima koji će ih velikodušno reklamirati (vjerovatno ne besplatno).

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije