Treća fatalna i doista nepopravljiva šteta učinjena je prilikom pregovora o gradnji novog zagrebačkog aerodroma. Natječaj za projekt provela je još legendarna Sanaderova vlada. Svima poznati Jure Radić, na kojega ne treba trošiti ambigvitetne epitete, pobijedio je Zahu Hadid, sir Normana Fostera i Renza Piana, tri najveća arhitekta današnjice.
Odabrani projekt neizmjerno je i nepotrebno skup. Jasna ekonomska računica - promet pomnožen s aerodromskom pristojbom i uvećan stopom rasta zračnog prometa u Europi - pokazuje da je cijena više nego dvostruka u odnosu na realnu isplativost. Sanaderovski maheri čak su htjeli zgradu izmjestiti na privatno zemljište, ali to je u zadnji čas spriječio pošteni direktor Tonči Peović, koji se nekom greškom u pravi čas našao na odgovornoj funkciji - tako se pogodilo, jer čak ni hrvatski lopovi, naši najuspješniji poduzetnici, ne mogu skorirati baš u svakoj prilici...
Na natječaju za gradnju aerodroma pobijedila je francuska državna kompanija koja već drži istarski Ipsilon. Ta im je cesta prepuštena u koncesiju s tim da izgrade pun profil autoceste, kad se dostigne ugovoreni promet. Kako se ugovoreni promet nikako ne ostvaruje, po ugovoru nad kojim je također bdio neporočni Šarinić, umjesto da kompanija plaća Hrvatskoj, Hrvatska plaća kompaniji. Nešto slično dogodit će se sad vjerojatno i s aerodromom Zagreb.
Prema prvotnom nacrtu ugovora, francuski koncesionari trebali su se obavezati da će na Plesu ostvariti promet od pet milijuna putnika pa bi se obračun izvršio na takvim ulaznim veličinama. Suočeni s previsokom cijenom gradnje i nerealnim očekivanjima, francuski su predstavnici odlučili odustati od ugovora. To bi uzrokovalo skandal jer Milanovićeva vlada poslije prve godine mandata ne bi mogla pokazati nijednu stranu investiciju. Tada je Hajdaš Dončić izveo svoju predstavu…
Uz asistenciju "Jutarnjeg lista" demonstrirao je pozu tvrdog i nesalomivog pregovarača, koji ne odustaje ni od jedne stavke, a prilježni novinari opisivali su francuske službenike koji, crveni u licu i znojni, odlaze pogruženi iz njegova kabineta… Pritom je Hajdaš Dončić, još s masnim napoleonskim čuperkom na čelu koji mu nisu bili podštucali, dobivao punu Zokinu podršku - kad se političari negdje javno produciraju ne može to proći bez premijera! I onda, dramatični preokret, trijumf. Francuzi ipak smjerno potpisuju ugovor. Pritom su, doduše, potpisana i dva aneksa. Jesu li to "tajni aneksi"? U svakom slučaju, nitko ih nije javnosti pokazao. No, njihov je učinak - reverzibilan, kao kad avion slijeće pa otvori poklopce na motorima i pogonom počne kočiti… Francuski partner neće plaćati koncesijsku naknadu dok se ne dostigne broj od pet milijuna putnika. A kad će ga dostići? Ovim tempom - nikada. "Croatija" pada i propada, a ona je glavni generator prihoda dok nitko drugi tu neće doći, ako ne postoji lokalna mreža za razvoženje putnika. Francuska firma nije stoga uopće zainteresirana da se broj putnika povećava, nego pristojbe, tako da maksimira svoj profit na sadašnjoj infrastrukturi. A nova zgrada? Pa gradit će se, ali jaaaako polako. Možda čak bude završena u neko nedogledno ili dogledno vrijeme...
Budući da je koncesionar aerodroma zainteresiran za visoke, a ne za niske pristojbe, tu se neće spuštati ni low-cost carrieri, jeftine avio-kompanije, i one već biraju alternativne aerodrome, prije svega na obali, a zatim, bit će im zanimljiva i zračna luka u Ljubljani (to je ipak samo sat i pol autom, što ulazi u tzv. catchment area, lovno područje putnika jednog aerodroma). Štoviše, hrvatske turističke zajednice i lokalna vlast poticat će low-costere da idu na njihove aerodromske destinacije. Ne smiju ih direktno sponzorirati, ali im mogu davati novac na posredan način - recimo objaviš oglas u kompanijskom magazinu po cijeni pet puta većoj od one koja se plaća "Financial Timesu" i tko ti što može prigovoriti? To je, kao, "nišno oglašavanje" i evo, vidite, donosi rezultat - glupi hrvatski novinari svake večeri u svakom Dnevniku svršavaju na porast prometa na jadranskim aerodromima. Time se uzima posao propaloj "Croatiji", zagrebačkom aerodromu, ubijaju zrakoplovna industrija i turizam. Ali ljudi koji te stvari prate u medijima previše su neobrazovani i totalno neupućeni i čim se upale studijska svjetla, ukoče se kao zečevi osvijetljeni farovima, a zatim stanu verglati o gužvama na cestama i na aerodromima…
Da se oživi "Croatija", naravno, potreban je strateški partner. To je svakome jasno, čak i Hajdašu Dončiću. Zato je sam sjeo u avion i prije godinu dana odletio u Indoneziju da ondje razgovara s nacionalnom kompanijom "Garuda". "Garuda" do prije dvije godine uopće nije smjela slijetati na aerodrome u EU, jer nema odgovarajuće sigurnosne certifikate. Osim toga, tamo je na vlasti partija koja i danas slavi kao državni praznik dan kad su pobili milijun do milijun i pol komunista, što veterani evociraju vodeći novinare na "killing fields" gdje su obavljali masovna smaknuća. Očito, promaklo im je da je Hajdaš Dončić postkomunist jer je inače pitanje bi li se vratio doma u jednom komadu, ili bi njime nesuđeni partneri nahranili ribe.
Strateškog partnera sad će biti praktično nemoguće naći - zašto da dođe na Zagreb, u nacionalni hub, gdje će mu Francuzi nametnuti francuske cijene? Pa cijeli je štos u tome da se smanji trošak ispod najvišeg europskog, inače bi svi naprosto letjeli u Munchen, ili pak u Budimpeštu, gdje su ljudi ipak razumni, pa se možeš dogovoriti oko manjih pristojbi ili cijene goriva povoljnije kod MOL-a, nego kod INA. S padom "Croatijina" prometa, koji je neminovan, pokvarit će se ekonomija lokalnih aerodroma u vansezonskim mjesecima, a tih je pet puta više nego ljetnih. I sad se rute zimi subvencioniraju, da se zračne luke, avionski prijevoz i turizam uopće održe.
Katastrofa! Tragedija! Trijumf idiotizma! Razni glupani koji su u sve ovo bili involvirani nisu se čak ni oparili jer su previše nesposobni da organiziraju normalnu korupcijsku šemu, u kojoj digneš s vrha, umjesto da sve upropastiš pa onda vičeš: "Ja sam pošten! Ja sam pošten!" Što mi imamo od vašeg poštenja, moroni prokleti? Ne može čovjek dočekati da se opet vratite u svoje mišje rupe, vinske kleti, smrdljive birtije i opskurne komitete gdje jedan drugome prodajete jeftinu demagogiju, dok se razni bolesnici natječu tko je veći frajer s brojnijom sljedbom bezočnih ulizica…
Kako spasiti stvar? Je li poslije svega uopće moguće zamisliti neku suvislu strategiju? Ne znam. Treba sve promisliti fundamentalno i krenuti od nule, odnosno iz velikog minusa. Na nove destinacije dotle ćemo opet letjeti preko Beograda. Oni sad gotovo svakoga dana slijeću na Pulu, Split i Dubrovnik. Split - Beč? Može se jedino preko Beograda. Split - Beograd, povratna? Sto trideset eura. Pariz iz Dubrovnika i natrag? Sto osamdeset. Tirana - Beograd? Sto eura, povratna. Iduće godine, "Air Serbia" otvara direktne linije širokotrupnim avionima za sjevernu Ameriku i Kinu. Otvore li i liniju za Zagreb, možemo odmah zatvoriti dućan. (Kraj)
* Podatke upotrijebljene u pisanju teksta provjerio sam kod četiri stručna recenzenta, u Bruxellesu, Beogradu i Zagrebu. Zaključci su moji.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.