Kolumne

Kako je propala naša revolucija?

Kako je propala naša revolucija?
Foto: N.N. | Kako je propala naša revolucija?
Đorđe Latinović

"BUREK REVOLUCIJA". Te 2014. godine bila je stogodišnjica Sarajevskog atentata, kojim je počeo Prvi svjetski rat, 25 godina pada Berlinskog zida i komunizma, izborna godina u BiH i Svjetsko prvenstvo u fudbalu u Brazilu, na kome je reprezentacija BiH prvi put nastupila kao samostalna država, dakle, idealna prilika za odušak političkog adrenalina.

Prošlo je sedam godina od "prve postdejtonske revolucije" u BiH, kada su iz Tuzle 4. započeli, a 10. februara 2014. godine završili najveći socijalno-ekonomski protesti, na kojima je više hiljada građana demonstriralo, nezadovoljno nagomilanim ekonomskim i političkim stanjem u zemlji. Demonstranti su u svom rušilačkom pohodu smijenili vlade u četiri kantona, Sarajevskom, USK, Tuzlanskom i Zeničko-dobojskom, i vlastima ispostavili  brojne zahtjeve. Na Dan pobjede nad fašizmom, tristotinak građana sa protesta iz svih gradova Federacije BiH stiglo je pješice u Sarajevo, pred Parlament Federacije BiH pod sloganom "Marš slobode - put bez povratka", da traže ispunjenje svojih zahtjeva. Tad se vidjelo kako je bio u pravu  slovenački filozof Slavoj Žižek, kada je pišući o sličnim protestima po svijetu rekao "koliko je teško protest pretvoriti u minimalnu konkretnu viziju" i "kako je teško definisati alternativu".

Pitanje svih revolucija je uvijek isto: Kako postojeće nezadovoljstvo ljudi artikulisati u pozitivan politički program promjena za miran napredak društva? U duhu ovdašnje javnosti protest je dobio naziv "burek revolucija", kad su demonstranti simboličkim ritualom na "vječnoj vatri" podgrijali pokvaren burek, kao pokazanu vježbu "nemoguće države" i najavili   njenu radikalnu promjenu. O "revoluciji" u BiH verziji, ostale su ocjene koje graniče sa teorijama zavjere. Hrvatski političar Zdravko Tomac smatrao je proteste "odjekom muslimanskih revolucija u arapskom svijetu". Novinar Filip Antunović ih naziva "velikobošnjačka 'burek revolucija'". Novinar Denis Kuljiš u svojoj kolumni se pita "Huliganska revolucija ili bosansko proljeće?“ Analitičar Nino Raspudić nazvao je proteste "bošnjačko proljeće". Publicista Tvrtko Dolić sve naziva "'socijalnim buntom' jedne vjerske konfesije" i pita se "jesmo li svjedoci islamske teologije oslobođenja", cinično dodajući da nakon "Arapskog proljeća iza socijalne pobune krije se dolazak vojne hunte". Dragan Čović ne krije da je u pitanju "bošnjačka dimenzija bunta", a Milorad Dodik ih označava "projektom koji želi eskalaciju prenijeti u RS". Mersada Nurudina Agović iz Saffa.ba  sumnjiči  "SANU da je kao hobotnica svoje pipke pustila u socijalno ugrožene i nezadovoljne građane i iskoristila njihovo stanje". Analitičar Dževad Galijašević kao cilj protesta vidi rušenje RS, iza kojih stoji Njemačka. Po Zlatku Lagumdžiji "žele protestima doći do trećeg entiteta". Iz Saveza demobilisanih boraca BiH, protesti su "dobro osmišljene operacije protiv države BiH u režiji SANU".

BUVLJAK NARODNOG NEZADOVOLJSTVA. Učesnici Plenuma svih plenuma podnijeli  su ukupno devet zahtjeva vlastima FBiH: ostavku Vlade FBiH, trenutnu obustavu svih privatizacionih procesa i rasprodaju javnih dobara, reviziju dosadašnje privatizacije i procesuiranje odgovornih, ukidanje mjesečnih naknada za rad članova upravnih odbora, komisija i drugih upravnih tijela  u javnim preduzećima FBiH, ukidanje tzv. bijelog hljeba, hitno usklađivanje penzija sa rastom prosječne plate u FBiH, te uvezivanje radnog staža osobama koje su stekle uslove za penziju.

