Svjedoci smo dugogodišnjeg političkog nasilja i eksperimentisanja raznoraznih visokih predstavnika i specijalnih izaslanika nad neobičnom državnom zajednicom Bosne i Hercegovine i ta politika se vremenom pretvorila u političku destrukcije. Glavni instrumenti su neprestani napadi na Republiku Srpsku i potiskivanje zagarantovanih izbornih prava hrvatskog naroda. Iako su usmjereni na pojedinačne narode, ti napadi u stvari suštinski ruše samu Bosnu i Hercegovinu, pa se onda nameće pitanje - ko stvarno ruši Bosnu i Hercegovinu i Republiku Srpsku?
Najveći je fenomen takozvani evropski put. Svi, od evropskih političkih trgovačkih putnika do lokalnih lidera, dobro znaju da je to još uvijek jedna velika obmana i da od toga nema ništa, ali se uporno drže tog narativa, kao da su omađijani nekom religijskom magijom. Evropski izaslanici time kriju da Brisel u stvari nema nikakvu političku viziju niti snagu, a mnogi lokalni lideri takođe prikrivaju sopstvene političke praznine, pa je tako za njih korisnije održavati te laži nego se suočiti sa za mnoge veoma neprijatnom realnošću.
Stvorene su paralelne stvarnosti pa tako postoje najmanje dvije Bosne i Hercegovine - jedna koja je stvarna, ona koju čini neumitnost života nastalog na ruševinama bivše države, građanskog rata i narodnih interesa, i druga, nestvarna, koja tumara u raznim planovima i besmislenim idejama stranih predstavnika i njihovih lokalnih poslužitelja. Ove druge, nestvarne, ima čak i u više kombinacija, ali nijedna nije moguća jer nema nikakve veze s realnošću. A sam život ipak, barem dosad, niko nije pobijedio. "Džaba ste krečili".
Zapad, ili kako se sada zove kolektivni Zapad, iza kojeg se krije američka dominacija, je decenijama imao punu slobodu, odriješene ruke, manipulacija sa sudbinom Bosne i Hercegovine. Stvorio je od nje neobičnu koloniju, prvu i jedinu u Evropi (prvu zato što u vrijeme Otomanske imperije i Austrijskog carstva južnoslovenske zemlje nisu bile kolonije nego dijelovi tih država - carstava), u kojoj je mogao da radi i eksperimentiše šta god kojem "evropsko-američkom prolazniku" padne na pamet, ali bez ikakve odgovornosti. To je bila novoizmišljena misija Zapada "izgradnje država" (state building), kreiranja nepostojećeg svijeta, što je doživjelo neuspjeh gdje god je pokušano, a najtragičnije posljedice imalo u Avganistanu, Iraku, Libiji i u ovo vrijeme u Ukrajini.
Na taj način je spriječeno da lokalni politički akteri, izabrani na izborima kao predstavnici naroda, uspostave međusobni dijalog i preuzmu odgovornost za sudbinu zajedničke države. I stvorena je potpuno nefunkcionalna državna zajednica bez ikakve vizije razvoja, prepuštena u velikoj mjeri jutarnjem raspoloženju i gatanju na koju su nogu ustali visoki predstavnici i njihovi podizvođači radova. Bosna i Hercegovina je postala država koja se lažno predstavlja. Njeno članstvo u međunarodnim institucijama je tako postalo apsurd, ali i instrument njene unutrašnje razgradnje.
I ta realnost se više ne može sakriti. Zapad, međutim, ne odustaje i za svoje neuspjehe optužuje druge. I, naravno, najzgodnije je optužiti Srbe i Republiku Srpsku koristeći stare predrasude o Srbima. Sve te predrasude iz vremena ratnih medijskih manipulacija su ponovo oživljene. Ali, one su samo sredstvo obmane. Suština je, međutim, u tome što je Republika Srpska prva i jedina iskoračila i ne želi više da bude u kolonijalnom statusu i ne prihvata neprestano političko i pravno iživljavanje zapadnih kolonijalnih namještenika. Serijom lažnih optužbi Zapad vjeruje da bi rušenjem Republike Srpske riješio probleme i tako spasio svoju koloniju. A Republika Srpska samo traži svoja Ustavom i Dejtonskim sporazumom zagarantovana prava i ništa više. Ali, nevolja za Zapad je što ni Hrvati u BiH ne žele više da podnose podređen i ponižavajući status u muslimansko-hrvatskoj Federaciji i traže svoja prava ravnopravnog naroda.
I ko onda zaista ruši Bosnu i Hercegovinu?
Mnogo je kandidata. Ali, prema onome što se može vidjeti i golim okom glavni rušilac je takozvani kolektivni Zapad. Izvršilac rušenja je Evropska unija (EU), a naravno iza svega stoji Amerika. Zašto se javno istura EU? Zato što su Amerikanci duboko svjesni koliko su u realnosti nepopularni i zato koriste godinama građen mit o evropskom putu i svijetloj budućnosti u EU. Ali, EU ipak nema kapacitet da iznese te poslove i nedavni samit u Briselu je još jednom pokazao da i EU u Bosni i Hercegovini živi u nerealnom svijetu. Niti jedan jedini stvarni problem nije ni dotaknut i Brisel predlaže, tačnije zahtijeva, da se nastavi po starom, a da "domaći rušioci" budu politički eliminisani. Sve su nade sada uložene u naredne parlamentarne izbore ako uopšte budu regularno održani. U EU se nadaju da će biti izabrani njihovi kandidati, koji podržavaju "evropski put", a operativac tog posla je nelegalni visoki predstavnik. U toj funkciji je i najblaže rečeno odlaganje davanja statusa kandidata BiH za članstvo u BiH, šta god bi to moglo da znači. Time se nastoje omrznuti aktuelni politički lideri, prije svega u Republici Srpskoj, i ohrabriti oni koji još imaju iluzije o evropskom putu. Evropski put je postao ucjena, a ne perspektiva. I evropski put je instrument rušenja državne zajednice. Infekcija mitom o evropskom putu se ipak u dobrom dijelu javnosti zapatila i to je jedina nada Brisela iako je sada jasno da je evropski put simbol destrukcije.
Ipak, postoje sumnje da je Kristijan Šmit i kadar da to izvede, jer jasno je da narodni entuzijazam, ako je ikada i postojao, za evropski put primjetno opada. Zato je preko EU aktivirano i šire okruženje koje zbog etničke strukture BiH prirodno ima uticaj. I, naravno, unutrašnja politička opoziciona struktura ohrabrena obećanjem da će uz stranu pomoć doći na vlast. Klasična zapadna šema.
Očekivanja da će Hrvatska "disciplinovati" Hrvate u BiH, kao prije desetak godina, nisu, međutim, realna. Hrvatska je u međuvremenu ostvarila svoje strateške ciljeve, članstvo u EU i NATO, i ona sada ima mnogo više prostora za podršku sunarodnicima u BiH, koji, inače, imaju pravo glasa na izborima u Hrvatskoj.
Preostala je onda samo Srbija, koja je, kako se tvrdi, čvrsto opredijeljena za evropski put. Utisak je da se u ovom vremenu Srbija pokazuje kooperativnom. Ali, ipak, ni mogućnosti Srbije nisu velike i svoju kooperativnost u "disciplinovanju prekodrinskih sunarodnika" uglavnom pokazuje u nagovještajima ličnih razmimoilaženja. Tako se u velikom dijelu javnosti u Srbiji stvara utisak da postoji sukob između predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika. Stvara se i uvjerenje da je to i dio obećanja predsjednika Vučića liderima EU i njemačkom kancelaru Olafu Šolcu. To je utisak u javnosti generisan prorežimskim medijima u Beogardu, a šta je stvarno - tek će da se vidi. Mada, eventualni politički sukob Banjaluke i Beograda ima svoje limite.
Ilustrativna su dva primjera. Zvanični Beograd redovno ugošćuje Kristijana Šmita kao visokog predstavnika, dajući njegovoj neligitimnosti legitimitet, a Republika Srpska ga ne priznaje. To je ozbiljan udarac bez obzira na to što se to medijski drugačije predstavlja. Drugi primjer je nedavno putovanje Milorada Dodika u Sankt Peterburg (Petrograd) i njegovi susreti sa Sergejem Lavrovim i predsjednikom Vladimirom Putinom. Umjesto dostojnog izvještaja, jer to je putovanje u interesu ne samo Republike Srpske nego i cijelog srpskog naroda, znači i Srbije, i naravno i Bosne i Hercegovine, u prorežimskim medijima u Beogradu su naslovne strane i udarne televizijske vijesti tvrdile da je Bosna i Hercegovina uvela sankcije Rusiji i da je čak to otkrio sam Putin u razgovoru s Dodikom. To je, naravno, laž i to uvredljiva laž. Cilj je očigledno bio da se omalovaži taj značajni događaj i na neki način ponizi i sam Dodik. Mnogi su to vidjeli i kao dio već spomenutog obećanja zvanične Srbije "Evropljanima" i evropskog puta. Običnim jezikom govoreći, i Srbija se trenutno preko odnosa prema Republici Srpskoj na neki način uključila u rušenje i Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Jer, ako se ruši jedan entitet, bilo koji od dva postojeća, ruši se i sama Bosna i Hercegovina. Ironija i apsurd.
U svemu tome nametnuta je i situacija s Ukrajinom i odnosa s Rusijom. Republika Srpska se pokazala kao saveznik Rusije kojem se može vjerovati i sada je to postao dodatni instrument ne samo pritisaka, nego i manipulacija. Ukrajinska kriza, nezavisno od aktuelnog rata, će potrajati dugo i u tom trajanju ništa neće biti isto kao što je bilo. Biće stvorena kompletno nova bezbjednosna arhitektura Evrope. A u toj novoj bezbjednosnoj arhitekturi izgradiće se i nova savezništva, koja neće biti uslovljena geografskom blizinom nego zajedničkim interesima, povjerenjem i bliskošću pogleda na svijet.
I zato bi srpski korpus trebalo da zadrži čvrstu i principijelnu poziciju i da ne izlijeće s nepromišljenim odlukama kojima bi samo trenutno zadovoljio birokrate u Briselu, a koje će kasnije skupo platiti. Jer, kakav god bude ishod krize u Ukrajini, kolektivni Zapad će održavati sukob s Rusijom, a samim tim i antisrpsku poziciju. Nema te izdaje koja može da promijeni tu zapadnu politiku.
Uočljivo je da EU od Srbije očekuje i podršku opoziciji u Republici Srpskoj i nada se intenziviranju, mada ne javno, opozicionih kontakata s Beogradom. Procjena je, naime, da podrška Beograda ima veliki uticaj na glasačka opredjeljenja u Republici Srpskoj.
U već rečenom apsurdu desilo se i rijetko savezništvo Srba i Hrvata u BiH i čak veća otvorena podrška naporima Republike Srpske dolazi iz Zagreba. To je drugo savezništvo u posljednjih dvjesta godina. Prvo je bilo sredinom 19. vijeka, kada su u oslobađanju od otomanske vlasti Srbi i Hrvati, kao hrišćanski narodi, imali zajedničke interese.
Ali, uprkos svemu tome, da li je moguće srušiti Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu? Kolektivni zapad, nosilac destrukcije, je bijesan, ali ipak nemoćan. Bosna i Hercegovina jeste mlada i po mnogo čemu nemoguća država nastala kao nedonošče nakaradnih međunarodnih okolnosti i početka tektonskih promjena u svijetu. I sve dok se te promjene ne uobliče u novi svjetski poredak rušenje ni Bosne i Hercegovine ni Republike Srpske nije realno. Nažalost, potrajaće mučenje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.