Pravosudna marioneta privatne obavještajne strukture SDA, oličena u bivšoj predsjednici suda BiH Meddžidi Kreso, još u novembru 2014. godine izjavila je da u pravosuđu BiH postoji pravosudna mafija.
Na koga je konkretno mislila, nikada nije objelodanila, ali je potpuno jasno da je poslala javnu poruku svom šefu Bakiru Izetbegoviću o postojanju sudija koje rade svoj posao, sudija koji žele nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe, pa makar i u neustavnom pravosudnom sistemu kakav je pravosudni sistem na nivou BiH.
Tražila je disciplinovanje svih onih koji pokušaju da naruše neustavni pravosudni sistem SDA i ugroze njenu poziciju protagoniste ratne politike unitarne BiH i nestanka Republike Srpske. Jedan od njih je i Branko Perić, zato što se kontinuirano zalaže za nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe, i ne libi se da svoj stav javno iznese. Osim toga, Perić je Srbin koji se ne može staviti pod kontrolu.
Kako bi se ućutkali svi oni koji se usude da progovore o (ne)radu pravosuđa na nivou BiH, Kancelarija disciplinskog tužioca protiv njega podnosi disciplinsku tužbu zbog istupa u medijima, tačnije zbog verbalnog delikta. Ovo je presedan u radu Kancelarije disciplinskog tužioca, koji nije direktno usmjeren protiv Branka Perića, već protiv svih onih koji se zalažu za nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe. Čim je nešto presedan, kada je u pitanju rad pravosuđa na nivou BiH, kasnije postaje praksa tih institucija i otvara prostor za kažnjavanje svakog nosioca pravosudne funkcije koji nije u službi Izetbegovića.
A to što je Perić rekao, udarilo je direktno na ratne ciljeve porodice Izetbegović i njihovih pijuna u SDA. Otkud nekom pravo da spomene kako treba kazniti zločine nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima u proteklom tragičnom sukobu u regionu? Otkud nekom pravo da kaže da je kažnjivo kršenje međunarodnog ratnog i humanitarnog prava? Otkud nekom pravo da kaže da su mudžahedini odsijecali srpske glave? Otkud nekom pravo da pomisli kako nema političke volje u Sarajevu da se procesuiraju odgovorni za zločine nad Srbima?
Sudija Perić je smetnja jer razmišlja i radi drugačije nego što to rade ratni kadrovi SDA, koji obavljaju sudijsku funkciju u toj, nazovimo, pravosudnoj instituciji, i sude samo Srbima za počinjene ratne zločine, pritom ne mareći da li je došlo do kršenja međunarodnog ratnog i humanitarnog prava. Iste te ratne kadrove predvodi nesuđena predsjednica suda Mira Smajlović, koja je do sada dosudila Srbima ukupno 491,5 godina zatvora.
Sudija Perić optužuje se za verbalni delikt, a ratni kadrovi se ne optužuju za djela, kako devedesetih, tako ni danas. Projekat je jasan - optužiti i osuditi što više Srba, na što veće kazne zatvora, i na taj način stvoriti unitarnu i etnički čistu BiH, a Republiku Srpsku proglasiti genocidnom i tražiti njen nestanak.
Međutim ovo nije jedini "grijeh" Branka Perića. Problem je što je on i sudija za prethodno saslušanje, koji bi mogao odlučivati o potvrđivanju optužnice u tzv. predmetu "Referendum". Kako dozvoliti da neko ko profesionalno i nepristrasno obavlja svoju sudijsku funkciju odlučuje o potvrđivanju optužnice, koja je za Bakira Izetbegovića najvažnija politička platforma? Potpuno je jasno da podnošenje disciplinske tužbe nije slučajno urađeno sada, posebno ako se ima u vidu činjenica da se sudija Perić tereti za stav iznesen još 2015. godine.
A novi "veliki igrač" u ovom "političkom poslu" je novoimenovani glavni disciplinski tužilac Alena Kurspahić. Zapravo, Alena Kurspahić je platila nagradu i ima još dugova koje treba da vrati SDA i završi posao Bakira Izetbegovića.
Dva su cilja koja Izetbegović želi ostvariti preko pravosuđa na nivou BiH. Prvi je da se optuži i osudi što veći broj Srba na drakonske kazne zatvora, a drugi da se optuži i osudi današnje najviše rukovodstvo Republike Srpske za navodni neustavni referendum, i na taj način da se riješi svih onih koji zastupaju Dejtonsku BiH zasnovanu na konstitutivnosti i ravnopravnosti njenih građana.
Ali je jedno potpuno jasno, da je političko pravosuđe na nivou BiH, karcinom ovog društva koji metastazira i na druga dva stuba vlasti, sa jasnom tendencijom širenja mržnje među narodima, usporavanja ili čak blokiranja procesa pomirenja i suživota.
Kome treba ovakvo pravosuđe? Časnim i poštenim građanima koji žele mir i stabilnost među narodima u BiH sigurno ne treba. Možda onima koji žele sasvim suprotno.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.