U trenutku protesta na vlasti u oba entiteta bile su političke stranke deklarativne ljevice. Danas pouzdano znamo da su  u  protestima  uglavnom učestvovale grupe mladih i  nezadovoljnih građana iz  gradova sa bošnjačkom većinom u FBiH, koji nisu naišli na podršku u drugim dijelovima BiH. Zanimljivo je da su demonstranti rušili kantonalne vlade,  kao srednji nivo vlasti, a ne federalnu vladu koja je institucionalno odgovorna za teško socijalno-ekonomsko stanje u ovom entitetu, koje je i poslužilo kao povod za proteste. Ovaj "revolucionarni cunami" bio je nasilni pokušaj državnog prevrata, nacionalno-konzervativna kontrarevolucija, kombinovanog razularenog patriotizma i lažnog multinacionalizma, pod nevinim plaštom ljevičarske pobune. Tokom trajanja protesta evidentirana su ukupno 54 konkretna socijalna zahtjeva, koje su formulisali građani na organizovanim plenumima po gradovima FBiH. Neki od najvažnijih su: Usvajanje zakona o ispitivanju  porijekla i oduzimanju nelegalno stečene imovine svih političara, smanjenje  primanja i raznih paušala i naknada funkcionerima, izrada efikasnih programa i podsticaja za zapošljavanje, ispitati sve nezakonite pljačkaške privatizacije, izvršiti povezivanje radnog staža radnika, smanjenje administracije, zapošljavanje socijalno ugroženih kategorija, zdravstveno osiguranje za sve, donošenje novog zakona o sukobu interesa, donošenje mjera za sankcionisanje nepotizma, mita i korupcije u organima vlasti, izrada socijalne karte  građana, uvođenje progresivnih poreskih stopa, objava svih primanja  funkcionera u FBiH, uvođenje diferencijalne stope PDV-a i drugi.

Svi socijalni i ekonomski zahtjevi mogli su se ispuniti unutar postojećeg političkog i ustavno-pravnog poretka, u opštini, gradu, kantonu, entitetu, državi, običnom promjenom pojedinih propisa i zakona, naravno, da je za to postojala većinska politička volja.   Generalno, bili su to zahtjevi za "novom pravednošću", smanjenje siromaštva i jednake šanse u društvu. Socijalni zahtjevi građana imali su izrazito klasno obilježje i po tome su slični protestima u drugim zemljama Evrope. Oni su posljedica globalnog terora kapitala i diktata lokalne partijsko-finansijske oligarhije u tranziciji. Od svih ovih prijedloga mogao bi se napraviti solidan politički program jedne stranke. Zašto onda političke stranke nisu pokrenule ova  pitanja ranije, bez političkog bunta naroda?

DJECA JEDU SVOJU REVOLUCIJU. Na protestima su postavljeni i politički zahtjevi, uglavnom radikalni i neostvarivi. Većina političkih zahtjeva je izlazila izvan postojećeg ustavno-pravnog i političkog poretka i reformskog kapaciteta demonstranata. Navodimo glavne: 1. Vraćanje Ustava BiH iz 1992, 2. Ukidanje kantona i entiteta, 3. Jedan predsjednik BiH, umjesto kolektivnog Predsjedništva BiH, 4. Revizija Dejtonskog mirovnog sporazuma, 5. Reafirmacija OHR-a i bonskih ovlaštenja. U Tuzli je za vrijeme protesta dijeljen misteriozni "Manifest nove BiH", fantomske grupe "Udar", koja je tražila zabranu nacionalističkih i religioznih stranaka, donošenje novog ustava BiH, prelazno preuzimanje Predsjedništva, ukidanje  entiteta i kantona i usvajanje bosansko-hercegovačkog građanskog identiteta, umjesto identiteta naroda. Postoji izrazita disproporcija između socijalnih, klasnih i političkih zahtjeva ovih protesta.

Najčudnija izjava protesta dolazi od Melihe Hodžić, portparola Plenuma građana Zenice: "Vladu smo srušili. Naš prijedlog  koji su oni usvojili je da Plenum građana Zenice djeluje u skladu sa Ustavom BiH, zakonima i aktuelnim propisima FBiH i ostalim relevantnim aktima. Shodno tome, Plenum ne može da ugrožava ustrojstvo BiH."  Ovo pokazuje da se pokret ljuljao oko ovog pitanja i da je prevagnuo rečeni stav.

A šta bi bilo da je odlučeno drugačije? To unosi sumnju u stvarne namjere učesnika plenuma i postojanje skrivne agende u njihovoj političkoj orijentaciji. Najbolje bi bilo da građani BiH, u svojim lokalnim teritorijalnim okvirima u kojima žive, odozdo  demokratizuju svoje zajednice i stvore od njih ekonomski održive, društveno inkluzivne i zakonodavno-pravne jedinice za život. BiH mora fiksirati demokratsko državno uređenje koje je optimalno i prihvatljivo svima, i staviti tačku na borbe za ustavno uređenje zemlje, za državu ili entitet ili kanton, i tako  ova pitanja visoke politike izbaciti iz političke borbe i nacionalnih sukobljavanja,  da bi ekonomija, razvoj i stvarni život ljudi, postali jedini predmet domaće politike. U Francuskoj revoluciji revolucionari su prvo oslobodili zatvor Bastilju, simbol ugnjetavanja trećeg staleža, boljševici u Rusiji osvojili su Zimski dvorac, palatu cara samodršca, a kod nas, u Sarajevu, bijesni demonstranti zapalili su zgradu Predsjedništva BiH (simbol tročlanog kolektivnog šefa države), dejtonsku zastavu BiH i zamijenili je zastavama sa ljiljanima, i na kraju Arhiv BiH, simbole ustavne ravnopravnosti, političke modernizacije i zajedničke memorije BiH. 

KARTON REVOLUCIJA. BiH mora postići bazični politički konsenzus i ostaviti iza sebe sva ustavno-pravna i svjetonazorska pitanja i okrenuti se razvoju ekonomije i društva. U tome nam može poslužiti primjer takvog konsenzusa političke elite Irske. Irska je od 1985. do 2002. godine svakih 5-7 godina udvostručavala BNP po glavi stanovnika. Originalni politički program i plan ubrzanog razvoja, koji je ovu siromašnu zemlju pred bankrotom pretvorio u visokorazvijenu ekonomsku silu, nazvan je socijalni pakt. Za isti sto sjeli su predstavnici svih društvenih grupa, vlada, sindikati, poslodavci i civilni sektor i dogovorili se o zajedničkoj sinergijskoj agendi. Dogovorene su glavne reforme koje se moraju provesti da bi se ekonomija razvila. Sindikati su prihvatili uslove dogovorene reforme i obavezali se da neće ometati ostvarivanja dogovorenih ciljeva ekonomske reforme.

Za dvadeset godina, od propale zemlje Irska se pretvorila u stabilnu demokratiju i tržišnu ekonomiju. Dok se prisjećamo protesta iz 2014. godine, iz Tuzle, odakle je sve počelo, stiže nam vijest da je grupa mladih formirala aktivistički pokret protiv postojeće društvene letargije pod nazivom "Karton revolucija", koji će djelovati snagom političkog pritiska na vlast. Jednog dana možda će i oni ponovo doći u Sarajevo. Slijedom ruske istorijske analogije, nakon Februarske, dolazi  Oktobarska revolucija. Jednom je Valter Benjamin rekao: "Iza svakog fašizma stoji propala revolucija.", misleći na propast proleterske revolucije u Vajmarskoj  Njemačkoj i uspon nacizma. Problem sa našom "revolucijom" je u tome što ona nije društveno autentična i samonikla, već politički instalisana i fingirana, tako da je morala propasti, na potrošenoj osnovi lažne revolucionarnosti. Poznato je da  "revolucija jede svoju djecu", a kod nas "djeca su pojela svoju revoluciju". Živimo u kontrarevolucionarnim vremenima, blokiranih socijalnih revolucija. Sanjana revolucija u BiH samo bi razbila krhko  civilno  društvo i slabu državu. Naša dejtonska "ludačka košulja", koliko god nas ograničava, štiti nas od ludila nas samih  i daje nam imunitet od ludila drugih. Integracija BiH u EU, na bazi širokog političkog konsenzusa, jedina je i najbolja mirna revolucija koja nam je potrebna.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije